Nakon komemoracije u Zagrebu, koju su upriličili utemeljitelji Hrvatskog generalskog zbora, sv. misa zadušnica za preminulog generala Zbora HV-a Antu Rosu služena je u četvrtak u Crkvi Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Zagrebu.
Misu zadušnicu je predvodio vlč. Ilija Jakovljević, generalni vikar Vojne biskupije uz koncelebraciju fra Slavena Brekala, gvardijana samostana Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije i fra Šimuna Šime Oreča, hercegovački franjevac koji je većinu svoga pastoralnoga djelovanja proveo je u inozemstvu.
Na početku svoje propovijedi vlč. Ilija Jakovljević je najprije izrazio kršćansku sućut i prenio izraze sućuti vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana “ožalošćenoj obitelji, svoj rodbini, suborcima generala Rose, prijateljima i znancima te svima misnom slavlju za generala Hrvatske vojske Antu Rosu”.
Časni vitez Hrvatske vojske
-Kao vjernici i prijatelji došli smo ponajprije ovom svetom misom zahvaliti Bogu za čovjeka koji je bio časni vitez hrvatske vojske kad se stvarala Republika Hrvatska i vjernik. Kao što je u domovinskom ratu vitez za vitezom išao i branio; oslobađao našu domovinu; tako u novije vrijeme ti isti vitezovi idu jedan za drugim prema vječnoj domovini, a mi ih ispraćamo i za njima koračamo. Nećemo danas plakati, mada nam je teško jer odlazi častan čovjek i general hrvatske pobjedničke vojske, ali ćemo kao vjernici iz sveg srca uskliknuti: Hvala ti Bože što si nam u trenutcima stvaranja Domovine i opstojnosti hrvatskog naroda i Katoličke Crkve podario takvog čovjeka koji je hrabro sa suborcima stao na branik roda svoga i svoje Crkve, rekao je vlč. Ilija Jakovljević ističući kako je „zadnjih godina dogorijevala je svijeća njegova života i znali smo da mora doći taj dan, međutim teško nam je bilo prihvatiti da odlazi hrabri vitez hrvatskog naroda kojem je vjera bila snažan oslonac u životu.
-U svom zadnjem intervju reći će: „osim mene, nitko nije vjerovao da ću preživjeti, a kamoli živjeti ovoliko s ovom opakom bolešću. Ja sam vjerovao i mogu reći da me je moja vjera u Boga održala i spasila. Bez Božje pomoći ne bi me bilo”. Kao što ste dragi branitelji znali stajati uz njega u vrijeme rata i imali povjerenja u njegove odluke – zapovijedi, znajmo i danas stati uz njega u istoj onoj vjeri u kojoj je on prove svoje posljednje dane, kad nitko nije vjerovao, pa ni liječnici, da će toliko još poživjeti. Ne umire lako viteško srce, ono se naučilo boriti i vjerovati. Nije se predao, već je kao pravi vitez u sve bitke ulazio hrabro, bez straha i s povjerenjem u Boga. Branio je hrvatska ognjišta u vrijeme rata gdje je bilo najpotrebnije, nije uvijek bilo lako; ali nije gledao svoj interes već sve je dao za slobodu svog naroda, kazao je vlč. Ilija Jakovljević naglašavajući da „čovjek koji je spreman umrijeti za ideale kao što su obitelj, domovina, vjera, on smisao svog postojanja sagledava u svjetlu vjere u Boga“.
-Generalov život bio je prožet raznim borbama, pa pomalo i nerazumijevanjima, on se nije predao i u zadnju bitku, bitku bolesti, nije unišao s oružjem već s vjerom, o čemu je javno svjedočio. Znao je da zadnju riječ u životu nema ni rat, ni bolest, već Bog koji je darovatelj života i svega stvorenog. Reći će sv. Pavao: „Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.”
Dragi suborci i poznavatelji generala Rose, imali ste divan uzor u ratu i pravog vodu; znajte ga nasljedovati i sad kad dođu bolesti i poteškoće. Ne klonuti, već u vjeri u kojoj smo odgojeni prihvatimo i vlastito umiranje sa sviješću da ste stvorili hrvatsku domovinu: sačuvali naš katolički i hrvatski identitet. Brojne generacije su čeznule za Domovinom, vi ste bili izabrana generacija hrvatskog naroda koja je taj san ostvarila. lako često puta različiti, druge misli i ideje, ali uvijek složni pod svetim hrvatskim barjakom s krunicom oko vrata. Tako u ratu, tako neka bude i u miru.
Duboko vjerujem da je naša Ante čuo Isusove riječi: ..Dodi slugo, dobri i vjerni, udi radost Gospodara svoga.” Dodi hrvatski viteže, dosta je bilo boli i patnje, dodi u radost Gospodara svoga. On je tu slavu zaslužila svojim načinom života kao suprug, otac, hrvatski vojnik braneći hrvatske i kršćanske vrijednosti. Vi koji idete kao hodočasnici mira ovom zemlju sad ne zaboravite njegovu obitelj, već joj budite potpora i blizu.
Njegov odlazak stvorio je prazninu ponajprije u njegovoj obitelji, kod vas njegovih suboraca i svih onih koji su s njim dijelili isti sustav vrijednosti: obitelj, domovina i Bog. Iako ga više nema medu nam da nam zbori, ali zbore nam njegova djela, prijateljstvo i skromnost. Ono što je njemu bilo sveto to još snažnije čuvajte, a iznad svega vaše zajedništvo koje vas je krasilo u Domovinskom ratu. Budite uzor mladim generacijama kako se čuva hrvatsko zajedništvo i živi sveta pradjedovska vjera.
Svoju propovijed generalni vikar Vojne biskupije završio je riječima: Dobri Bože, sjeti se našeg viteza generala Rose, ma sjeti se da je samo čovjek, a Bog da si Ti.
Među brojnim generalima, suborcima i prijateljima preminulog generala na sv. misi su uz ostale bili i generali Ante Gotovina, Damir Krstičević i Ljubo Ćesić Rojs, te brojni i bivši i sadašnji političari te mnogi drugi poštovatelji jednog od najomiljenijih hrvatskih ratnih generala.
Nakon sv. mise zadušnice, razmjena sjećanja i uspomena na generala Antu Rosu nastavljena je okupljanjem u Jarunskim dvorima generalova suborca i prijatelja Mihaela Budimira.
Fenix-magazin/SIM
