Prošloga tjedna član Predsjedništva Željko Komšić, koji je nametnut Hrvatima glasovima Bošnjaka, najavio je kako će uskoro Europski sud za ljudska prava donijeti presudu po drugoj apelaciji koju je uputio član njegove stranke DF-a Zlatan Begić, piše Večernji list BiH.
Ta se apelacija odnosi na tvrdnje o nejednakoj vrijednosti glasa u institucijama BiH koja ima ogroman izgled za uspjeti zbog svojevrsnog treninga s ljudskim pravima kakvom nije izložena ni jedna europska zemlja s primjenom protokola 12 na Europsku konvenciju za ljudska prava.
Zanimljivo je pak kako Komšić zna kada bi se mogla izreći presuda u predmetu “Begić”, ali to i ne treba čuditi s obzirom na to da je, očito, sadržaj presude po apelaciji Hrvata, Srbina, građanina Slavena Kovačevića dva dana prije nego što je službeno objavljen u javnost procurio na jednom bh. portalu s maila suca Europskoga suda Farisa Vehabovića. Upravo taj sudac godinama vješto manipulira te presudno modelira presude protiv BiH, pomičući granice od Pilava, Zornić, Kovačevića u smjeru ostvarenja interesa velikobošnjačke unitarističke politike.
Podjela Bosne, muslimani
U apelaciji Begić se, prema autoru, ističe da se nejednaka vrijednost glasa manifestira na način da “politička manjina”, koristeći etničko i entitetsko glasanje, ima veći potencijal od političke većine, čime se stvara nepotrebna diskriminacija tako da je nečiji glas u Parlamentarnoj skupštini BiH višestruko vrjedniji od nekog drugog glasa. On se, kao i Kovačević, također pred Europskim sudom izjasnio kao građanin, iako se godinama skrbi samo za interese Bošnjaka/muslimana.
– Tamo gdje odlučuje jedan musliman, trebaju biti dva kršćanina koja će ga čuvati, jedan iz Zagreba, drugi iz Beograda. Jedan da mu drži ruke, a drugi da mu stavi šake preko usta da ne može govoriti. Mi moramo Europu podučiti da to tako ne može – rekao je nedavno član Predsjedništva Demokratske fronte i državni parlamentarac Zlatan Begić.
A onda je objasnio kako to vidi Hrvate i Srbe. Kao neprijatelje BiH. Pa je tako prije nekoliko dana ustvrdio kako iz Njemačke kruži novi non-paper za podjelu BiH, a sve je to stavio u kontekst prosvjeda u Republici Srpskoj.
– Ovo što se događa je dobro da se svi razbudimo i da znamo kako preko puta nas žive ljudi kojima su vodilje nositelji velikodržavnih politika, UZP-a, ratnih zločina, genocida! Treba biti spreman za buduće aktivnosti jer nemamo pravo podcjenjivati ovakve stvari! Ovo su bili prosvjedi političara s građanima koji su isforsirani da dođu! Sumnjam da će Željka i njezini sljedbenici doći na ono što oni nazivaju “generalnom probom”! Ono što Dodik misli, Željka Cvijanović kaže! Ne smijemo zanemariti i podcijeniti njihove izjave i ono što nam se može dogoditi! Dodiku se prave ustupci; Beogradu se daju koncesije kroz RS, a nad Federacijom se daju koncesije Hrvatskoj kroz njihove satelite u BiH! To je ideja za postizanje stabilnosti u ovoj regiji! Ovakve politike bismo mogli plaćati i krvlju! Dodik ne bi mogao ovo raditi bez prešutnog odobrenja Zapada – istaknuo je Begić.
S obzirom na sadržaj Begićeve apelacije, ali i do sada prihvaćenih presuda Europskoga suda, one u teoriji posve korespondiraju s jednom od izjava koje su obilježile vrijeme 90-ih prošloga stoljeća. A to je da se prava građana stave ispred kolektiviteta.
“Mi inzistiramo da se u središte političkog sustava stavi čovjek i građanin, a ne pripadnik pojedine nacionalnosti. Slobode i prava čovjeka i građanina koji može sudjelovati u političkom životu ravnopravno, bez obzira na razlike u pogledu nacionalnosti, vjere, profesije ili bilo kakve druge… su temelj za razvoj jedne demokratske i moderne europske zemlje.” To je, međutim, izjava jednoga od najvećih krvnika 20. stoljeća Europe, čovjeka koji je najodgovorniji za tri krvava rata u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu – Slobodana Miloševića.
Koji ima isti wording, ali i nakane kao i apelanti koji su se obratili Europskome sudu za ljudska prava. Sadržajno pak same presude Europskoga suda zbog neuzimanja u obzir stupnja političkog razvoja države BiH te specifičnog Daytonskog mirovnoga sporazuma imaju identično ishodište kao i teorijska razmatranja “uzora” o građanskoj Jugoslaviji po Miloševićevoj mjeri. Posebno je to u prvoj presudi izrečenoj protiv BiH u predmetu “Sejdić i Finci” istaknuo sudac Giovanni Bonello upozoravajući na ideale i realnost.
Bonellovo upozorenje
– Sve ove razloge Strasbourg je smatrao dovoljno jakim da opravda uskraćivanje prava na glasanje ili na kandidaturu. Ali jasnu i prisutnu opasnost od destabiliziranja nacionalne ravnoteže nije. Sud nije utvrdio da rizik od građanskog rata, izbjegavanje pokolja ili očuvanje teritorijalnog jedinstva ima dovoljnu društvenu vrijednost da opravda izvjesna ograničenja prava ova dva aplikanta. Ja ne dijelim ovakvo mišljenje. Ja ne mogu podržati Sud koji sije ideale, a žanje krvoproliće – upozorio je sudac Bonello.
Dapače, ni jedna od presuda Europskoga suda do sada nije dovela do homogeniziranja države i stabiliziranja unutarnjih odnosa. Nego je dovela do novih podjela, daljnjih nacionalnih razmimoilaženja i konfrontacija. Europski sud za ljudska prava to mora imati na umu, a prestati se ponašati kao laboratorij za teorijske pokuse. Uostalom, primjerice, apelaciju protiv BiH Komšićev savjetnik Slaven Kovačević ne bi mogao podnijeti protiv Njemačke da je njemački državljanin, ni protiv krune da je Englez. Ovom praksom i Europski sud krši svoja utvrđena pravila da presude prema pojedinim državama izriče isključivo na temelju stupnja razvoja njihova političkog sustava, a ne držeći se istih pravnih škara.
Fenix-magazin/SČ/Večernji list
