Postrojbe HVO-a u Kninu 2017. godine (ILUSTRACIJA) / Foto: Fenix (S.P.)

BORBA ZA OPSTANAK: Samo svehrvatska sloga i zajedništvo spašava Hrvate

„Koliko sam puta krivo skrenuo, al’ stigao sam uvijek gdje sam krenuo. I svaki put kad padnem, ja se dignem, ne dam da me ruše gori od mene. Nema predaje, ovo srce to ne priznaje…. Čekali smo nešto,više ne znam što. Pa ne znam dal’ je prošlo, il’ još nije počelo.“ Parni valjak

 

Piše: Tonćo Ladan

U jednom malom bosanskom selu na rubu grada, čovjek imenom Filip i njegova supruga Dunja radovali su se rođenju svog prvog djeteta. Rodila im se kći. U njihovom skromnom domu dočekivali su rođake i prijatelje koji su im dolazili poželjeti sve najbolje, čestitali na novorođenom članu obitelji i darivali ga poklonom. Filip i Dunja teško su i skromno živjeli. Uz Filipov tek dobiven posao obrađivali su komad zemlje, naslijeđen od Filipovog oca a njihov dom, gdje je Dunja donijela na svijet dijete, bila je nedovršena kuća izgrađena od cigle, s daščanim krovom postavljenog na izlivenoj ploči prvog kata .

Odlučili su naporno raditi kako bi dovršili kuću da bi sebi i svom prvorođenom djetetu omogućili bolji život i da bi što prije zaboravili ovaj što su sami imali. Kao podsjetnik na ovaj cilj, svojoj su kćeri dali ime Jelena. Ime koje potiče od grčkog imena “Elene ili Helene”, u značenju “sunčeva svjetlost, sjajna, blistava”. Tako su i oni pod sunčevom svjetlošću sanjarili o svijetloj i blistavoj budućnosti i podredili svoje ciljeve u ostvarenju iste.

Dolazi kriza

Kao svugdje u svijetu tako je i njihove planove poremetio korona virus, izazvavši strašne promjene u samom društvu a samim tim i kod svakog pojedinca. Filip je ostao bez posla. Mogao je svuda oko sebe da vidi kako se sve urušava u krizu straha, nezaposlenosti i bijede. Poput većine i Filip iako je živio usred mase uznemirenih ljudi, brzo je shvatio da je usamljeni pojedinac prepušten sam sebi i svom problemu koji je direktno ugrožavao njegov opstanak i opstanak njegove obitelji.

Većina ljudi je za nezaposlenost, koja ide ruku pod ruku sa siromaštvom, okrivila vlasti, korupciju pa i politički sistem Bosne i Hercegovine. S druge strane vlada i sve druge institucije vezane za brigu radnog čovjeka za loše stanje u zemlji okrivili su virus koji je poput biološke bombe eksplodirala po čitavom svijetu pa tako i u Bosni i Hercegovini. Svjetska zdravstvena organizacija SZO proglasila je pandemiju.

Odmah po primjeru drugih a ne po specifičnosti bosanskohercegovačkog života zahvaljujući pandemiji vlada i formirani krizni štab ministarstva zdravlja, uveli su mjere ili bolje rečeno ne mjere kojim su ubili svaku nadu u bolju budućnost. Nadu dostojanstvenog života i približili nas najtužnijem narodu na svijetu nas samih. Najgluplje od njihovih shvačanja bilo je isključivo proširiti duh straha i njim zamijeniti bosanskohercegovačku snalažljivost, duh optimizma i veselosti kojeg nitko nigdje na svijetu ne može sresti niti ga ičim nadomjestiti. Postali smo glupa kopija svjetske brige oko ničeg ili nečeg što se vrti po zraku onako kako dirigira manjina promišljenih ljudi željni veće slave i većeg bogatstva na uštrb ogromne većine podređene slijepoj poslušnosti kojoj se ne nadzire kraj.

Povratak zemlji

U takvoj situaciji beznađa Filip nije klonuo duhom nego se vratio svojim korijenima shvativši da jedino što mu preostaje je komad zemlje naslijeđen od svojih predaka. Te se posvetio njegovom obrađivanju. Zahvaljujući dobrom urodu te uz pomoć prijatelja i rođaka završio započetu kuću sagradio štalu te uz obradu zemlje uzgajao krave, uspostavio kontakt s otkupljivačima mlijeka te svojim radom priuštio sebi i svojoj obitelji ne luksuzan ali ugodan život. Posvećen svom imanju nije razmišljao o novonastaloj kriznoj situaciji u zemlji nego ga je ispunjavala savršena ljubav prema obradi zemlje i vječitom njenom uređenju pod nebeskim suncem a za uzvrat ga je hranila i davala osjećaj sigurnosti dok je ležala ispred njega bogata i plodna. U njegov dom se uvukla toplina i radost prožeta veselim dječjim smijehom.

Bio je svjestan da je sve to došlo zahvaljujući zemlji koju su njegovi preci orali i prekopavali i nad kojom su poput njega trošili snagu zalijevajući je znojem pod vrelinom bosanskog sunca. Ta zemlja ga je i rodila. S poštovanjem je razgledavao požutjele fotografije svojih predaka krećući se stazom maglovitih sjećanja, poštovanja i razumijevanja svog hrvatskog nasljeđa. Iz tog vrtloga prošlosti proizašla je i spoznaja njegove hrvatske odgovornosti prema narodu kojem pripada i prema zemlji od koje živi.

Biti Hrvat

Hrvatska odgovornost ga je potakla da preispita položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini. Vrlo brzo je uočio da sadašnje stanje u hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine nije dobro, da nema zajedničkog stajališta u pogledu bilo kakvih relevantnih odluka, koje idu u prilog jednakopravnosti Hrvata s druga dva konstitutivna naroda. Postao je svjestan da samo sloga i zajedništvo Hrvata može osigurati njihovo Ustavom zajamčeno pravo.

Opći okvirni mirovni sporazum iz Daytona, njegov Aneks 4 – Ustav Bosne i Hercegovine, dodatno je stvorio ogromne probleme za Hrvate Bosne i Hercegovine podijelivši Bosnu i Hercegovinu na dva entiteta. Zato se i kaže da je taj ustav donesen mimo svih uobičajenih pravila. Da je bio rezultat nužde i međunarodne prisile. Zatim njegove revizije od visokog predstavnika su također donijele probleme hrvatskom narodu kao najmalobrojnijem te je kao takav prinuđen da vodi stalnu borbu u izboru jednakopravnosti s druga dva naroda.

U takvoj situaciji svaka podjela onemogućuje jedinstveno stajalište dodajući dodatni teret u izboru ravnopravnosti i priznavanju hrvatskog identiteta u državi u kojoj još nije riješeno nacionalno pitanje. Došlo je i do stvaranja mnogih političkih partija s hrvatskim predznakom što je rezultiralo uključivanjem velikog broja ljudi u politička zbivanja tako da je postalo sve teže postići političku suglasnost. To je rezultiralo mnoštvom protivnih mišljenja i interesa stvarajući vladavinu manjina, koje stoje na mrtvoj točki i u kojima se mnogo govori a malo radi. Filip je shvatio da rješenje i postizanje jedinstva se nazire u vidu zajedničkog razmatranja svih relevantnih pitanja, pri čemu treba dati potpuno povjerenje Hrvatskom narodnom saboru i vodećoj stranci HDZ-u BiH i na taj način ostvariti potrebno zajedništvo.

Hrvatski narodni sabor BiH

Hrvatski narodni sabor BiH svojim jasnim stavom poziva na ustavne reforme i preustroj zemlje kako bi se ostvarila jednakopravnost bosanskohercegovačkih Hrvata i zajamčio put zemlje u članstvo Europske unije i NATO saveza, te stavlja jasan naglasak da je to pravac kojim želi ići hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH okuplja sve slojeve hrvatskog naroda i drugih građana u BiH, a svoj program temelji na načelima kršćanske demokracije. Kao takva postala je moderna demokratska narodna stranka, članica europske obitelji pučkih stranaka i predstavlja i zastupa svekolike interese hrvatskog naroda u i iz BiH. Stranka koja jasno iskazuje da političkim jezikom ne komuniciraju samo političari, već i svi sudionici političke javnosti. Zato je nužno da on bude prepoznatljiv, razumljiv i prihvatljiv svim hrvatskim građanima koji u većini kao dobronamjerni ljudi trebaju da prodube svoje znanje o BiH-a i o strateškom hrvatskom državnom i nacionalnom interesu očuvanja konstitutivnosti i političkog subjektiviteta Hrvata u BiH-a. Isto tako HDZ BIH omogućuje hrvatskom čovjeku da se sa svojim neotuđivim pravom, nezaobilaznom individualnošću i društvenom odgovornošću, politički angažira i sudjeluje u političkom i društvenom životu.

Doživljene prevare

Pored toga svojim političkim angažmanom doprinosi da i svjetska javnost svati kako je Washingtonski sporazum, kojim je stvorena federacije BIH i Dejtonski kojim je stvorena država BIH, da su ti sporazumi grubo narušeni na štetu Hrvata. O tome svjedoče mnogi održani izbori u BIH, u kojima su hrvatske stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora znale dobiti preko 90 posto glasova Hrvata. Unatoč tome Bošnjačke strane manipulacijom izbornim inženjeringom na temelju neustavnog izbornog zakona došle su već dva puta do kontrolnog paketa 1/3 kluba Hrvata i tako formirale izvršnu vlast u Federaciji bez hrvatskog izbornog legitimiteta.

Također uzmemo li u obzir da postojećim izbornim zakonom BiH Bošnjaci mogu bez ijednog hrvatskog izbornog glasa izabrati i oba člana predsjedništva BiH koji se bira iz Federacije BiH, što se i dogodilo po treći put izborom Željka Komšića na mjesto hrvatskog člana predsjedništva.

Tim bošnjačkim izborom Hrvati su po treći put poniženi brutalnim izbornim preglasavanjem. Prekršena su im sva ustavna i ljudska prava te oteta pozicija koja im po Ustavu BiH pripada. A to se i dalje u bošnjačko-sarajevskim i njima sklonim javnostima tumači kao legitimno i legalno, odnosno u skladu s Ustavom i Izbornim zakonom a u stvarnosti je neustavno i nelegalno. Ovo je snažan pokazatelj zašto treba provesti izmjenu izbornog zakona temeljem odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Upoznavanje i pristup

Upoznavati rad jedne stranke je kao upoznavati rijeku. Rijeka u bilo kojem području oduševljava ljude svojom ljepotom dok prolazi različitim krajolicima s puno prekrasnih brda, šuma, livada, vikend kuća, lijepih gradova i sela iznad kojih se plavi nebo. Uz rijeke u većini slučajeva sagrađene su i cesta, s kojih vozači mogu uživati u ljepoti rijeke i njenog žuborećeg toka. Ali potpunu njenu ljepotu otkrit će samo oni koji se kreću utabanim stazama uz njen tok ili se odluče na vožnju čamcem. Oni koje zakorače u riječni tok, zarone u njenu dubinu i osjete njenu svježinu. Oni požele upoznati njenu povijest, pratiti njen tok od samog izvora do njenog ušća kojim pozornim drži svakog promatrača dok promatra kako se utapa u neku drugu rijeku ili more budeći uspomene evocirane njenim tokom. Rijeka nikog neće razočarati svakom će dati ponešto od svoje ljepote i svog osvježenja.

Takva je i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine. Zato je Filip odlučio da svojim učlanjenjem pruži podršku HDZ-u u svom mjestu življenja. Tim činom će dati doprinos hrvatskom zajedništvu, odati zahvalnost svojim precima i odužiti se zemlji po kojoj hoda. Koliko će ta odluka utjecati na njegovu budućnost ostaje još za vidjeti, ali ono što je sigurno da će dobiti, je osjećaj zadovoljstva jer je dao svoj osobni doprinos u jačanju hrvatskog zajedništva i njegove budućnosti kako u svom gradu tako i u čitavoj Bosni i Hercegovini.

Jednog će dana njegova kćerka Jelena s požutjele slike svojih roditelja prepoznati neugasli sjaj hrvatske sloge i zajedništva, osmjehnuti se i reći svojoj djeci – uspjeli smo. Osjećat će se ponosno i osnaženo tom slikom svojih roditelja isprepletenih ruku a s njenog lica sjajnih očiju moći će se pročitati da je hrvatski narod, zahvaljujući Hrvatskom narodnom saboru i HDZ-u konačno izbrisao činjenicu da za Hrvate u Bosni i Hercegovini ne postoji budućnost nego samo prošlost koja se neprestano obnavlja. Takva prošlost će se slogom i jedinstvom pretvoriti u sjajnu budućnost. Krenimo joj već sad u susret dajući svoju podršku Hrvatskom narodnom saboru BiH i vodećoj stranci Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH i njenim programima.

Fenix-magazin/SIM/Tonćo Ladan  

NAPOMENA: Stavovi izneseni u pismima čitatelja, kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i nužno ne odražavaju stav redakcije Fenixa

Pogledajte drugo

IMOTSKI: Jedna osoba poginula, dvoje ozlijeđenih na cesti Kamen most – Zmijavci

Jedna je osoba poginula, a dvije su ozlijeđene u teškoj prometnoj nesreći koja se u …