Umirovljeni političar i diplomat Budimir Lončar u utorak je priopćenjem hrvatskoj javnosti izvijestio da niti može niti želi primiti Medalju Grada Zagreba, piše Hina.
Lončar kaže, ne želi, kako ni na koji način sudjelovati u žalosnom igrokazu koji sramoti njegovu domovinu, Republiku Hrvatsku, nakon što je, ističe, postao predmetom “kampanje koja poprima sve odlike javnog linča” te neutemeljenih i bespredmetnih optužbi na koje institucije države “znakovito šute”.
“Nakon što sam postao objektom javnog, odnosno medijskog iživljavanja pojedinaca i skupina koji žele – preko mene – obračunati s prošlošću, prisiljen sam obratiti se na ovaj način hrvatskoj javnosti, građankama i građanima Republike Hrvatske. Nikakvih drugih ni daljih reagiranja s moje strane neće biti”, navodi Lončar poručujući da nikome neće dozvoliti da mu otme njegov mir i dostojanstvo.
Navodi da je nakon objave da mu zagrebački gradonačelnik Milan Bandić želi uručiti visoko priznanje glavnoga grada Hrvatske postao “predmetom kampanje što poprima sve odlike javnog linča” te poručuje da se nema namjeru braniti od recikliranih optužbi, jer je o svemu tome već je govorio što se može provjeriti uvidom u relevantne dokumente. “Postoje, uostalom, i živi svjedoci”, dodaje.
Optužbe su neutemeljene i bespredmetne
“Dakle, niti se branim, niti ću se braniti. Optužbe su neutemeljene i bespredmetne, a one koji ih iznose ne zanimaju ni dokumenti, ni sjećanja sudionika zbivanja o kojima bestidno lažno govore”, poručuje Lončar u objavi.
Dodaje da mu je ispod časti ulaziti u bilo kakvu polemiku s onima koji ga optužuju, jer nisu zavrijedili da im se poklanja pozornost.
“Ne mogu, međutim, a da ne konstatiram kako znakovito šute oni organi i institucije države koji bi im po službenoj dužnosti morali pokloniti ne samo pozornost, nego i reagirati na njihovo nedopustivo i anticivilizacijsko ponašanje. Ta me šutnja zabrinjava čak i više od hajke što se protiv mene vodi, jer ona govori o atmosferi u našemu društvu, atmosferi u kojoj je moguće nekoga nekažnjeno pribijati na stup srama. Danas mene, a sutra – tko zna koga. Siguran više nije nitko”, poručuje Lončar.
Jednako mu je tako, nastavlja u objavi, ispod časti licitirati s onime što je učinio za Hrvatsku i njezin položaj u svijetu nakon raspada Jugoslavije. “I o tome postoje dokumenti, zapisnici i živi svjedoci koji znaju što je i kako je bilo”, dodaje.
Nisam ustuknuo, ali ne želim sudjelovati u žalosnom igrokazu
“U nastalim okolnostima niti mogu, niti želim primiti priznanje koje mi je htio uručiti zagrebački gradonačelnik. Neki će se takvoj mojoj odluci zlurado veseliti, videći u tome svoju pobjedu, neki će biti razočarani, ocjenjujući da sam ustuknuo. Niti su oni koji me bjesomučno napadaju pobijedili, niti sam se ja povukao. Naprosto ne želim ni na koji način sudjelovati u tome žalosnom igrokazu koji sramoti moju domovinu, Republiku Hrvatsku. Ovo je moja konačna odluka i posljednja riječ u toj stvari”, poručuje Lončar.
Dodaje i da se činjenice mogu krivotvoriti, prešućivati i zlonamjerno interpretirati, kao i da se može bezočno lagati, ali na kraju će činjenice ostati ono što jesu – činjenice.
Umirovljeni 94-godišnji političar, koji je obnašao visoke dužnosti u vrijeme bivše SFRJ te je bio njezin posljednji ministar vanjskih poslova, kao i u Hrvatskoj od njezinog osamostaljenja te je, među inim, bio savjetnik dvojice hrvatskih predsjednika – Stjepana Mesića i Ive Josipovića, u svojoj objavi navodi da “naša prošlost uključuje i strahote ustaške NDH i pobjedonosnu Narodno-oslobodilačku borbu”.
U NOB-u je “s ponosom sudjelovao dajući svoj skromni doprinos tome da su u Hrvatskoj danas i moj Zadar, i Rijeka, Istra i otoci, te da je Hrvatska na kraju Drugog svjetskog rata bila na pobjedničkoj strani”.
“Prošlost o kojoj govorim uključuje i poslijeratni razvoj i međunarodnu afirmaciju Jugoslavije, a time i Hrvatske, u čemu sam imao ne malog udjela. I, napokon, ta prošlost uključuje već gotovo tri desetljeća postojanja samostalne Republike Hrvatske u čemu sam također ostavio trag. Objektivni povjesničari procijenit će moju ulogu u svemu tome. Zapjenjeni hajkači – ne”, poručuje Lončar.
Negativne reakcije na najavu dodjele Medalje Lončaru
Prije deset dana ostavke u tijelima i članstvu u Hrvatskome generalskom zboru (HGZ) podnijeli su generali Ivan Tolj i Ivan Kapular navodeći da to čine zbog ustaljenog nereagiranja te udruge na većinu pojava i događaja u društvu prema kojima je trebalo zauzimati jasan vrijednosni stav, među kojima i na dodjelu priznanja ministru bivše SFRJ, koji je, kako su naveli, “zaslužan da je razoružana i goloruka Hrvatska, na samom početku velikosrpske agresije, dobila embargo na uvoz oružja”.
O najavljenoj dodjeli medalje oglasio se prije šest dana i zagrebački HDZ priopćivši da nisu imali, niti su mogli imati veze s tom odlukom koju je, naveli su, Bandić donio sukladno svojim ovlastima, svojoj volji i procjeni te bez ikakvih najava.
Zagrebački HDZ u priopćenju dodaje da se o djelovanju Budimira Lončara još 27. rujna 1991. očitovao prvi predsjednik Republike Hrvatske i HDZ-a Franjo Tuđman, putem izjave Vlade. Tim se riječima nema ni dandanas što dodati ili oduzeti, poručili su.
Citiraju pritom tadašnju izjavu Tuđmana: “Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku izjednačavanja agresora Srbije i JNA i napadnutu Republiku Hrvatsku. (…) Lončar je propustio izraziti lojalnost Republici Hrvatskoj, čime se stavio na stranu protivnika mirnog demokratskog i pravednog rješenja jugoslavenske političke krize”.
Negativne reakcije na odluku zagrebačkog gradonačelnika da Lončaru dodijeli medalju stigle su i od više braniteljskih udruga.
Odluke o dodjeli Medalje Lončaru za, kako se navodi, “izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Republike Hrvatske i ostalih zemalja članica EU-a”, objavljena je u Službenom glasniku Grada Zagreba, a Bandić ju je donio 25. siječnja.
Fenix-magazin/MD/Hina
