Dragi čitateljice i čitatelji,
ponekad me stvarno naljuti, ali i razočara, kad netko pogrdnim riječima govori o drugim ljudima, spočitavajući im pritom i seosko podrijetlo. Jer, oni su kao građani, žive u gradu, i kao takvi sebi sve dopuštaju. Među njima ima i onih koji u svom vrijeđanju i izmišljanju idu dotle da pod različitim imenima, i anonimno, pišu “stilski” ista ili vrlo slična pisma protiv određenih osoba čak i njihovim poslodavcima. Pišu i izmišljaju i protiv određenih novinara jer su se našli prozvanim zbog objave istine o visini njihovih honorara koje su primali u jednoj iseljeničkoj udruzi.
Kao čovjek i novinar, pokušavam profesionalno ostati posve mirna i samo istinom odgovoriti na izmišljanja i podmetanja kojima se žele zaštititi vlastiti interesi (točnije honorari). Kad se ti “moralni komentatori”, posebice oni koji su sve upropastili u svojoj novinarskoj karijeri, moraliziraju i vrijeđaju sve zbog njihova seoskog podrijetla, spominjući pritom i seoske fešte, onda je to zaista žalosno. Ako se u iseljeništvu doista i rade seljačke fešte, što je u tome loše? Zar fešte koje se organiziraju po selima, nisu među najboljim i najzabavnijim feštama?
Da apsurd bude veći, ti skribomani i pamfletari, sa lažnim profilima i mail adresama, koji misle da, za razliku od njihovih roditelja, nisu seljeci samo zato što žive u gradovima, rade najodurnije stvari kojih bi se stidjeli i najveći primitivci. Ta “gospoda iz grada”, koja se u prikazivanju sebe najljepšem svijetlu gura svake nedjelje čitati i evanđeoske poruke s oltara, gle paradoksa, u svojim udrugama zastupaju i članove koji su sela. Koja dvoličnost? Ne krije li se iza tog njihova svijetla jedna duboka i beskrajna tama? Ili, pjesnički rečeno: tma i tmuša neprebolna?
Budući Fenix ne dijeli, niti vrijeđa ljude po njihovu podrijetlu, rasnoj, vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti, o njima i u ovom broju donosimo priče i stavljamo ih u zaštitu. I na stranicama našeg i vašeg Fenixa čitajte o onima koji svojim radom, talentom i upornošću postižu uspjeh u svijetu, a da ih pritom nitko ne mjeri jesu li podrijetlom sa sela ili iz grada.
Marijana Dokoza
Glavna urednica
