Kada su se krajem osamdesetih godina u New Yorku počele organizirati tzv. white collar boxing, amaterske boksačke borbe muškaraca i žena koji rade kao službenici u velikim tvrtkama, vjerojatno nitko nije slutio da će tridesetak godina kasnije taj sportski trend postati popularan i u Kini, gdje će borbe za sve brojnije Kineze organizirati dva brata iz Hrvatske.
White collar boxing krenuo je iz njujorške teretane Gleason’s i kroz idućih tridesetak godina stekao je veliki broj sudionika i štovatelja diljem svijeta. U prilog mu je svakako išla i popularnost filma Klub boraca (1999.), s Bradom Pittom i Edwardom Nortonom u glavnim ulogama, čija je radnja bila djelomično inspirirana borbama uredskih djelatnika u boksačkim ringovima.
Vukovi s Wall Streeta u ringu
Samo godinu dana nakon njegove premijere, vlasnik Gleason’sa Bruce Silverglade suorganizirao je u Londonu prvi veliki spektakl toga tipa nazvan “Capital Punishment”. Velikom interesu i medijskoj pokrivenosti svakako je kumovala činjenica da se na njega došla boriti i velika skupina njujorških “vukova s Wall Streeta”.
Taj ogled slijedilo je preko 100 rasprodanih borbi, a slične manifestacije i posebne teretane posvećene pripremama za te događaje počele su nicati posvuda.
Sudeći po brojkama, Azija je odavno nadmašila domovinu toga amaterskog sporta. U travnju 2013. tvrtka Vanda Promotions, koja djeluje u sklopu grupe Vanda Sports, obilježila je svojim 24 obračunom (showdown) u Singapuru najdulji niz uzastopnih događaja u povijesti toga sporta.
Njemu je prisustvovalo 1934 gledatelja, čime se njihova ukupna brojka u pet godina održavanja popela na 15.491. Vanda je osim toga prikupila i više od ciljanih dva milijuna dolara za razne humanitarne organizacije za azijsku djecu.
S obzirom na jačanje gospodarske moći Kine, odnosno platežne moći njezinih stanovnika koji su veliki ljubitelji svega što miriše na zapadno, ta vrsta sporta i tamo doživljava uspon.
Postoji nekoliko firmi koje organiziraju borbe u najvećim gradovima, no malo tko zna da jedan od najekskluzivnijih i najpoznatijih white collar boxing događanja organiziraju ni manje ni više nego dvojica Hrvata.
Hrvatski showdown
Gorana Martinovića (30) i njegovog tri godine starijeg brata Marka iz zagrebačkih Sesveta ne brine konkurencija na kineskom tržištu, s obzirom da je iza njih već treće i to veoma uspješno izdanje tzv. Suzhou Showdowna, koji je i ove godine privukao više od 500 gledatelja.
“Vjerujte, mogli smo i mnogo više, no u Suzhou smo ograničeni kapacitetom prikladnih dvorana”, priča Goran dok sjedimo u njegovoj sportskoj dvorani u samom centru Suzhoua u kojoj je se za ovogodišnji showdown pripremalo 18 boraca, od kojih pet kineskih državljana i ni jedan Hrvat, iako ih tamo ima.
Priča je počela tako da je stariji brat u Kini završio zbog posla te je, kao veliki ljubitelj borilačkih vještina, odlučio pronaći adekvatnu dvoranu za trening. Kada je uvidio da postoji dobar potencijal za stvaranje nečeg većeg pozvao je Gorana da mu se pridruži.
Dvometrašu koji se sa samo tri godine počeo baviti borilačkim sportovima nije trebalo mnogo da se snađe u Suzhou, gradu od preko 12 milijuna stanovnika u blizini Šangaja.
“Za white collar boxing manifestacije u Kini postoje tvrtke koje imaju monopol u većim kineskim gradovima, poput Šangaja i Pekinga, ali branding im je lošija strana. Iako smo se odlučili za manju sredinu nismo pogriješili jer ljudi u manjim, ali bogatim gradovima željni su aktivnosti i novih stvari, dok oni u velikim gradovima imaju preveliki izbor i nerijetko su zasićeni ponudom”, kaže Goran.
Prvi showdown održan 2015. bio jako uspješan s obzirom da su u rekordnom roku rasprodali sve ulaznice. Shvativši veliki potencijal, braća su odlučila otvoriti tvrtku i nastaviti testirati tržište.
Nisu se prevarili jer su već nakon druge godine pronašli kineske partnere, a za zadnje izdanje dobili su i potporu kineske Vlade.
Mlađi Martinović ističe kako je činjenica da su dobro posložili temelje i vrhunski brandirali svoju ponudu ključ privlačenja sudionika, publike i poslovnih partnera.
Boksačka zvijezda za jednu noć
Strancima koji su se odlučili boriti na Suzhou Showdownu nije bilo teško objasniti o čemu se radi, a na pitanje kako je sve predstavio lokalnom stanovništvu odgovor je bio veoma jednostavan.
‘Upitao sam polaznike svojih satova boksa žele li se osjećati kao zvijezda za jednu noć. Iako su Kinezima druge borilačke vještine, poput tajlandskog boksa, tai chija, kung fua i sl. mnogo bliskije, uz dobar pristup lako ih je oduševiti. Oni se u noći borbe osjećaju kao da su u MGM-u u samom srcu Vegasa”, sa smješkom priča Goran koji je također iznimno ponosan što ni na jednom od dosadašnjih showdowna nije bilo ozljeda.
Za amatere boksače uključene u ovaj “činovnički” sport ciklus priprema obično traje oko 12 tjedana te je podijeljen u tri faze koje zahtijevaju ozbiljan pristup, s obzirom da se većina sudionika nikada nije bavila borilačkim sportovima.
Snage se odmjeravaju u mečevima koji se odvijaju u tri runde po dvije minute. Takve manifestacije su spoj sporta i zabave te se tijekom većine njih, a ni Suzhou Showdown nije iznimka, prikupljaju novčana sredstva u različite humanitarne svrhe.
Po mišljenju Martinovića mlađeg, svatko se može baviti tim sportom ako mu ozbiljno pristupi, a takvi događaji pomažu i u razbijanju predrasuda prema boksačima, koje se obično smatra agresivcima koji samo traže priliku da se potuku.
“Pravi boksači, primjerice, igraju šah, a trening se slaže tako da stvaraš igru pri kojoj se moraju vježbati motorika i instinkti. Ljudi se iznenade koliko je to zahtjevan sport jer ne ide sve samo na snagu, nego su potrebni mozak i rad na svim poljima”, ističe Goran.
Nazivajući boks svojevrsnim plesom u ringu, Martinović mlađi navodi primjer jednog od najboljih mladih boksača današnjice, Ukrajinca Vasila Lomačenka, kojeg je otac prije ozbiljnog bavljenja boksom poslao da nauči – plesati.
U boksu je tehnika sve, a osvajači medalja su redovito mirni i usmjereni tipovi. Naravno, u boks ulaze i oni koje možemo nazvati problematičnima, no upravo ih taj sport može usmjeriti na pravi put, kaže Martinović.
Trening u stilu Kluba boraca
U tome sportu od samih početaka ni žene nisu rijetkost, a na ovogodišnjem Suzhou Showdownu srčano su odmjeravale snage njih četiri.
“Neki bi se možda iznenadili, no žene su u ovom sportu taktičnije, hrabrije, brže i okretnije”, ističe Goran dodajući kako se većini polaznika početna neozbiljnost s vremenom pretvori u totalnu posvećenost.
Braća su se ponekad morala nositi i s neugodnim situacijama – bilo je pokušaja da im se ukrade brand i događaj, a netom prije prošlogodišnjeg izdanja u jednom trenutku su bili prisiljeni na pripreme u dvorani bez struje i vode.
“Uprava dvorane koju smo zakupili zaboravila nam je spomenuti da su pred bankrotom pa će im zbog neplaćenih računa biti isključene sve komunalne usluge”, pričaju.
Martinović mlađi nije se dao smesti nego je brzo naručio hrpu svjetiljki na baterijsko punjenje koje je rasporedio po cijeloj dvorani, pa je prizor podsjećao na neku od scena iz kultnog Kluba boraca.
“To nas je još više zbližilo, a kako ljudi vole biti dio neke priče, postali su još motiviraniji za rad”, kaže.
Ambicije braće Martinović za iduću godinu još su veće jer planiraju čak četiri velika događaja, dva u Suzhou (ljetno i zimsko izdanje) te po jedno u gradovima Hangzhou i Nanjingu, uz proljetni showdown u Muenchenu, gdje Marko živi i radi već neko vrijeme.
“Mnogi misle da u Kini uspiješ čim dođeš, no ovdje uspijevaju samo najuporniji i najjači, čime naša priča u protekle tri godine još više dobiva na značaju. S obzirom da smo dosta vezani za Hrvatsku, planiramo i tamo nešto vrlo skoro, a jedan od snova je usmjeravanje prema vrhunskim borcima i dogovaranju njihovih borbi kroz godinu, dvije”, zaključio je Martinović.
Fenix-magazin/SIM/Hina/Tekst i fotografije: Franka Gulin
