Na temelju ankete[1] direktora trgovačkih društava i njemačkih partnera, a s obzirom na značajno prisustvo hrvatskih trgovačkih društava i hrvatskih građana u gospodarstvu Savezne republike Njemačke (SRNJ), te na jedan od najbitnijih vanjskotrgovinskih momenta koje Hrvatska ima, prognoza za sljedeću poslovnu godinu bila bi sljedeća:
Za Fenix-magazin: Zoran Andročec, konzultant
U tijeku je dugotrajna stagnacija s nekim elementima recesije, što je u prvom redu izraženo u financiranju i javnoj nabavi. Posljedično se teže dobiju kvalitetni dugoročni projekti radi nepredvidljivosti situacije, dobavnih lanaca i kalkulacijskih problema koji izlaze iz inflacije i porasta cijene rada. Ako se radi o javnoj nabavi, što je projekt veći, rastu i rizici od administrativnih prepreka i budžetskih odgoda.
Svjedočimo povlačenju dijela manjih hrvatskih tvrtki i radnika iz Njemačke i Austrije radi pada konjunkture: veliki projekti još izvjesno vrijeme neće biti realizirani iz sada donesenih konjunkturnih programa.
Nasuprot tome, velika je prisutnost naših radnika na projektima nuklearnih centrala (UK), spalionica & energana (Skandinavija), gdje su projekti bitno zahtjevniji, dugoročniji i bolje plaćeni.
Osjećamo u SRNJ pad narudžbi u petrokemiji, autoindustriji, u svim energetsko-intenzivnim djelatnostima. U građevini je snažan pad aktivnosti. Istovremeno je enormna potreba za obnovom infrastrukture i modernizacijom u cijeloj Njemačkoj.
Glavnu temu zadanu po posljednjoj njemačkoj saveznoj vladi – energija i sigurnost opskrbe – zamijenila je obnova i proširenje kapaciteta naoružanja, kibernetička sigurnost infrastrukture i digitalizacija.
U okviru novih prioriteta su Iznimka po hitnom postupku odobreni infrastrukturni projekti koji će poboljšati mobilnost prolaza vojne tehnike i ljudstva na strateškim pravcima: željeznički mostovi, pruge, cestovni mostovi.
U SRNJ u prvom redu izvodimo održavanje i remonte industrijskih postrojenja, za razliko od do sada- bez bitnog proširenja i modernizacije postojećih kapaciteta. Gradimo nove automatizirane pogone i logističke centre, instalacije, dalekovode, te planiramo se uključiti u izgradnju podatkovnih centara u SRNJ.
Hrvatska poduzeća kao uglavnom podizvođači druge ruke krupnije i kompliciranije projekte teško mogu izvesti obzirom na tehničku radnu snagu kojom raspolažemo te obzirom na povećane rizike u poslovanju.
Nominalna većina poduzeća nastupaju uglavnom fragmentirano, jednodimenzionalno, puno njih s malo kolega zaposlenika te si međusobno konkuriraju. Problemi su i ne-naplate izvedenih radova., nepoznavanje propisa pojedinačnog tržišta te razine tehničke pismenosti i tehnološke spreme. Uglavnom su manje firme naslonjene na njemačke nalogodavce što se tiče adekvatnog tehničkog vodstva (inženjerske nadogradnje) te imaju plitku strukturu.
Nasuprot trome, manjina firmi stekli su upornim radom dovoljno kapitala da poduzmu izvođenje radova s materijalom kako bi ostvarili višu stopu profita, te nastupaju u pravcu Njemačke, Austrije i Slovenije, što govori u prilog racionalizaciji poslovanja i okrupnjavanju sektora i klastera.
Postoji još jedna Hrvatska, ona inozemna, velika, neistražena i nekvantificirana inozemna aktiva i ekonomija hrvatskih državljana i po njima osnovanih njemačkih trgovačkih društava, izvan hrvatskih evidencija, koja je također dio našeg poslovnog nastana u SRNJ. To nisu bankovna konta, nego živi i stručni kadar koji tiho radi na raznim visokim pozicijama industrije i znanosti i domoljubno se očituje, s izraženom voljom prijenosa stečenih znanja, standarda i investicija u Hrvatsku.
Europa pati od birokratizacije
Cijela Europa pati od birokratizacije i naknadnog normiranja inovacija: rekao je jedan sudionik konferencije „gurnimo prst u ranu i neka boli ali zaustavimo krvarenje“! Inovacije i investicije se ostvaruju u zemljama gdje je tržište liberalizirano.
Kako nema zakonske povezanosti i incentiva za okupljanje, oslabio je zajednički nastup velikih firmi u cilju povećanja cijena i stjecanja kapitala i know-how-a. Nema efektivne podrške za izvozničke tehničko tehnološke poslove u našim zonama djelovanja. Do nas ne dopiru instrumenti proklamirani od država, kroz omogućavanje povoljnih kredita i osiguranja izvoznih poslova: uglavnom nam je jeftinije pribaviti garancije kroz njemačke poslovne banke i institute. I na kraju, svi se zaklinju u Uniju, ali jedinstvenog tržišta i institucija nema, što je razlog zaostajanja iza drugih sistema, onog SAD-a i Azije.
Gospodarstvo žudi za proaktivim dijalogom s vlastitom državom, želi da se maknu zastarjeli propisi i višak birokratskog troška te zahtijeva viziju tehničkog napretka i povezivanja sustava sastavljenog od školstva, industrije i znanosti u jedinstveni i prepoznatljivi proizvod.
Stanje s izaslanim radnicima iz Hrvatske u SRNJ: glavni mehanizam rada
Prema aktuelnim podatcima HZMO, u 2024. je za upućivanje radnika (prema pravilu iz članka 12. Uredbe 883/2004) u Njemačku izdano ukupno 26.651 potvrda A1. Nažalost ne vodimo statistiku o broju poslodavaca za navedene potvrde.
Što se tiče rada u dvije ili više država (pravilo iz članka 13. Uredbe 883/2004) u 2024 izdano je ukupno 39.185 potvrda A1. Kod ovog pravila ne vodi se statistika po državama (treba naglasiti da je ovdje najveći broj vozača u međunarodnom transportu, a oni imaju po dvadeset i više država, premda ne voze u svim navedenim državama).
Mogućnosti suradnje u vojno-obrambenom sektoru
Vidimo izvanrednu mogućnost povezivanja s vojno-tehničkom industrijom SR Njemačke, tako da koncentriramo proizvodnju i izvore radne snage u tri zone: 1) Sjever, 2) Zapad do Istre te 3) Slavonski Brod, gdje se već sada u desetinama djelomično robotiziranih i automatiziranih hala i modernih radionica radi na predfabrikaciji pa onda montaži vlastitih produkata.
Već radimo na manjim projektima opremanja objekata za NATO, zapovjednih centara, medicinske opreme, digitalizacije i sigurnosti te u vojnoj brodogradnji.
U stanju smo bitno unaprijediti metaloprerađivačke i ostale projekte uz sustavnu podršku države i dijalog s NATO institucijama: jedan od preduvjet je koordinacija resursa tj. sustavni zakup lokalno slobodnih proizvođačkih kapaciteta te optimirano upravljanje, kontrola kvalitete i plasman istoga.
U tu svrhu potreban je i opremanje specijaliziranim hardware-om i software-om te uvoz (visoko-) kvalificirane tehničke radne snage, podrijetlom iz zemlje koje može proći certifikaciju i akreditaciju. Za postojeće projekte, radnici i trgovačka društva RH prolaze uredno akreditacijske postupke.
Kad smo već kupili naoružanje, u cilju opće sigurnosti bi se trebali uključiti ne samo u održavanje nego i u razvoj. Ponudimo NATO-u da smo i razvojni-istraživački centar, kao što smo imali inženjersku dovitljivost i snalažljivost (recimo, Brodarski institut) u oskudnim danima rata protiv hrvatske države?
Odnos Hrvatske i Njemačke je asimetričan ali postojan i prijateljski: Nijemci u Hrvatskoj testiraju nove tehnologije u telekomunikaciji i digitalizaciji, čija bi implementacija bila puno sporija u Njemačkoj obzirom na vlastitu hiper-regulaciju i birokratsku sporost.
Poneka originalno hrvatska ideja se probije u području digitalizacije i sigurnosti, pa postaje standard za ostale EU zemlje (primjer DOK-ING-a).
Naposljetku, ako cijeloj Europi nedostaje tehnička radna snaga i visokokvalificirani stručnjaci, potrebno je prekinuti birokratsko brojanje stranaca kao stranaca od strane policija ili ureda za nezaposlene, te uvesti strateški izuzetak, tako da ne moramo u svakoj zemlji članici EU drugačije postupati. To vidimo na primjeru dalekovoda ili cjevovoda između dvije zemlje, koje radimo s ne-EU radnom snagom. Vizija socijalnog osiguranja za cijelu Europu i vize za cijelu EU ne bi trebali biti fantastika.
Fenix-magazin/SIM/Zoran Andročec
[1] Izvori: Energetika Jurić d.o.o Slavonski Brod, INOXMONT-VS d.o.o., Monting, Zagreb-Montaža, Montinvest d.o.o. Zagreb; Dalekovod, E.On, Telekom – prije i na Konferenciji dne 10.12.2025. u Berlinu
