Od kada je počela ruska agresija na Ukrajinu, sve su učestaliji pozivi bošnjačkih političara, pogotovo onih lijeve orijentacije, za ubrzanim ulaskom u NATO i Europsku uniju.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Istina, i od strane NATO-a EU-a dolaze slična razmišljanja. Kad je govor o onima koji prizivaju NATO i Europsku uniju, treba reći da se ne radi o ljubavi prema zapadnoj civilizaciji i politici, nego o uvjerenju da bi se na taj način mogla zadržati vlast. U pitanju je vrlo prozirna i naivna igra, uvjerenje kako bi se muka ukrajinskoga naroda mogla iskoristiti za brzo rješenje nagomilanih političkih problema u BiH. Kao da je to moguće jednim dekretom ili potpisom. Sve kad bi Amerikanci doista prihvatili, čak i prisilili, primiti Bosnu i Hercegovinu u NATO, ostaju nagomilani problemi koje se mora riješiti.
A njih riješiti mogu samo Hrvati, Bošnjaci i Srbi u međusobnim razgovorima i dogovorima. Hrvatima bi zasigurno odgovarao ulazak BiH u NATO i Europsku uniju. Ali ne i ulazak na onaj način koji bi doveo do sukoba u državi. Bojim se da bošnjački političari, ne shvaćaju da bi prisilni ulazak u NATO doveo do sukoba, pa i građanskoga rata. Amerikanci, pa i mnogi drugi zapadni političari, ne znaju puno o BiH, kao što Amerikanci svojevremeno nisu imali pojma u što se upuštaju napadom na Irak i Sadama. Da se radilo o nepoznavanju stanja u Iraku govori činjenica da mnogi američki političari, pa niti oni najvažniji, nisu uzimali ozbiljno činjenicu da je u Iraku živjelo gotovo duplo više šijita nego sunita.
Pogrešno je određene probleme rješavati silom
Sadam je sa svojom manjinskom sunitskom zajednicom šikanirao arapske šijite, koji su zbog vjere bili ideološki i politički vezani uz Iran. Pad Sadama i sunitske političke premoći, doveo je u Iraku na vlast šijitsku zajednicu koja je u dosadašnjem iračkom neprijatelju Iranu vidjela najbližeg saveznika. Posljedica svih tih događanja, od pada Sadama do šijitske suradnje s Iranom, jest pojava ISILA koji i danas zadaje glavobolju u nekim arapskim državama. Kasnija opravdana pobuna sirijskih sunita protiv tiranije Asada, koji pripada manjinskoj alavitskoj zajednici, bliskoj šijitima, završila je tragično, i to zbog toga što je pala pod utjecaj ISILA. Obje države, Irak i Sirija, platile su visoku cijenu zapadnoga nepoznavanja društvenih odnosa u tim državama. Pripadam onima koji su napisali dosta tekstova protiv „srpskoga sveta“ i njegovoga razarajućega utjecaja u BiH.
Pa ipak mislim da bi bilo pogrešno određene probleme rješavati silom, uz podršku NATO-a, jer bi upravo to dovelo do sukoba unutar države Bosne i Hercegovine. Novi sukobi i nova stradanja ne bi odgovarali nikome. A njih bi bilo, jer ogromna većina srpskih političara, a ne samo Dodik i njegova stranka, razmišljaju u duhu „srpskoga sveta“ ili, bolje rečeno beogradskoga. Ulazak svih balkanskih zemalja u NATO i Europsku uniju bi zasigurno bilo najbolje rješenje za sve narode tog trusnoga područja. Nažalost, dokle god srpski narod, a pogotovo beogradska čaršija, živi od uvjerenja da će im Rusi jednoga dana omogućiti dominaciju nad susjednim narodima, bio bi prisilni ulazak BiH u NATO jako riskantan. Srpski narod, nažalost, živi od lažnih sjećanja kako su drugi krivi za sve muke i neostvarene želje. Bez pročišćenja tih sjećanja, Beograd i izmanipulirani srpski narod će još dugo vremena vjerovati da su im Rusi jedini prijatelji, a zapadna politika kriva za vse njihove promašaje. Upravo je zbog toga važno poraditi na tome da Beograd iskreno prihvati NATO i Europsku uniju kao saveznike. Ukoliko se dogodi to čudo, prihvatit će NATO i srpski secesionisti u BiH.
Obmana i pokušaj da se pod svaku cijenu zadrži vlast
Bošnjaci koji u ukrajinskoj tragediji vide svoju priliku, moraju napokon shvatiti da se mir u BiH ne postiže nikakvim prisilnim ulaskom u jedan od vojnih saveza, nego prije svega pronalaženjem onog političkoga rješenja u BiH koje će prihvatiti sva tri naroda. Amerika i NATO mogu učiniti puno za BiH ukoliko potaknu Beograd na realniji odnos prema susjedima, povijesti i politici, ali i Bošnjake korektnijem odnosu prema Hrvatima. Floskule kojima se razbacuju u zadnje vrijeme Komšići, kako će ulazak u NATO spriječiti rat u BiH, je velika obmana i pokušaj da se po svaku cijenu zadrži vlast.
Ulazak u NATO da, ali pod uvjetom da ga prihvate svi konstitutivni narodi u BiH. U suprotnom se može dogoditi da dođe do iracionalnih poteza sa srpske strane i novih sukoba. Upravo je to ono što bi odgovaralo Rusima. Bojim se da pojedini bošnjački političari, a u te spadaju i oni profitabilno orijentirani Hrvati koje su birali Bošnjaci, prizivaju na brzi ulazak u NATO s ciljem ostvarenja građanske države i minoriziranja nacionalnih problema. A upravo je to opasno, jer može dovesti do novih sukoba na prostoru BiH.
Nitko neće ginuti za interese bilo kojega bosansko-hercegovačkoga naroda
Pokušaj Srba da sačuvaju građansku Jugoslaviju, bolje rečeno srpsku za što su, nažalost, na početku imali podršku NATO-a i velikoga broja zemalja Europske unije, doveo je do rata. Tako nešto se mora izbjeći u BiH. Jer dođe li do sukoba, nitko od Amerikanaca, Engleza, Francuza ili Nijemaca neće ginuti za interese bilo kojega bosansko-hercegovačkoga naroda.
Ne čine to niti u Ukrajini. Utoliko se može s pravom reći da je bolje još deset godina pregovarati, nego ratovati zbog nečije fiktivne ideje da će netko sa strane silom omogućiti centralističku BiH u kojoj bi većinski narod odlučivao o svemu. Srbi su pokušali to u Jugoslaviji poslije smrti diktatora Tita, pa je bilo ono što je bilo. Tako se nešto ne smije dogoditi u BiH. Ako NATO uvjeri jednoga dana Beograd da mu je mjesto u NATO-u, bit za tu ideju puno lakše motivirati i bosansko-hercegovačke Srbe.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
