Bleiburg je simbol najvećeg stradanja Hrvata u povijesti jer je bio početak egzekucija i smaknuća ne tisuća, niti desetke tisuća, nego stotine tisuća Hrvata, rekao je u u subotu sisački biskup Vlado Košić, predvodeći misu zadušnicu za sve žrtve Bleiburga i Križnog puta.
U homiliji u sisačkoj Katedrali Uzvišenja sv. Križa u povodu 75. obljetnice stradanja na Bleiburgu biskup Košić je podsjetio da se 15.svibnja 1945. na Bleiburškom polju saveznicima predala hrvatska vojska, koju su slijedili brojni civili, žene i djeca u strahu pred partizanima.
Ustvrdio je da su partizani tjedan dana prije ušli u napušteni Zagreb gdje su, kaže, pobili tisuće Zagrepčana.
Britanci su, navodi Košić, zapisali da je na tom polju bilo pola milijuna ljudi, dok stručne analize govore da je vojnika bilo oko 200 tisuća, dakle većina su bila civili.
“No, kada su se vojnici predali, oni su bili razoružani i trebali su uživati zaštitu po Ženevskim konvencijama koje su zabranjivale ubijanje bez suda, te predaju onoj vojsci koja ih je progonila. To Englezi nisu poštovali, nego su na prijevaru Hrvate predali u ruke partizana koji su ih nemilice ubijali goneći ih od Austrije preko Slovenije ne samo do Hrvatske, nego i dalje sve do Makedonije”, poručio je.
Križni put odnio stotine tisuća života na najbrutalniji i najbestijalniji način
Naveo je kako je Križni put hrvatskog naroda, koji je započeo na Bleiburgu, odnio stotine tisuća života i to na najbrutalniji i najbestijalniji način.
Tomu su, dodaje, svjedoci Huda jama, Tezno kod Maribora, Maceljska šuma, Jazovka na Žumberku, Brezovica kod Siska, Čemernica i tolike jame – “masovna stratišta u kojima još i danas bez iskazanog poštovanja i dostojanstva počivaju kosti pobijenih ljudi.
Košić je izrazio žaljenje što se još i danas dovodi u pitanje poštovanje žrtava Bleiburga. “Čak bi i mise za poginule zabranjivali hrvatskom kardinalu Vinku Puljiću u Sarajevu! A drugi govore da je to nostalgija Crkve katoličke za ‘endehazijom’. Rekao bih da prvo proizlazi iz neznanja, a drugo iz zlonamjernosti“, naglasio je.
Ustvrdio je kako je nažalost istina o bleiburškim žrtvama bila 45 godina zabranjivana, a škole i mediji, “tzv. znanost i publicistika”, nisu o tome govorili istinu, “nego su svoju lažnu povijest unosili u misli i srca ljudi iz naraštaja u naraštaj te tako mnogi niti nisu upoznali što se stvarno dogodilo”.
Komunizam se rodio u laži, od laži živio i umro
“Kako je govorio bl. Alojzije Stepinac, komunizam se rodio u laži, od laži živio i u laži umro, što znači da mu se ništa ne može vjerovati. Pa ni toj historiografiji jer je ona bila dirigirana politički. Tako su i mnogi, još i danas postojeći i u medijima veoma isticani povjesničari, zapravo agitatori te lažne povijesti i ne razumiju da pristrani izvori ne mogu biti vjerodostojni”, istaknuo je Košić.
Dodao je kako su tek nakon stvaranja samostalne Republike Hrvatske i nakon Domovinskog rata došle mnoge istine na vidjelo, “no ne želi ih se uvažiti niti se u glavnim medijskih i političkim strukturama u RH prema njima postupa.
Istaknuo je kako u Crkvi ne optužuju nikoga, nego samo navode istinu,
“A oni koji vole drugove i komunističku revoluciju, koja je odnijela desetinu našega naroda te zavila u crno polovinu našega naroda, to također znaju, ali ne žele priznati jer bi time morali zanijekati ‘slavnu komunističku revoluciju’ a njihovi očevi, djedovi i oni sami još i danas uživaju benefite ovih ubojstava i zato ne žele priznati ono što se stvarno dogodilo”, rekao je.
“Ipak time što se izruguju tragediji vlastitoga naroda, pokazuju svoju zlonamjernost jer u bahatosti se nikad ne pokazuje istina, nego samo u poniznosti. One koji plaču za svojim pobijenima nazivati fašistima i željnima rehabilitirati propali režim doista mogu samo bolesni umovi”, zaključio je biskup Košić.
U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, kancelar Janko Lulić, dekan Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimir Bulić i preč. Milan Begić, a služili su đakon Milan Danijel Jurić i Tomislav Vojvodić.
Uz brojne vjernike slavlju su nazočili i predstavnici Sisačko-moslavačke županije te članovi Udruge Hrvatski domobran i drugih braniteljski udruga s područja Grada Siska.
Nakon mise, članovi Udruge Hrvatski domobran zapalili su svijeće i pomolili se ispred “bijelog križa istine” u šumi Brezovici, gdje se nalaze tijela ubijenih razvojačenih vojnika i civila ubijenih krajem Drugog svjetskog rata.
Fenix-magazin/SIM/Hina
