Davor Bernardić u ime Socijaldemokrata grada Zagreba jasno upozorava na netransparentno muljanje i pokušaj lova u mutnom koji na žalost opet zaudara i na korupciju.
Naime, Tomislav Tomašević najavom raskida ugovora o koncesiji između Grada Zagreba i Zagrebačkih otpadnih voda d.o.o. za pročistač u Resniku te odlukom o raskidu koju je poslao na Gradsku skupštinu čini štetu građanima jer ta odluka ne sadrži nikakve informacije koliko će takav raskid ugovora koštati građane i Zagreb.
„Po ugovoru u odredbi 14.13 14.16 ako Grad Zagreb odluči jednostrano raskinuti ugovor, on to može uz rok od 6 mjeseci, ali uz naknadu, koja se plaća u roku od 3 mjeseca od raskida ili najdulje u roku od dvije godine od raskida ako druga strana pristane na takav rok. Ugovor se može raskinuti i sporazumno, ali donosi se odluka o jednostranom raskidu gdje ako se ne može dogovoriti cijena raskida izračunava se po formuli iz priloga C7 ugovora, a utvrđuje ju međunarodni revizor, a na temelju brojnih elemenata obveze višeg reda, naknadu za prijevremenu otplatu, troškove raskida, vlastiti kapital, itd.“ – naglašava Bernardić.
„Gradonačelnik je izjavio da je angažirao pravne i financijske međunarodne stručnjake i neki dan se objavljuje sažetak pravnog mišljenja i dokument „Projekt Clean – Sažetak našeg razumijevanja“ Mazars Cinnoti savjetovanja d.o.o. u kojem se tvrdi da će raskid koštati manje nego ostanak u koncesijskom ugovoru. No kada se iščita taj sažetak, zapravo se u njemu Mazars u potpunosti ograđuje od toga koliko će stvarno koštati izlazna naknada i tvrdi da je njihovo razumijevanje isključivo indikativne naravi, ali misle da to neće koštati više nego što bi Grad platio do kraja razdoblja. To prema njihovom razmišljanju može biti od 38 milijuna eura, no realnije 202 do 230 milijuna eura ili čak do 487.5 milijuna eura.“ – tvrdi Bernardić.
Ne zna se koliko će stvarno koštati raskid ugovora, ali se unaprijed donosi odluka o jednostranom raskidu koncesije. Ova cijena raskida nije nigdje prezentirana, niti javnosti, niti zastupnicima u Skupštini i pri lažno se tvrdi da za to uopće ne treba osigurati sredstva. Sigurno je da će to koštati Zagreb puno i imat će efekt na proračun. Po Zakonu o proračunu, izjava o efektu na proračun mora biti sastavni dio odluke koja dolazi na Gradsku skupštinu, a pročelnica gradskog Ureda za gospodarstvo Ane Pavičić Kaselj napisala je izjavu da za donošenje odluke o jednostranom raskidu ugovora nije potrebno osigurati sredstva u proračunu, što je laž i podliježe kaznenom djelu krivotvorenja službene isprave.
„Nisam protiv raskida, ali ne na način da se skrivaju ili još gore ne znaju financijske posljedice, osobito kada se zna da u proračunu Grada za 2024. godinu nisu predviđena sredstva za naknadu za raskid, nego samo sredstva za pročišćavanje otpadnih voda i to nešto preko 71 milijun eura. No tu dolazimo do razloga zašto se skriva koliko će koštati raskid ugovora? Zato jer se po mojim informacijama ova procjena, po kojoj se ne zna kolika će biti izlazna naknada, skrivala i ciljano je potpuno neodređena kako bi se ispod stola dilalo o raspodjeli milijuna, gdje je ogroman prostor za mito. Očito je dogovor oko mita postignut i takva odluka sad ide na Skupštinu, bez da se zna koliko će koštati.“
„Potvrda tome je da je napuhan iznos kojeg bi grad navodno platio koncesionaru do kraja 2028., 420 milijuna eura da bi se prikazalo da Grad štedi s takvom odlukom. Ovo će naravno biti predmetom budućeg rada USKOK-a, ali pročistač će očigledno biti predmetom afera cijelo vrijeme njegove egzistencije. Od afere vezane uz ugovaranje njegove izgradnje, preko same izgradnje koja je dobila sudski epilog, preko financiranja rada pročistača. Očigledno će investitori izaći iz priče s Gradom s još jednom aferom, dijeljenjem novih milijuna među zainteresiranim strankama. Bruto dobit je zadnjih 5 godina iznosila u prosjeku 27 milijuna eura godišnje, Grad je u prosjeku plaćao zadnjih godina od 56 do 70 milijuna eura godišnje, dakle ako se uzimaju ti kriteriji realno je da bi svatko razuman s obzirom na istek koncesije pristao i na manji iznos od mogućih 200 i nešto milijuna eura koji Mazars smatra vjerojatnim – možda je upravo tu razlika, a možda bude i više.” – objasnio je predsjednik zagrebačkih Socijaldemokrata.
Bez energane problem otpad neće biti riješen nego samo prebačen na neku kasniju vlast
„Još malo i o prihvaćanju „Sažetka studije izvedivosti za potrebe izgradnje cjelovitog sustava gospodarenja otpadom na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije“, što je točka 1 dnevnog reda Skupštine. Još nisam nigdje vidio da se prihvaća „Sažetak“ nečega, valjda se prihvaća dokument, a ne sažetak dokumenta. Očito studija još ne postoji nego postoji nekakvo mišljenje u čiji je naslov trebalo uvrstiti termin studija, pa se izmislio ovaj hibrid „Sažetak studije“ jer takav neodređeni naziv nije studija i nema nikakvu vrijednost, inače je izrađivač Ekonerg ne bi pustio u opticaj. U uvodnoj napomeni je više nego izričito istaknuto kada se govori da je izrađivač od strane Grada upoznat s aktualnim i budućim projektima Grada. Dakle izrađivač samo daje svoj osvrt na ono što Grad planira, a ne radi studiju iz koje bi proizašla moguća rješenja. Također izrađivač uopće ne obuhvaća niz potrebnih povezanih aktivnosti odnosno uopće ne obuhvaća niz sastavnica otpada niti postrojenja potrebna za te vrste otpada, uključujući čak niti otpadni mulj s pročistača, niti pretovarne stanice, što jasno znači da nikakva studija nije izrađena nego samo postoji ovaj tekst naziva „Sažetak nečega“. Dakle Tomislav Tomašević opet laže da postoji studija.“ – rekao je Bernardić.
Iz ovog se može iščitati da je bez ikakve studije Grad donio odluku o Centru za gospodarenje otpadom, gdje će se vršiti isključivo mehanička i biološka obrada otpada. No, vidimo da će umjesto sadašnjih 136 tisuća tona miješanog komunalnog otpada koji se sada odlaže na Jakuševec, i još nešto više od toliko prikupljenih plastike, papira i biootpada, obradom otpada u Centru će se ovisno o odabiru jedne od tri spomenute varijante, i dalje stvarati 80 ili 118 tisuća tona materijala koji se vodi pod terminom gorivo iz otpada, a koji materijal zahtijeva daljnju termičku obradu u energani, odnosno drugom postrojenju gdje ga je moguće spaljivati, a kakvog postrojenja nema u središnjoj Hrvatskoj.
„Gradska vlast opet ne rješava problem, odnosno zanemaruje nužan daljnji korak jer će količina materijala koja preostane biti smanjena za trećinu ili manje. Da se razumijemo, potreban je Centar za gospodarenje otpadom, ali bez energane koja i dalje nedostaje u viziji gradske vlasti problem neće biti riješen nego samo opet prebačen na neku kasniju vlast. Osim ako ne dođe do zapaljenja tog goriva iz otpada koji će samo biti složen na plohu pa imamo katastrofu kao u Osijeku, ili ako protekom vremena bez izgradnje energane ne dođe do situacije slične ekološkoj katastrofi s baliranim otpadom kako je bilo u Varaždinu. Sjetimo se samo da je prije 20 godina to baliranje bilo prezentirano kao vrhunsko rješenje, a zapravo je bilo samo odgađanje rješenja. Isto se danas radi u Zagrebu, puno priče i pamfleta za samo dio rješenja. Pozivam Tomaševića da objavi cijenu raskida i takvu odluku pošalje na Gradsku skupštinu, a ne da to skriva od javnosti.“ – zaključio je Bernardić.
Fenix-magazin/MMD
