Florian Pavić, bivši svjetski prvak u Kickboxu
Svjestan sam da ne mogu boksati do 65-e godine života. Zato je bolje prestati na vrhuncu, nego na kraju kada izgubiš i druge prilike – mišljenja je Florian Paviž, bivši svjetski prvak u Kickboxu
Florian Pavić je prošle godine bio primoran povući se iz profesionalnog sporta. Bivši svjetski prvak u Kickboxu, kaže, zbog naporne svakodnevnice, nije više mogao u ringu davati onoliko koliko je htio. – Nisam imao dovoljnu regeneraciju između mečeva. U to sam vrijeme studirao fiziku na fakultetu u Münchenu. Dnevni raspored mi je bio od 4.30 u jutro, pa do 22 sata navečer. Tijelo nije moglo više kako sam htio i nisam mogao pokazati dati sve od sebe . Iako niti jedan meč nisam izgubio, shvatio sam da moram odlučiti što želim, a pošto ne mogu boksati do 65 -e godine , odlučio sam završiti s karijerom i završiti studij – otkriva Florian.
Prestao se boriti na vrhuncu slave
Florian Pavić boksati počeo 2001.godine u boksačkoj školi Steko u Münchenu. Imao je 15 godina. Kaže, na samom početku nije imao namjeru profesionalno se boriti. – To je došlo samo od sebe – smije se.
Pavić je četiri godine bio prvak Njemačke u amaterskom kickboxu. 2004. godine je bio juniorski prvak Hrvatske u boksu. 2007. godine je osvojio prvo mjesto na amaterskom Svjetskom prvenstvu u boksu u Karlsruheu. Upravo poslije tog turnira je počela njegova profesionalna karijera. Uslijedile su osvojene titule kao ona Svjetskog prvaka u tajlandskom boksu u kolovozu 2011. godine. Pavić se borio protiv K-1 veterana Boba Sappa koji je imao čak 70 kg više od njega.
Rad, znoj i trud
Kako bi konačno mogao ostvariti veliki uspjeh potrebno je, kaže Pavić, puno rada, znoja i truda. Doći do titule svjetskog prvaka, kaže, neopisiv je osjećaj. – Godinama treniraš za dan kad ćeš držati titulu u svojim rukama. Trebalomi je osam godina konstantnog i intenzivnog rada s mojim trenerima Mladenom i Pavlicom Steko, da bi došao do prve titule. Cijeli rad, znoj i trud su se u tom trenutku isplatili. Čovjek treba uvijek vjerovati u ono što radi, može se uspjeti ako se uloži dovoljno truda i rada – poručuje Pavić, mladim sportskim nadama.
Ipak, niti taj trenutak pobjede i osjećaj kojeg ona nosi sa sobom nije dovoljan da se Pavić predomisli i vrati u ring. Kaže, treba prestati kad je najljepše, a ne kad bude prekasno.
Pavić danas radi kao osobni trener u Münchenu. Sportom se rekreativno ne namjerava prestati baviti jer, kaže, ljudi moraju shvatiti koliko je sport važan. Zbog zdravlja, ali i vlastitog osjećaja zadovoljstva.
Kristijan Bodrožić