U Njemačkoj ponovo raste broj zaraza koje se prenose spolnim odnosima. Ali za ljude bez simptoma nije uvijek lako testirati se. Predrasude i neznanje sprječavaju prevenciju, piše Deutsche Welle.
U cijeloj Njemačkoj u brojnim liječničkim ordinacijama još uvijek se vode neugodni razgovori o spolno prenosivim bolestima, kaže Norbert Brockmeyer, voditelj Centra za spolno zdravlje i medicinu u Bochumu.
Ako se propusti pravovremeno dijagnosticirati infekcije kao sifilis, klamidijazu ili gonoreju to dramatično povećava stopu spolno prenosivih bolesti (SPB), naglašava on.
„Tko je inficiran može prenijeti bolest na druge i ako sam nema nikakvih simptoma“, objašnjava Brockmeyer. „Zato se te spolno prenosive bolesti sve više šire.“ Dok je broj oboljelih od sifilisa u Njemačkoj 2001. bio tako nizak da je bio zanemariv, po navodima Instituta Roberta Kocha on se u međuvremenu povećao na preko 7.000. Osim toga procjenjuje se – pouzdanih podataka nema – da u Njemačkoj bude godišnje oko 300.000 novih zaraza klamidijazom i 30.000 gonorejom, kaže Brockmeyer.
Ako ih se ne liječi te bolesti mogu imati dalekosežne posljedice kao neplodnost, prestanak rada pojedinih organa ili nastanak raka. Osim toga povećava se i vjerojatnost oboljenja od AIDS-a.
Tabu kod spolno prenosivih bolesti u Njemačkoj postoji prije svega zato što mnogi nisu svjesni povećanja broja zaraženih. To vrijedi ne samo za laike, nego i za liječnike, kaže Brockmeyer.
Neki ne znaju ni da njemačka zdravstvena osiguranja pokrivaju troškove testova na spolno prenosive bolesti, ako postoje odgovarajući simptomi.
Savezna centrala za zdravstveno obrazovanje pokrenula je 2016. kampanju za prevenciju spolno prenosivih bolesti. Razvila je program obrazovanja za liječnike koji im pomaže kod dijagnoze infekcije i bolje komunikacije u vezi sa spolnim zdravljem. Osim toga pokrenuta je kampanja u medijima koja je seksualno aktivne ljude trebala potaknuti da se testiraju ako primijete simptome kao svrbež ili plikove na spolnim organima.
Homoseksualni muškarci u Njemačkoj imaju velik izbor mogućnosti testiranja. Brojne klinike su specijalizirane za zdravstvena pitanja homoseksualaca. To je s jedne strane zato što oni češće imaju te infekcije, kaže Wolfgang Osswald, liječnik u berlinskom zdravstvenom centru Checkpoint Mann-O-Meter.
Alexander N. se kao homoseksualac više puta bez poteškoća mogao u Berlinu besplatno testirati na spolno prenosive bolesti. A njegova sestra Aysha H. je slana od liječnika do liječnika da bi na kraju zdravstvena ustanova odbila testiranje.
On je dobio besplatan test na spolno prenosive bolesti kod istog liječnika obiteljske medicine koji je njegovu sestru odbio – iako on nije imao nikakve simptome. Razlog je jednostavno to što je on rekao da je homoseksualac, kaže on.
Fenix-magazin/MD/Deutsche Welle