U nedjelju, 15. prosinca, u povijesnoj dvorani Friedrich-von-Thiersch-Saal u Kurhausu Wiesbaden održan je koncert uz svijeće „Candlelight-konzerte“).
Posjetitelji su uživali u izvedbama uživo gudačkog kvarteta Divites koji je oživio poznate skladbe, stvarajući atmosferu topline i magije.
Izvodili su poznatu filmsku glazbu glazbenika Joséa Felicianoa, Franka Sinatre, Brendae Lee, Johna Williamsa i mnogih drugih, a najdojmljivije su ipak bile izvedbe Čajkovskog iz baleta “Orašar” koje su uključivale “Marš” (fr„Marche“) „Valcer cvijeća“ i „Ples vile šećerne šljive“, a koje predstavljaju neka od najpoznatijih djela iz ovog baleta. “Marš” je uvodna skladba baleta „Orašar“, koja se često izvodi kao samostalna kompozicija.
Koncerti uz svijeće stekli su popularnost posljednjih godina u cijelom svijetu i nude prekrasno iskustvo za ljubitelje glazbe.
Inače, Kurhaus Wiesbaden u kojem se koncert održao, izgrađen u 19. stoljeću, bio je simbol luksuza i društvene elite tog vremena. U glavnoj zgradi dostupno je devet dvorana i salona različitih veličina i stilova. Osam ih je grupirano oko srca Kurhausa, odnosno dvorane Friedrich von Thiersch koja se prostire na 600 četvornih metara. Osim te dvorane postoji još dvorana Christian Zais, dvorana Fjodora Dostojevskog, soba Carla von Ibella, salon Ferdinand Hej’l, dvorana školjke, salon Carl Schuricht, salon kralja Wilhelma.
Friedrich-von-Thiersch-Saal je impozantna dvorana koja se koristi za razne vrste kulturnih događanja, uključujući koncerte, balove, konferencije i svečane priredbe. Sa svojom elegantnom arhitekturom i modernom opremom, pruža idealnu atmosferu za velike i prestižne manifestacije.
Dvorana je poznata po svojoj akustici i veličini. Ovaj prostor unutar Kurhausa Wiesbaden jedan je od najvažnijih kulturnih centara u regiji, a danas igra ključnu ulogu u društvu.
Spomenimo tek kako je Friedrich-von-Thiersch, po kojemu impozantna dvorana nosi ime, bio unuk bavarskog školskog reformatora i klasičnog filologa Friedricha Thierscha (1784–1860) studirao je arhitekturu u Stuttgartu, a potom je radio u frankfurtskoj arhitektonskoj tvrtki Mylius & Bluntschli. Pokrenuo je vlastitu tvrtku 1878. i postao izvanredni profesor na TH u Münchenu 1879., a redoviti profesor 1882. godine. Prema njegovim nacrtima između 1882. i 1885. godine izgrađen je most na Rajni između Mainza i Kastela, današnji Most Theodora Heussa. U Münchenu je od 1891. do 1897. izgradio Palaču pravde, koja će ga proslaviti kombinacijom neobaroknih elemenata s modernom staklenom kupolom. Godine 1897. proglašen je vitezom i uzdignut u plemstvo. Jedan od njegovih najpoznatijih doprinosa je upravo obnova Kurhausa Wiesbaden.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
