Posjedovanje gotovine je potpuno legalno u Njemačkoj – bez obzira na količinu. Nitko ne mora objašnjavati zašto drži 5.000, 10.000 ili čak 20.000 eura kod kuće. Ali svatko tko odnese novac u banku brzo shvati: uplata veće količine velikih gotovine na bankovni račun nije jednostavna. Iznad određenog iznosa, banke moraju pitati o podrijetlu novca– a to može postati problem ako nedostaju računi.
Primjerice ako ste tijekom godina uštedjeli oko 20.000 eura – od darova, kućanskih sredstava i privatne prodaje kako sada možete dokazati da ne perete novac? I hoće li vas banka prijaviti za financiranje terorizma ili utaju poreza?
Je li moguće uplatiti velike iznose novca?
Kratak odgovor je: Da, općenito vam je dopušteno uplatiti 20.000 eura na svoj račun. Ali banka će htjeti znati odakle je novac došao. A ako ne možete dati uvjerljivo objašnjenje, to može postati doista komplicirano, pišu njemački mediji.
Jer banke su prema Zakonu o pranju novca (GwG) dužne provjeriti podrijetlo gotovinskih depozita od 10.000 eura ili više. Ali čak i za manje iznose mogu zatražiti dokaz ako se nešto čini sumnjivim. Dovoljno je ako postoji dovoljna sumnja na pranje novca ili financiranje terorizma. To je zakonski propisano.
Za vas kao klijenta to znači: Ne morate “dokazati” da je novac čist. Ali vaše objašnjenje mora biti uvjerljivo i razumljivo. To bi, na primjer, moglo biti jednostavno, koherentno objašnjenje: da je novac ušteđen godinama, da je došao od darova ili od privatne prodaje. Čak i bez računa, takva priča može biti dovoljna ako je vjerodostojna i odgovara vašem načinu života.
Ali: Što je iznos veći, banka će biti stroža. A što manje računa imate, to je važnije smireno i objektivno objasniti kako je novac došao. Ako nedostaje uvjerljivosti, banka može odbiti depozit ili čak podnijeti izvješće o sumnjivoj transakciji Financijskoj obavještajnoj jedinici (FIU), vladinoj agenciji koja se bavi pranjem novca i financiranjem terorizma. To ne mora nužno dovesti do istrage, ali može imati neugodne posljedice.
Zašto banke postaju sumnjičave prema gotovini?
Ograničenje od 10.000 eura za depozite gotovine ne predstavlja čvrsti prag iznad kojeg sve odjednom postaje ilegalno; radije, to je svojevrsna kontrolna točka. Iznad ovog iznosa, banka mora aktivno istražiti izvor novca.
Međutim, banka također može zatražiti dokaz o tome ako smatra ponašanje klijenta sumnjivim. To se može dogoditi, na primjer, ako se u kratkom vremenskom razdoblju izvrši mnogo manjih uplata („smurfing“) ili ako su informacije o podrijetlu proturječne.
Što banke smatraju sumnjivim:
Uplate koje se ne podudaraju s prihodima ili načinom života
Nepostojanje ili izbjegavanje informacija o podrijetlu
Frakcionirane uplate, očito ispod limita od 10.000 €
Općenite izjave poput „Upravo sam uštedio“ bez daljnjeg objašnjenja
Dovoljno je da banka ima dovoljno razloga vjerovati da nešto nije u redu. Čim banka napravi takvu procjenu, mora prijaviti transakciju FIU-u. I možda vas neće obavijestiti o tome, na što imaju pravo.
To je često zbunjujuće za građane koji poštuju zakon, jer pravila utječu i na ljude koji su legalno uštedjeli novac, ali više nemaju račune. Ipak, banci nije važno „čini li se netko pouzdanim“, već može li se objektivno provjeriti podrijetlo sredstava.
Evo što se događa kada je uključena FIU (Financijska obavještajna agencija)
Financijsko-obavještajna jedinica nalazi se u Carini i analizira svaki prijavljeni slučaj, čak i ako klijent banke nije ni svjestan toga.
FIU provjerava, između ostalog:
postoje li prethodne anomalije u vezi s pogođenim klijentom,
podudara li se novac s poznatim obrascima prijevare ili pranja novca,
postoje li veze s poreznim podacima, kretanjem računa ili blockchain transferima.
Obično revizija ne rezultira daljnjim posljedicama, ali ne uvijek. FIU nije bezubi tigar: Prema godišnjem izvješću FIU-a za 2024., samo prošle godine podneseno je 482 optužnice i 843 kaznena naloga u slučajevima u kojima je prethodno primljena prijava. Sama agencija govori o sustavnom utjecaju svog rada, iako većina prijava ne stigne do državnog odvjetništva.
Ako FIU zaključi da bi početna sumnja mogla biti relevantna za kazneni progon, proslijedit će slučaj nadležnom istražnom tijelu, poput državnog odvjetništva ili policije. U takvim slučajevima može doći do zamrzavanja računa, istraga ili čak pretresa kuća, posebno ako se podrijetlo sredstava ne može ni dokazati ni vjerodostojno objasniti, navode njemački mediji.
Nije potreban dokaz o zločinu, već samo sumnja da se podrijetlo novca namjerava prikriti (članak 43. Zakona o pranju novca).
Banka ne sluša intuiciju
Ako vaša banka postane sumnjičava jer želite uplatiti 20.000 eura na njihov račun, to ne znači da vas osobno optužuju. Ne radi se o vašem načinu života, vašem izgledu ili o tome jeste li prijateljski nastrojeni, dotjerani ili pouzdani. Nije važno jeste li umirovljenik, obrtnik ili zaposlenik.
Banka ne donosi odluku na temelju intuicije, već zato što je zakonski obvezna to učiniti. Za gotovinske depozite od 10.000 eura ili više, mora provjeriti podrijetlo novca.
Ako vaše objašnjenje ne izgleda uvjerljivo, mora prijaviti transakciju. Zakon o pranju novca zahtijeva objektivnu i transparentnu reviziju kako bi se identificirali i suzbili kriminalni tokovi novca.
Fenix-magazin/SČ
