U svom novogodišnjem obraćanju naciji, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij uputio je novogodišnju čestitku i poruku Ukrajincima, onima koji žive na slobodnom teritoriju Ukrajine, kao i onima koji žive na teritorijima pod kontrolom Rusije, te im je obećao da će se Ukrajina “vratiti” i da “neće zaboraviti svoje”.
Na početku svog novogodišnjeg obraćanje „dragom ukrajinskom narodu“ kojeg je u cijelosti prenijela Ukrajinska pravda, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij je kazao:
Govorim ispred spomenika Majci Ukrajini. Ukrajini koja čvrsto stoji, koja ne saginje glavu, koja gleda ispred sebe, vjeruje u svoju budućnost i pobjedu nad zlom koje nam je donijela Rusija. Ukrajina s mačem i štitom, sposobna osigurati pravedan mir. Štiti svoj narod, svoje boje, svoju neovisnost. Danas se obraćam svima koji cijene Ukrajinu, štite svoju zemlju i čije su riječi “Ovo je moja zemlja” ispunjene ljubavlju. Zahvalan sam vam za 2024. godinu. Vama, ukrajinski narode, koji dostojanstveno prevladavate teškoće. Ljudi koji se ponose time što su Ukrajinci. I ja sam ponosan što sam predsjednik takvih ljudi, ukrajinskog naroda koji pokazuje da nijedna krstareća raketa ne može poraziti narod koji ima krila.
Tijekom ove godine, prijestupne, to smo svakodnevno dokazivali. Uvjerili smo se u to jučer, kada smo bili presretni zbog povratka 189 Ukrajinaca iz ruskog zarobljeništva. Dolazak nove godine proslavit će kod kuće. Zato što vraćamo naše ljude, 1.358 ljudi ove godine, 3.956 ljudi [od početka sveobuhvatne invazije]. Ovo nisu procjene nego točne brojke, jer iza tih brojki stoje ljudi, naši ljudi, nama važni ljudi. Sa svakom osobom koju vratimo, vraćamo i život.
Biti jak kad je potrebno
I svi plačemo svaki put kad se to dogodi. Nije bitno radi li se o rasplakanoj majci, djetetu koje je konačno ponovno vidjelo tatu ili predsjedniku Ukrajine – svi plačemo, jer svi smo ljudi i svi smo uspjeli sačuvati svoju nutrinu.
Ovo svjetlo nam je pomoglo da stojimo na zemlji već više od 1.000 dana. Biti hrabar kad je to potrebno. Biti jak kada je to potrebno. To su učinili naši učitelji, liječnici, djelatnici energetike i prometa, pripadnici protuzračne obrane i mobilnih vatrogasnih jedinica. Vojnici koji su ove godine oborili 1.310 krstarećih i balističkih projektila i 7.800 iranskih dronova Shahed. Bravo! Tako smo ponosni na njih! Tako smo zahvalni. Zajedno smo preživjeli ovu godinu. Zajedno smo prebrodili sve što nam je ova godina donijela: pobjede i poraze, trijumfe i izazove, suze radosnice kad smo uspjeli ono što smo zacrtali i suze boli kad smo naišli na padove i kad su nam se srca slomila.
Nikad ne zaboraviti oči djece
Jutro u srpnju. Dječja bolnica Okhmatdyt. Tako se ponašaju samo slabi ljudi i kukavice. Nikada nećemo zaboraviti oči te djece. I nikada nećemo oprostiti! Kada zlo donosi smrt, odgovaramo formiranjem ljudskog lanca. Tako izgleda snaga ukrajinskog naroda. Naše jedinstvo se vidjelo iz svemira. Bog je to vidio. Vidio naše ljude, našu djecu. I nikada neću zaboraviti oči malog dječaka iz Okhmatdyta, oči odrasle osobe, tako pune odlučnosti, života, energije i dostojanstva. Ovo jedno dijete je puno jače od Putina. Sva naša djeca su mnogo jača od ruskog zla. Ukrajinski dječaci i djevojčice, koji pobjeđuju u ovom ratu, uče online i u podrumima, pobjeđuju na međunarodnim znanstvenim olimpijadama, skupljaju novac za našu vojsku, smišljaju inventivna tehnička rješenja za jačanje naše obrane. Vi ste nevjerojatna generacija! Vi ste ono za što se borimo. Vi ste ono što naši heroji, naši vojnici brane. Ljudi koji drže liniju i nose nezavisnost Ukrajine na svojim ramenima. Na svim frontama, gdje se hrabrost i hrabrost bore svaki dan, pa tako i danas, na Staru godinu. Na svakom frontu. Na istoku, gdje je situacija izuzetno izazovna. Ali vjerujemo i znamo: izdržat će. Naši vojnici će stajati. Njihov duh i njihova hrabrost će opstati. Sve što vam je omogućilo da ne predate naše Sumi i Harkov, Herson i Zaporižje, koliko god Rusi željeli zauzeti te gradove. Umjesto toga, okupatorima ste se odužili dovodeći rat u njihov dom, u Rusiju. A oni koji su donijeli zlo na našu zemlju sada ga siju na svojoj, u Kurskoj oblasti i drugim mjestima koja su postala meta naših napada, naše pravde.
Pravda. Samo jedna riječ, ali iza nje su stajale stotine tisuća naših ljudi. Naša obrambena industrija i naša znanost, koja je radila na tome da budemo jači, s tim da je 30% oružja i opreme koju su naši vojnici koristili na bojnom polju ove godine proizvedeno u Ukrajini.
Jednom sam pitao mladog inženjera u obrambenom proizvodnom pogonu: “Kako ste mogli postići toliko, kako su ti ljudi mogli učiniti toliko?” Šaljivo je odgovorio: “Oni nisu samo ljudi, oni su rakete.”
I znate, mene je u tom trenutku bilo jako sram kao građanina što naša država toliko dugo, od 90-ih, nije obraćala pozornost na te ljude. I ponosan sam kada tijekom sastanaka tijekom godine čujem da su sretni što ih Ukrajina treba. Da je Ukrajina obnovila domaću proizvodnju [obrambene opreme], projektila, i prvi put ikada proizvodi više od milijun bespilotnih letjelica godišnje i tjera neprijatelja da nauči ukrajinske riječi: Palianytsia, Peklo, Ruta; zadrhtati od riječi Neptun i Samsan. Ovo su sve naše rakete. Rakete ukrajinske proizvodnje. Hor, Vampir, Hummingbird, KAMIK, Liutyi, Heavy Shot, Fire Point – sve su to naši dronovi. Bespilotne letjelice ukrajinske proizvodnje. Sve su to argumenti koje koristimo za postizanje pravednog mira.
Snaga ukrajinskih sportaša
Samo snaga to može osigurati. A nebrojeno puta smo dokazali da ga imamo. Naši sportaši. Oleksandr Khyzhniak, Olha Kharlan, Yaroslava Mahuchikh, svi naši olimpijci i paraolimpijci, koje smo toliko podržavali i za koje smo toliko navijali, vikali su od uzbuđenja kad se podigla naša plavo-žuta zastava. Podnijeli smo udarce i uzvratili zajedno s Oleksandrom Usykom. Sve ovo je više od samog sporta. Radi se o našem karakteru. O tome tko smo i za što smo sposobni. Radi se o značenju i simbolima. Radi se o tome kako nam [Usykove] borbe, poput svakodnevnih bitaka s kojima se Ukrajina suočava, pokazuju da nije važno koliko je veći neprijatelj, već koliko je jača vaša volja. I cijeli svijet je ostao bez daha. Globalni čelnici su mi iskreno rekli: “Nikada nismo vidjeli ovako nešto, a cijela dvorana Notre Dame de Paris plješće.” Taj pljesak je bio za sve vas. Svi naši ljudi. Ovako zvuči poštovanje prema Ukrajini. To je neovisnost.
Kada odbijemo dati ono što je naše ili ostaviti svoj narod, one u ruskom zarobljeništvu, iza sebe. Borit ćemo se za svaku osobu koja je nažalost još uvijek tu. Borit ćemo se za sve koje je Rusija natjerala na okupaciju, ali čija ukrajinska srca nije uspjela okupirati. I koliko god pasoša ovo zlo dijeli na nišanu, naš narod kaže: “Nisi ti zauvijek, tu si samo privremeno.” I sav taj uvozni korov neće se ukorijeniti na našoj zemlji, neće poraziti starosjedioce na ovoj zemlji. Uvijek mi na pamet padne priča starog Ukrajinca, kojeg su okupatori na ruskom pitali: “Koliko je sati?” A on je rekao, na ukrajinskom: “Vrijeme je da odete s naše zemlje.” Ovo je ono što će biti, volja koju je nemoguće zauzeti. I želim poručiti svima koji u sebi nose ovu volju na privremeno okupiranim područjima: Dragi Ukrajinci! Znam da slavite Novu godinu po našoj vremenskoj zoni, a ove riječi upravo sada čujete na našem Krimu, u Donbasu, u Melitopolju, u Mariupolju – svuda gdje ljudi čekaju povratak Ukrajine i gdje će Ukrajina jednog dana vrati se, da svi opet budemo zajedno. Jedina stvar koja će stajati između Ukrajinaca bit će velikodušan stol.
Svi za istim stolom
Znam da će se za ovim stolom naći svi naši ljudi, uključujući i one koji su sada u inozemstvu, ali su Ukrajinu sačuvali u srcu. Ukrajinska će se himna u prvim trenucima nove godine čuti u Varšavi, New Yorku i Buenos Airesu, a ljudi u Berlinu, Pragu i Tokiju jedni drugima će govoriti: “Slava Ukrajini!” A svijet će odgovoriti: “Slava junacima!” Jer Ukrajina nije sama. Jer naši prijatelji stoje uz nas. SAD je bio uz Ukrajinu od prvih trenutaka ovog rata i vjerujem da će SAD i dalje biti uz Ukrajinu u prvim trenucima mira.
Sjećam se svog razgovora s (američkim predsjednikom) Joeom Bidenom nakon početka sveobuhvatne ruske invazije. Sjećam se svog razgovora s Donaldom Trumpom nakon izbora. Svi moji razgovori s američkim kongresmenima, senatorima i običnim Amerikancima – razgovori s ljudima koji nas podržavaju u SAD-u, Europi i diljem svijeta. Zajednički refren u svim tim razgovorima bio je sljedeći: Putin ne može pobijediti. Ukrajina želi prevladati.
Zahvalan sam svakom Amerikancu koji ove riječi provede u djelo. Ne sumnjam da je novi američki predsjednik voljan i sposoban donijeti mir i stati na kraj Putinovoj agresiji. On razumije da je prvo nemoguće bez drugog. Jer ovo nije ulična borba u kojoj morate miriti dvije strane. Ovo je potpuna agresija poremećene države na miroljubivu. I vjerujem da smo mi, zajedno sa Sjedinjenim Državama, sposobni pokazati snagu koju trebamo pokazati, prisiliti Rusiju da prihvati pravedan mir. To znači ne zaboraviti i ne oprostiti sve što je Rusija učinila: Buču, Olenivku, Avdijevku, sve naše uništene gradove i sela. Istinski pravedan mir ne može započeti ispočetka. Jer rezultat nije 0–0. Rezultat su tisuće i tisuće Ukrajinaca kojima je Rusija oduzela živote.
Srce Ukrajine danas je izrešetano ožiljcima, imenima naših palih heroja. Ne daj Bože da još jedna obitelj na svijetu prođe kroz ovako nešto. Ne bih poželio nijednom svjetskom lideru da doživi osjećaje koje sam ja doživio kada sam uručivao posthumne nagrade i gledao oči majki, žena i djece vojnika koji su dali svoje živote za Ukrajinu i čuo od njih: “Molim vas, nemojte dopustiti biti uzalud.” Tisuće naših muškaraca i žena je ubijeno. Uvijek su tu, s nama, gledaju nas s nebesa. I nemamo ih pravo iznevjeriti, izdati njihova herojska djela i njihova sjećanja.
Svaki dan u novoj godini ja – i svi mi – moramo se nastaviti boriti za Ukrajinu, da bude dovoljno jaka. Jer samo dovoljno jaka Ukrajina se čuje i poštuje, na bojnom polju i za pregovaračkim stolom.
Zahvalan svima
Zahvalan sam svima koji su stali uz nas, naše partnere, saveznike, prijatelje i vođe. Istinski lideri, koje tako zovem ne zato što je to uobičajen izraz, već zato što su svojim djelima dokazali svoju hrabrost. Ljudi koji se nisu bojali doći u Ukrajinu, znajući koliko je važno fizički stati jedni uz druge. Ljudi s kojima smo radili preko udaljenosti i vremenskih zona kako bismo pronašli rješenja i postigli rezultate: Patrioti, IRIS-ovi, NASAMS i ATACMS, F-16, Scalps i Storm Shadows. Češka inicijativa da Ukrajini da milijun granata. Danski model i stotine milijuna uloženih u domaću proizvodnju. Dvadeset sedam sigurnosnih sporazuma i 40 milijardi američkih dolara za podršku našoj vojsci. Odluka Europske unije da da 50 milijardi eura za potporu našem gospodarstvu. Grupa sedam i njihova odluka u vezi s 50 milijardi dolara zamrznute ruske imovine. Bili su to veliki međunarodni pothvati, naša velika međunarodna pobjeda. Zahvalan sam našim partnerima, zahvalan vama, zahvalan timu. Vojska, vlada, ured [predsjednika Ukrajine], parlament, regije i zajednice, volonteri. Svi koji rade na jačanju naše zemlje i koji brinu o našim ljudima.
Zahvalan sam svima koji su pomogli Ukrajini da opstane i izdrži. Ukrajina će postići mir i snagu. Postat će europska Ukrajina. I to nisu samo riječi. Oni su postali stvarnost u lipnju ove godine otvaranjem pregovora o pristupanju Ukrajine EU, što je povijesno postignuće. Ovaj put je nepovratan. Ukrajina želi biti u Europskoj uniji. I jednog dana Ukrajina će biti u NATO-u, jačajući Savez i stabilnost u cijelom svijetu. Jedinstvo Europe određuje sudbinu svake nacije na kontinentu. I to jedinstvo moraju poštovati svi, uključujući i Budimpeštu i Bratislavu. Znam da su i mađarski i slovački narod s nama, s Ukrajinom, s ukrajinskim narodom, na strani istine. Lideri ovih zemalja također moraju vidjeti istinu. Ne treba se bojati Ukrajine u Europi, ali moramo učiniti sve da Rusiju držimo podalje od Europe. Njegovi tenkovi, projektili i zlo koje će sigurno odnijeti dalje ako Ukrajina ne izdrži. Ako vam Rusija danas pruži ruku, to ne znači da vas sutra neće istom rukom početi ubijati. Zato što se Rusi boje slobodnih ljudi, onoga što im nije poznato. Boje se slobode. Oni su rođeni pod Putinom, išli u školu pod Putinom, išli služiti pod Putinom i umiru za njegove bolesne ideje.
Zato je danas tako važno podržati sve ljude koji se bore za svoju slobodu. Ljudi u Chișinău koji se odbijaju odreći svoje slobode. Ljudi u Tbilisiju koji se bore za svoju budućnost. I siguran sam da će doći dan kada ćemo svi reći: Živjela Bjelorusija!
Dragi ukrajinski narode!
2025. postat će naša godina, godina Ukrajine. Znamo da nam mir neće biti darovan. Ali učinit ćemo sve da zaustavimo Rusiju i stanemo na kraj ovom ratu. To svatko od nas želi.
Majka Ukrajina bdije nad svakim od nas. Ona zaslužuje mir. To je ono što želim svima nama sljedeće godine, učinit ću sve što mogu da to postignem, i kao predsjednik Ukrajine i kao građanin Ukrajine. I znat ću da nisam sam, da milijuni Ukrajinaca rade isto uz mene. Snažan, slobodan, lijep i neovisan narod.
Sretna Nova godina, dragi ukrajinski narode!
Sretna Nova godina, Ukrajino!
Slava Ukrajini!, izgovorio je u svojoj poruci ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij.
Fenix-magazin/SIM/Ukrajinska pravda
