Ne mora ni svaka izolacija biti baš tako loša. Naučilu smo u prošle Božiće biti na okupu, pjevati zajedno jesti, piti, veseliti se……
Piše dr. Jure Burić
A onda je Bog pripustio nevolju za koju je potpuno svejedno je li “ljudskih ruku djelo” ili je sama iz prirode “utekla”. Rezultat je isti. Bolest, nemoć i umiranje. Ali zar sve to nemamo i bez koronavirusa. Naravno da imamo, ali sad imamo i izravnog krivca u kojeg možemo upirati prstom i govoriti: Ti si kriv za moju nevolju, radi tebe moram u samoću, ti me pod zemlju spremaš.
Ma ne sprema nas samo ona. Štošta drugo nas sprema i pod zemlju i u samoću, samo o tome nikad nismo puno razmišljali. Danas razmišljamo, a naš prst je ponovno u zraku.
Upiremo ga na uzročnika, upiremo ga na stožer, na epidemiologe, …ma na sve znanstvenike zamijerajući im što nisu u svome poslu bolji i efikasniji. Zamjeramo i samome sebi što smo u jednom trenutku podlegli naredbama i svome strahu.
Treba znati nositi križ
Oni još ogorčeniji od nas nerijetku optužuju i Stvoritelja što nam je dao ovaj križ. A pritom ne optužuju sebe što taj križ niti žele a niti znaju nositi.
Od kada je svijeta i vijeka bilo je ovakvih i sličnih nevolja. Doduše, nisu nekad bili “stožeri”, ali nije bilo ni znanje onakvog kakvo danas imamo. Znanje treba poštivati, struku treba slušati, dobrohotne savjete prihvaćati, dobre ljude cijeniti i u mogućnostima tehnike uživati.
Evo na primjer i ja sam jutros, zajedno sa svojom suprugom koja se je potrudila pribaviti bogati stol s mnogim delicijama, bili sami. Sami pored petero naše djece što ih je ona rodila, sedmero divne unučadi, dva dobra zeta i dvije uzorne nevjeste! Ali hvala dragome Bogu, svi smo živi i zdravi pa iako ne “u stvarnosti” ipak smo bili zahvaljujući danas izvrsnim tehničkim mogućnostima “uživo” zajedno. “Uživo” smo bili i na polnoćki u ranjenoj Zagrebačkoj katedrali, bili smo….!
Možemo li zahvaliti dragome Bogu barem na tomu daru? Možemo li zamisliti kako bi nam tek bilo da nas je ista ova nevolja zadesila prije tridesetak godina kad nije bilo blagodati sadašnje tehnike, a nije bilo ni države. Danas barem imamo svoju državu koja može pribaviti suvremenu tehniku i najsuvremenije metode liječenja. A ovo sve će jednog dana proći.
Španjolica i koronavirus
Ako je “španjolica” za dvadeset i sedam mjeseci nestala, valjda ni ovoj pošasti neće trebati dulje vrijeme kako bi bila uništena.
S tom nadom, svima vama čestit Božić i porođenje Isusovo. Tko zna, možda nam se Bog i smiluje, a možda nas još neko vrijeme bude držao na kušnji. To ćemo tek vidjeti, a sve što bude od Njega ćemo morati prihvatiti.
U odnosu na početak epidemije, ja sam osobno na dobitku. Za Njegovo uskrsnuće sam morao biti sam, a evo za Njegovo rođenje, Bogu hvala, sam ipak bio sa suprugom.
Fenix-magazin/SIM/Dr. Jure Burić
