U iskazu na osječkom Županijskom sudu Bišćan je posvjedočio da je krajem 2007. ugovor s Dinamom potpisao kao slobodan igrač, jer je prethodno igrao za grčki Panathinaikos, gdje mu je ugovor istekao u lipnju te godine.

Tvrdi kako ga je nazvao Zdravko Mamić, s kojim je, u jednom zagrebačkom restoranu, dogovorio uvjete koji su se odnosili na vremensko trajanja ugovora i mjesečna primanja. Kaže da nije dobio nikakvu dodatnu naknadu niti mu je poznato da mu je nešto posebno trebalo biti plaćeno, zato što je u Dinamo došao kao slobodan igrač.

Na upite v.d. ravnatelja Uskoka Svena Miškovića kazao je kako, nakon odlaska iz Grčke do dolaska u Dinamo, nije nikome prodavao svoja igračka prava (“image rights”), a da u vrijeme dok je igrao u Dinamu, temeljem ugovora iz 2007. godine, nije čuo za tvrtku Real Sport Managment, već je za nju saznao naknadno iz medija, vezano za ovo suđenje.

Na upite obrane Bišćan je naveo da kod njegovog dolaska u Dinamo 2007. nije imao saznanja da bi Dinamo angažirao nekoga posrednika, da on za to ne mora ni znati, ali da je on posao dogovarao samo sa Zdravkom Mamićem.

Na dodatni upit je li s bilo kojom tvrtkom dogovorio prodaju svojih prava imidža kazao je kako je, u jednom trenutku, na zahtjev Zdravka Mamića potpisao neke dokumente, a da mu je Mamić rekao kako su ti dokumenti za njega kao igrača nebitni, ali da puno znače za klub i njega osobno.
Suđenje se nastavlja u srijedu ispitivanjem novih svjedoka.

Uskok tereti bivšeg direktora Dinama Damira Vrbanovića da je, dogovoru sa Zdravkom i Mariom Mamićem, u ime kluba s s tvrtkom Real Sports Management zaključio Ugovor kojim Dinamo od te tvrtke preuzima “prava imidža” za Igora Bišćana, za što će platiti 600 tisuća eura, iako su znali da navedena tvrtka nije vlasnik tih prava.

Uskok: Nema dokaza da je tvrtka Real Sport Management bila vlasnik Bišćanovih igračkih prava

Zdravka Mamića tereti se da je toj tvrtki, temeljem fiktivnih računa, naložio plaćanje 600 tisuća eura, s opisom plaćanja “naknada za posredovanje kod transfera Igora Bišćana”, iako ta tvrtka nije ni na koji način posredovala u dovođenju toga igrača u Dinamo, jer je transfer s Bišćanom, koji je tada bilo slobodan igrač, dogovorio Zdravko Mamić.

Tužiteljstvo smatra kako je Bišćan u ljetnom prijelaznom roku 2007. postao slobodan igrač te da stoga nije bilo potrebno platiti naknadu za posredovanje pri njegovom dolasku u Dinamu. Uskok navodi da ne postoje nikakvi dokazi da je tvrtka Real Sport Management bila vlasnik igračkih prava Igora Bišćana te da je Dinamo u ovom poslu oštećen za 600 tisuća eura.

U tzv. aferi Dinamo 2 za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića koji su u bijegu u BiH pa im se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Mario Mamić te Stipančić, Krota i Vuksan ranije su priznali krivnju te su sporazumno osuđeni nakon nagodbe s tužiteljstvom pa je s obzirom na bijeg Zdravka i Zorana Mamića na optuženičkoj klupi ostao samo Vrbanović.

Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015.  ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su klub oštetili sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki iz Velike Britanije, Švicarske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Svetog Vincenta i Grenadina, Belizea, Hong Konga, Gibraltara i SAD-a te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao.

Izmijenjenom optužnicom Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale okrivljenike da su kaznenim djelima NK Dinamo oštetili za 25,8 milijuna eura, a da je zagrebački klub neosnovano obvezan na plaćanje još milijun eura. Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe.

Fenix-magazin/MD/Hina