Otac je želio da postane nogometaš, upisao ga je na nogomet, ali Bernard je imao sasvim druge planove
On je zaljubljenik igre koji živi svoj baletni san. Može biti izražajan, sugestivan, ne dopušta da bude nesavršen jer zna, balet je ili savršenstvo ili totalni promašaj. Od sebe i plesa uvijek zahtjeva najviše, baš kao i pjesnici i čitatelji u poeziji. Bernard Kraljević (15) je, kažu profesionalni baletani, jedan od najvećih hrvatskih talenata u baletu. Otac Dalibor, majka Azra i sestra Nina žive u Münchenu i velika su mu podrška.
Nurejew mu je odredio sudbinu!
Kad dijete umjetnika krene istim putem, talent je već očekivan, uočen i brušen. No, kad se rodite, kao Bernard, u obitelji koja nema veze s umjetnošću, onda priča poprima sasvim drugačiji značaj. Bernardov otac radi u ljekarni, a majka u Ministarstvu unutarnjih poslova.
Bernardova priča počela je kada je imao samo dvije i pol godine. – Gledao je dokumentarac o Rudolfu Chametowitschu Nurejewu, jednom od najboljih baletnih plesača u svijetu . Okrenuo se i rekao mi želi biti poput njega. Sjećam se toga kao da je bilo danas. Pola godine kasnije gledao je predstavu “Trnoružica” i opet mu se želja o baletu probudila, no tada je rekao kako sigurno neće curice nositi kako to rade baletani jer su preteške – smije se Bernardova majka Azra.
Zamolio sam Boga da mi pomogne
Dok su se njegovi vršnjaci prepuštali dječjim igrama, Bernard je uporno plesao, oponašajući sve što je vidio na televiziji, a imalo veze s baletom. Otac mu je bio nogometaš pa je htio i sina usmjeriti prema tom sportu. Upisao ga je na nogomet, ali Bernard je prestao odlaziti na treninge samo tri tjedna kasnije. Otac je odustao, a sin je uz roditeljsku podršku i bez ikakvih priprema sa samo sedam godina položio prijemni na renomiranoj Bavarskoj Akademiji za balet. Dobio je stipendiju Heinz Bosel Stiftung u Münchenu gdje je učio klasični balet. – Kada sam išao polagati prijemni, pomolio sam se Bogu i zamolio ga da uspijem u ovom svom snu. I uspio sam – kaže Bernard.
Danas pazi na sve ono što jede i pije, no to je, kaže, mala cijena koju plaća za svoj san. Do četrnaeste godine je plesao i nastupao u Nacionanom kazalištu u Münchenu, a prošle je godine otišao u Beč i upisao Internat na internacionanoj baletskoj akademiji Bečkog kazališta. Pohađa školu i naporno trenira, a već nastupa diljem svijeta. – Ništa mi nije teško jer živim svoj san – poručuje Bernard Kraljević.
Davorka Tovilo
