Milijan Brkić, bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora, koji je bio jedan od zapovjednika Specijalne jedinice postrojbe Alfe, prisjetio se se Vojno-redarstvene akcije Bljesak kojom je, prije 27 godina, oslobođen teritorij zapadne Slavonije.
Brkić je u svojoj objavi na Facebooku napisao kako mu je bila čast dijeliti teške trenutke hrabrosti i ludosti sa svojim suborcima u Domovinskom ratu.
Uz svoje prisjećanje, Brkić je objavio i dirljiv zapis svog prijatelja kojeg je potpisao inicijalima B.S, a koje je zapravo njegovo sjećanje na VRO “BLJESAK ’95“.
𝗩𝗥𝗢 ❞𝗕𝗟𝗝𝗘𝗦𝗔𝗞❞
Svim našim sudionicima operacije i svima koji slave pobjede hrvatskog naroda čestitam 27. obljetnicu pobjede Hrvatske policije i Hrvatske vojske u VRO „Bljesak“ kojom je oslobođen okupirani teritorij zapadne Slavonije.
Pedeset i jedna kocka u Okučanima čine spomenik Kristalne kocke vedrine, a simbol su isto toliko izgubljenih života u „Bljesku“. To nije kamenje na hrpi sjećanja nego upozorenje savjesti o prioritetima naše Hrvatske. Jedinstvo, domoljublje, odlučnost, hrabrost i vjera doveli su nas do pobjede. Nemamo nikakvo pravo rastakati ljubav našeg naroda i bacati sjenu svojim riječima ili djelima na žrtvu poginulih i vedrinu pobjeda Hrvata.
Bila mi je čast dijeliti teške trenutke hrabrosti i ludosti sa svojim suborcima u Domovinskom ratu, jer znam da smo svi išli čistog srca braniti našu Domovinu. Danas zapalimo svijeću i izrecimo molitvu za naše poginule suborce i skupimo snagu za iznijeti istinite priče, jer Hrvatska će ponosno živjeti samo ako je osvijetlimo istinom.
Dragi prijatelju B.S., hvala Ti za istinu i sjećanje.
Sjećanje na VRO “BLJESAK ’95“
30.04./01.05.
SJP “ALFA” Zagreb ( B.S. )
„Jutro. Zvoni telefon… dežurni zove… javljam se… hitno u bazu… krećem. Nakon sat vremena u Zagrebu sam. Ekipa me čeka na Glavnom kolodvoru. Stižem u bazu SJP „!Alfa“. Vlada užurbanost, strka. Dijeli se streljivo i ručne bombe. Postrojavanje za pola sata. Razgovaramo međusobno, nitko ništa ne zna… Cvrk je ozbiljan, Brkić ništa ne govori. Mi smo profesionalci. Stojimo postrojeni. Sva oprema na nama. Puška, OSA, zbrojovka, 5 okvira streljiva plus 300 komada još u rancu, konzerve, svega cca 40 kila. Skladištar dijeli Marlboro i konzervu pive. Sad znam. Akcija ziher. Sjedamo u vozila.P ravac Novska. Stižemo u grad i smještamo se kod gradskog vodovoda. Još uvijek nismo sigurni da se ide. Nagađamo svašta. Žedan sam. Krećem do prvih kuća potražit vode. Kod plota stoje baka i djed, rekoh: „Mogu li dobit malo vode?”… Ulazim u kuću… razgovaramo, izbjeglice su iz Rajića, uzimam vode i na odlasku kažem im sutra ste doma, proročanske riječi, ni sam nisam bio svjestan kolko sam u pravu… Vraćam se do vozila… vlada pozitivna nervoza. Odlazimo na polazne položaje. Spremamo se za spavanje. San ne dolazi na oči… razmišljam “Neće valjda baš mene”… 3 sata… noć… na polaznom smo položaju, farbamo lica, popravljamo opremu na sebi, adrenalin pršti… dva punkta ispred nas… četnici. Krećemo se tiho, naše topništvo djeluje već pola sata… Gdje su… Brkić vodi, Bara i Haso desno od njega… rafal… vidjeli su nas, ne vidim Vasu ni ove oko njega… pucnjava traje… odjednom mir… netko viče imamo ranjenog. Vlado Deščak. Nažalost rana je smrtonosna… pričuva ga odnosi na nosilima… idemo dalje. Drugi punkt, PKT šara po nama, Štef i ja zaklonjeni iza hrasta… čedo ne popušta… odlučio poginut… Vaso traži topničku podršku… minobacači rade… mine padaju 20 m od nas… Vaso se diže i viče “Juriš!”… mislim si „Bog te mazo, ludi!“, ali nema vremena , ustajem i krećem… čedo je u rovu, fala Bogu, mrtav. Nastavljamo… prolazimo minsko polje… pucnjava traje… čede bježe. Ulazimo u Rađenovce. Selo je prazno… oko nas zuje metci… žeđ ubija, neko viče „gađa nas snajper“… naš PKT ga skida… nastavljamo prema brdu iznad sela… tu spavamo. Prvi dan je gotov… otvaram konzervu… jedem napokon, uvlačim se u vreću za spavanje, san ne dolazi na oči, živ sam fala Bogu. Što nas čeka sutra?“
Fenix-magazin/MD
