PISMO ČITATELJICE: Neki dan sam putovala vlakom i “otkrila” zanimljivu tezu jednog Crnogorca o Hrvaticama: “teške su, ljubomorne, ne možeš ih shvatiti, nikad zadovoljne…”
Već na samom ulazu u vlak primijetim poglede trojice mladića uperene prema meni. I muško kao muško krenu s komentarima o mom izgledu. Sjednem malo podalje od njih, počnem naoko prebirati po tipkama mobitela i slušam ih.
“E baš je lijepa”, kaže jedan.
“Jest, baš jest. Odavno nisam vidio ovakvu djevojku. A što misliš odakle je? Sigurno nije Njemica. Vidi se”, kaže drugi.
Shvatim da su negdje s naših prostora, ali Hrvati sigurno nisu. Pogledam prema njima i tu pogriješim.
“Razumije nas”, kaže jedan.
“Misliš? Jesi siguran?
“Jeste, sigurno nas razumije, naša je”,reče i uputi mi pitanje: “Razumiješ nas? Naša si, jel tako?”
“Pa, valjda jesam”, kažem.
“E, pa znao sam ja. Samo su naše djevojke tako lijepe” kaže.
“A odakle si? Eto nas do tebe, možemo li?”.
I prije nego sam bilo što rekla, premjestiše se kod mene.
U tren sam saznala njihova imena, Crnogorci su, u Njemačkoj su već nekoliko godina, rade na baušteli, teško im je i nedostaje im obitelj, prijatelji i njihov kraj. No, zar nam nije svima tako i onima koji su tu tek nekoliko godina i onima koji cijeli život dadoše tuđini, pomislim.
“A gdje ti izlaziš? U neke naše diskoteke, klubove, koje?”, upita me jedan i počne nabrajati imena klubova za koja sam čula, ali u njima nikad nisam bila.
Nasmijem se. Ne pamtim kad sam izašla u neki klub ili diskotetku. Umalo se posramih pred ovim mladićima jer ne znam gotovo ništa o društvenom životu ljudi s naših prostora, a trebala bih. Pogotovo jer smo u tuđini, a ovaj jedan reče kako se naši ljudi trebaju držati zajedno.
“Hrvatica si? E vi ste zeznute!”, kaže mi jedan.
“Zašto to misliš?”
“Pa imao sam djevojku Hrvaticu. Nekoliko godina. E toj nikad nisam mogao ugoditi.”
“Pa kako to?”
“Nikad nije bila zadovoljna.”
“Zašto?”
“Ne znam, majke mi. Stalno je bila ljubomorna, provjeravala me, kritizirala, nikad zadovoljna”.
“Možda je samo bila nesigurna. Muškarci često zamijene ljubomoru i nesigurnost. Žena je više nesigurna, nego ljubomorna pogotovo u nekim određenim situacijama”, rekla sam.
“Ma kakvi nesigurna! Nije imala razloga, išao sam na posao, a poslije posla po nju, pa vani, pa je vratio kući. Ma daj, nesigurna! Nego je bila teška, majko moja! Za poluditi. Ali, čuo sam ja da je većina Hrvatica takva i one u Hrvatskoj. Za ove ovdje znam da jesu. Imao sam tu jednu, ugađao sam joj, sve sam radio. A bio sam s mnogima, Njemicama, Talijankama, ali Hrvatice, e s njima uvijek teško”, uvjerava me.
“A možda te samo voljela, a ti joj nisi dao do znanja da i ti nju voliš jednako, pa je zato bila takva. Teško je povjerovati da bi jedna žena imala izljeve ljubomore, a da za to nema povoda. I što je uopće ljubomora? Mi smo žene nesigurne, teško ljubomorne, a onda činimo ono zbog čega se i same sramimo. Ponižavao se tamo gdje nikako ne bi trebalo”, rekla sam.
“Zar si ti bila nesigurna? ” upita me.
“Često puta. I danas sam. Nikad nisam bila ljubomorna.”
“Pa ti bar ne trebaš biti nesigurna”, reče mi.
Ostala dvojica su nas slušala i tu i tamo se ubacivala u razgovor više se slažući s njim, nego sa mnom.
“Ma može biti da su neke žene teške, ali morate nas samo saslušati i onda nas nije teško razumjeti”, rekla sam.
“A reci mi kako to molim te? Pa što se tu ima razumjeti? Osim da ste prokleto teške za shvatiti”, kaže on.
“Možda smo teške, ali nikad ne ulazimo u nešto bez osjećaja i baš zbog toga činimo greške, a ponekad i nešto za što smo mislile da nikad nećemo učiniti. Ali, žene su ti češće uplašene, nego ljubomorne. Da, zahtjevne, ali samo u ljubavi, istini. Onome koga volimo pristupamo s toliko strasti i energije i ne podnosimo laž i muljanje. Ako voljenog čovjeka uhvatimo samo jednom u laži uvijek će nas ta laž boljeti. Možda je on lagao usput, ne smatrajući da je to bitno, ili da ne mora nešto objašnjavati, ali ta će nas laž uvijek činiti nesigurnom. Žena koja voli nikad neće voljelom lagati. Tek onda ako ga prestane voljeti. Nismo teške, zapravo smo toliko jednostavne i s lakoćom nas možete shvatiti, ako želite…” govorila sam.
On se okrene svojim prijateljima s konstatacijom: “Što sam ja rekao, Hrvatice su prokleto teške i nerazumljive”
