Boris Jacović, umirovljeni pukovnik i nekadašnji zapovjednik “Crnih Mambi” čija je posebnost ta što su sudjelovali baš na svim hrvatskim ratištima nedavno je boravio u Bad Homburgu, gdje je bio gost dodjele nagrada Večernjakova domovnica.
U razgovoru za Fenix Magazin prisjetio se teškog vremena stvaranja i obrane hrvatske države, te iznio neka svoja razmišljanja o stanju u Hrvatskoj.
FM: Bili ste zapovjednik jedne od najelitnijih postrojbi HV “Crnih Mambi” u nekim od presudnih bitaka koje su strateški mijenjale situaciju na ratištu u korist Hrvatske. Kako je bilo zapovjedati jednom takvom elitnom postrojbom?
Evo krenut ću od početka. Ja sam samo htio biti dio jedne dobre ekipe, nakon prvih bitaka vidio sam da tako nešto i ne postoji, drugim riječima rečeno shvatio sam da moramo graditi takvu postrojbu iz početka. Tada sam počeo graditi takvu ekipu koja se u kasnijim operacijama dokazala na terenu u teškim borbama.
Ponosan sam na sve moje dečke
FM: Kao zapovjedniku jedne elitne postrojbe koja vam je operacija bila najteža?
Nakon svega mogu reći kako mi je operacija “Maslenica” i bitka koju se “Crne Mambe” kao nosioci Taktičke grupe 2. gardijske brigade ostvarili u Novigradu bila najteža bitka koju smo ostvarili za Hrvatsku. Ispred sebe smo imali respektabilne srbijanske neprijateljske snage, dakle njihove najelitnije postrojbe koje su nakon početnog pretrpljenog poraza željele ponovo dominirati na terenu i dokazati svoju snagu. Međutim, to smo uspjeli anulirati uz minimalne žrtve, ako to uopće mogu tako nazvati. U Novigradu smo izgubili pet kvalitetnih ljudi, ali kada se vidi što smo tada napavili, učinak je uistinu impresivan, i ponosan sam na sve moje dečke koji su tu akciju odradili.
FM: Koja je po vama bila presudna kvaliteta hrvatskog vojnika u Domovinskom ratu?
Hrvatski vojnik kada brani svoj dom tada nema sile koja ga može pobijediti.
Najteže je bilo voditi ljude u borbu
FM: Koji su vam bili najteži trenutci tijekom Domovinskog rata?
Najteže je bilo voditi ljude u borbu kada si siguran da se nećemo svi vratiti živi iz bitke. To sam doživio na Popovom polju, u dubrovačkom zaleđu, Maslenici ali i u posljednjim ofenzivnim operacijama. Međutim to je cijena vojničkog poziva.
FM: Kako ste pripremali svoje vojnike za tako teške operacije?
Meni osobno je bilo važno da nigdje na teren ne idemo “na slijepo”, nego sam se trudio sve maksimalo pripremiti i predvidjeti odakle prijeti opasnost, no naravno takvo što u ratu nije uvijek moguće. U toj cijeloj priči svojim sam primjerom nastojao pokazati vojnicima da sam s njima i kada je najteže i gdje je najopasnije. Ako u takvoj situaciji netko ima malo manje sreće od mene pa nastrada, ja sam tu bio nemoćan.
FM: Prošlo je gotovo trideset godina od stvaranja i obrane Republike Hrvatske. Jeste li zadovoljni današnjom Hrvatskom?
Nisam ni blizu zadovoljan. Držim da Hrvatska mora funkcionirati puno bolje, da mladi ne bi trebali napuštiti zemlju, da ne smije biti toliko blokiranih. Smatram da resurse koje Hrvatska ima treba staviti adekvatno u funkciju i postaviti kvlitetne ljude na odgovorna mjesta. Hrvatska bi trebala smanjiti birokraciju, digitalizirati birokratski državni aparat i osigurati kvalitetno i učinkovito pravosuđe. Mislim da bi tako dobili uređeni sustav.
FM: Danas je Hrvatska ideološki podijeljena na dva pola, što vi mislite kako prevladati takve podjele?
Zajedništvom cijelog hrvatskog naroda na pravednim osnovama.
FM:Mnogi Hrvati iz susjedne BiH bili su dio vaše postrojbe i sudjelovali su u obrani Republike Hrvatske. Danas su Hrvati u BiH marginalizirani. Kako gledate na sve to s obzirom na njihovu žrtvu za Hrvatsku?
Držim da Hrvati imaju dvije domovine: jedna je Hrvatska a druga je BiH, odnosno nekad je to bila jedna država. Smatram da Hrvati nikako ne smiju biti obespravljeni u BiH i hrvatska politika mora sve napraviti kako bi se ta nepravda ispravila.
Fenix-magazin/Razgovarao: Dario Holenda
