Incident postavljanja blasfemične skulpture Blažene Djevice Marije u katedrali sv. Marije u Linzu dobio je svoj epilog njezinim uklanjanjem u večernjima satima u ponedjeljak, 1. srpnja, nakon što je bila oštećena od nepoznatog počinitelja.
U srijedu, 3. srpnja skulptura je sklonjena u bočnu kapelu katedrale koja je odvojena staklom te je i dalje jasno vidljiva posjetiteljima. Navodno će biti vraćena na prvotno mjesto kada bude potpuno popravljena.
Podsjetimo, skulptura pod nazivom „Krunidba” postavljena je 27. lipnja u sklopu izložbe austrijske umjetnice Esther Strauß, a prikazuje Blaženu Djevicu Mariju kako rađa Isusa u trudovima raširenih nogu, pri čemu je vidljiva glava djeteta Isusa. Skulptura je izazvala oštru osudu katoličkih vjernika te je na inicijativu Iliasa Martinovića pokrenuta peticija kojom se od katedralnoga župnika dr. Maksimilijana Strassera i nadležnoga biskupa dr. Manfreda Scheuera tražilo njezino žurno uklanjanje.
Nepoznat je počinitelj 1. srpnja ujutro djelo uništio razbivši glavu Blažene Djevice Marije te je kip istoga dana uvečer uklonjen iz katedrale. Johann Hintermaier, biskupski vikar za obrazovanje, umjetnost i kulturu Biskupije Linz oštro je osudio čin nasilja, koji tumači kao odbijanje dijaloga i napad na slobodu umjetnosti te ujedno izrazio žaljenje što je postavljanje kipa povrijedilo vjerske osjećaje ljudi. Kako prenosi njemački portal Katolisch.de, autorica djela napad na skulpturu vidi kao napad na pravo žene na vlastito tijelo, a u njezinu obranu uz nadležne crkvene vlasti stala je i suinicijatorica projekta, teologinja Martina Resch, koja uradak ocjenjuje poetskim te naglašava da je postavljen s ciljem razvijanja novih pogleda, koji bi omogućili kritičko promišljanje temelja vjere.
Vrijeđanje i potkopavanje temelja vjere
Da nije riječ o pokušaju kritičkoga promišljanja, već izravnoga vrijeđanja i potkopavanja temelja vjere, jasno su do znanja dali vjernici, koji su se našli u katedrali i koji su, zgroženi prikazom, pokrili skulpturu, stajući na taj način u obranu dostojanstva lika Blažene Djevice Marije. Na postavljanje ovoga rada posebno su oštro reagirali hrvatski vjernici s područja Linza te je uz peticiju pokrenuta i molitvena inicijativa. U ponedjeljak uvečer u katedrali se okupilo 500-ak vjernika, koji su molitvom željeli dati zadovoljštinu za čin oskvrnuća, kojim je, prema njihovom čvrstom uvjerenju, napadnuto djevičanstvo Nebeske Majke Marije.
Njihov stav dijeli i Piljo Zečević, volonter Radio Marije BiH u Austriji, koji naglašava da kao vjernici ne smijemo pasti u zamku osuđivanja umjetnice, budući da ona vjerojatno ni sama nije svjesna težine svoga čina.
-Za nju moramo moliti i možemo razumjeti da je upala u zabludu jer vjerojatno nije vjernik, ali žalosno je to što su crkvene vlasti dopustile da se u sakralnom prostoru izloži djelo koje na ovaj način vrijeđa lik Bogomajke. Takav prikaz uvrijedio bi dostojanstvo bilo koje žene i nedoličan je čak i u svjetovnom kontekstu, a kamoli u jednoj katedrali“, naglasio je Zečević.
Kako je moguće da crkveni krugovi ovo dopuste?
Odlučan je i stav Pere Rotima, pjesnika, bivšega predsjednika prošloga te aktualnoga člana trenutnoga saziva Pastoralnoga vijeća Hrvatske katoličke misije Innsbruck, ujedno člana crkvenoga misijskog zbora te voditelja molitvene zajednice koja djeluje pod okriljem Misije:
-Za mene ovo nije umjetničko djelo, već izrugivanje i vrijeđanje lika Blažene Djevice Marije. Ponekad se zapitam dokle takozvana umjetnost smije i može ići. U umjetnosti nam ne bi smjelo biti dopušteno činiti sve što želimo ako pritom nanosimo zlo drugima. I sam se bavim umjetnošću, ne likovnom, već pisanjem pjesama, ali mi nikada ne bi palo na pamet da u svojoj poeziji vrijeđam bilo koga. Pitam se tko stoji iza ovoga čina i kako je moguće da netko iz crkvenih krugova dopusti ovakvo što, kaže Rotim i nastavlja:.
-U crkvenim krugovima ima liberalnih pojedinaca koji dopuštaju stvari koje su izvan zdrave pameti i u Austriji ovo nije prvi takav slučaj s kojim se susrećemo. Tako smo još prošle godine pisali biskupu tražeći da se iz crkve sv. Josipa u Innsbrucku uklone slike s brojnim čudnim simbolima, među kojima su bili i izvrnuti križevi. Drugom je pak prilikom vjernike sablaznio prikaz svinjskoga srca u prezervativu, postavljen iznad glavnoga oltara u crkvi Svetoga Duha u istome gradu. Zabrinut sam činjenicom da svijet izrugivanje katoličkim svetinjama prikazuje kao umjetnost te da onoga tko se tome suprotstavi proziva za govor mržnje, istaknuo je Pero Rotim.
Psovka upućena Majci Božjoj
Pater Nikola Tandara, hrvatski misionar monfortanac koji djeluje u poljskoj Częstochowi komentirao je slučaj istaknuvši da do takvih i sličnih problema dolazimo kada je čovjek neposlušan Bogu i kada zbog lažnoga bratstva, lažnoga jedinstva i nekakve lažne solidarnosti ne stavljamo više Boga na prvo mjesto, već čovjeka. „Tada se i svete, Božje stvari stavljaju na razinu naše ljudskosti te živimo u takvom duhu, koji je potpuno pogrešan, đavolski duh, koji nas zavodi, uspavljiva i vodi putem hereze kako bi nam zamaglio oči da ne vidimo cijelu istinu. Upravo je stoga potrebna svijest da smo stvorenja i da imamo svoje mjesto te da Bog kao Stvoritelj ima svoje mjesto. Majka Božja u Akiti rekla je da će doći vrijeme kada će biskup biti protiv biskupa, kardinal protiv kardinala. Mislim da smo sada u tim vremenima. Ovo što se u Linzu dogodilo jedna je od psovki upućenih Majci Božjoj, veliki grijeh protiv njezine čistoće i Božja je volja da se vjernici odazovu na Njegov poziv i molitvom daju zadovoljštine za taj grijeh, posebice kroz pobožnost prvih subota, na koju nas poziva Gospa Fatimska.“ Što se pak pitanja umjetničke slobode tiče, pater Tandara je jasan:
„Bilo što, što je vezano s uvredom Boga i Majke Božje, treba biti zabranjeno. Kada se počne prelaziti ta granica poštivanja, to je znak da je društvo izgubilo vjeru i taj je otrov zahvatio Crkvu. Sam đavao daje takva nadahnuća da uništi sve što je sveto u našoj Katoličkoj Crkvi. Naravno da druga strana opravdava svoje stavove stalno naglašavajući da se Crkva treba otvarati, ali ne smijemo dopustiti da se izgruguju s našim svetinjama i našom Majkom Božjom, pa i pod cijenu života. Crkveni oci i tradicija govore da čak ni sveti Josip nije bio prisutan tom velikom činu dolaska našeg Spasitelja na ovaj svijet – toliko Bog ljubi djevičanstvo, čistoću i bezgrešnost Majke Božje, da je sve to sakrio znatiželjnim očima javnosti i grešnih srdaca. To je tajna koja će uvijek ostati tajnom. Nije nam dopušteno da napravimo takav iskorak u tajnu koja je rezervirana samo za Boga. Cilj nam je da branimo djevičanstvo Majke Božje i djevičanstvo svake osobe te sveti stid koji je povezan s čistoćom srca“, odlučno je objasnio pater Tandara.
Feministička misao na stranicama katedrale
Nažalost teško bi bilo povjerovati da klerici nadležni za Katedralu svete Marije u Linzu dijele njegovo mišljenje. Iako je kip uklonjen i iako se se svećnik odgovoran za dopuštanje organizacije sporne izložbe javno ispričao vjernicima koji su se u ponedjeljak navečer u katedrali okupili na molitvu zadovoljštine, na službenim stranicama katedrale i dalje stoji članak kojim se promovira izložba te u pozitivnom svjetlu objašnjava feministička misao kojom je inspirirana. Štoviše, članak je popraćen brojnim eksplicitnim fotografijama uratka koji je uznemirio srca brojnih vjernika. Njih tješi samo činjenica da se na molitvu zadovoljštine u organizaciji Hrvata odazvao ogroman broj ljudi, koji su potreseni molili u suzama te nakon molitve nadležnima javno postavili brojna kritički promišljena pitanja, snažno prožeta Duhom Svetim, kako navodi Almira Bezjak, koordinatorica programa ignacijanskih duhovnih vježbi za područje Austrije.
Svojom su reakcijom vjernici tako dali primjer iskrene ljubavi i istinskoga dijaloga te još jednom pokazali koliko su neopravdani negativni stereotipi koje im ekstremne liberalne struje uporno prišivaju. Ostaje za vidjeti jesu li njihova pitanja i molitve uzdrmale makar poneko srce i savjest odgovornih pojedinaca te ih natjerala na promišljanje o činjenici da temeljne kršćanske vrijednosti ni pod koju cijenu ne smiju biti relativizirane ili izrugane. Bez obzira na ishod, zanimljivo je primijetiti da je “antemurale christianitatis”, davni epitet koji je naš hrvatski narod prije pola tisućljeća dobio, i u ovom suvremenom svijetu 21. stoljeća i dalje – aktualan.
Fenix-magazin/SIM/I.N.
