Tradicija se nastavlja. S koljena na koljeno čuva se lijepi običaj među Hrvatima kada su u pitanju mise zornice. One su vjerojatno nastale u petom stoljeću, nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici. Stoga imaju često marijansko obilježje.
To su zapravo adventske zavjetne mise slavljene u čast Blažene Djevice Marije. U početku su te mise slavljene u subote došašća, a onda su se s vremenom počele slaviti i radnim danima. U Europi, osobito u germanskim krajevima, taj se običaj slavljenja misa zornica proširio u petnaestom stoljeću. U stara vremena zornice su bile uvriježene u sjevernim hrvatskim krajevima, a danas su prisutne u čitavoj Hrvatskoj.
Znakovita je i boja misa zornica. Prije Drugog vatikanskog sabora boja misa zornica bila je bijele boje, koja je imala marijansko obilježje. Budući da mise zornice nisu više zavjetne mise na čast Blažene Djevice Marije, onda je i liturgijska boja ljubičasta, jer slavimo redovite adventske mise.
Te su mise zornice protkane budnošću i molitvom, ali i radošću. Ta budnost, molitva i radost u sve ove dane, u ranim jutarnjim satima, počevši od šest ujutro, osjetila se u kapeli Blaženoga Alojzija Stepinca. Svećenici su bili na raspolaganju za svetu ispovijed.
Mladi framaši i framašice, pjevanom misom i adventskim pjesmama koje su pratile: klavir na kojemu je svirala s. Nikolina Bilić, te gitare i violine, oživljavali su dupkom punu kapelu, i na taj način oživljavali riječi proroka Izaije iz daleke prošlosti koje i danas odzvanjaju u srcima vjernika:
“Rorate caeli desuper et nubes pluant justum”.
“Tauet, Himmel, von oben, ihr Wolken regnet herab den Gerechten”.
“Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću.” (Iz 45, 8).
Osim svećenika koji su predvodili mise zornice, svakako treba spomenuti i đakona Ivicu Viskovića koji je svako jutro dolazio s njemačke župe i želio biti sa svojim sunarodnjacima, slaveći Boga na hrvatskom jeziku i pomažući dijeliti svetu pričest okupljenom mnoštvu.
Po završetku misa zornica upitao sam mlade za neku izjavu. Oni u jedan glas prozvaše Davida. On će, rekoše, najbolje sažeti ono što mi osjećamo. David malo zastade, promisli, pa reče: “Bili smo ustrajni, i isplatilo se”.
Fenix-magazin/MD/Fra Jozo Župić
