“Blago rasutih – jezik Hrvata u dijaspori I. i II.”, dvije su knjige prof. dr. sc. Sanje Vulić, pročelnice na Odsjeku za kroatologiju ii voditeljice Centra za učenje hrvatskog jezika na Fakultetu hrvatskih studija zagrebačkog Sveučilišta, s kojim je autorica u četvrtak navečer gostovala u Beču.
Iz Beča piše: Snježana Herek
Promociju dvoknjižja organizirao je Folklorni ansambl “Šokadija” Beč, u suradnji s Hrvatskim svjetskim kongresom u Austriji, u nazočnosti predsjednika obiju ovih hrvatskih udruga, Maria Šimičića i Igora Lackovića, koje zdušno brinu o promociji i opstanku hrvatskog materinskog jezika u višejezičnom austrijskom prostoru.
Sve nazočne uvodno je pozdravio predsjednik F.A. “Šokadija” Šimičić prigodnim riječima. Autorica knjiga prof. Vulić je zahvalila domaćinima na pozivu na promociju njenih knjiga bečkim Hrvatima.
Pojasnila je kako naslov knjiga “Blago rasutih” slikovito označuje rasute hrvatske zajednice i pojedince koji čuvaju hrvatski jezik i identitet u izvandomovinstvu – kao svoje blago. I poduzimaju sve kako bi ga i dalje sačuvali.
O autorici i knjizi govorila je prof.dr. sc. Zorka Kinda Berlakovich iz Beča, inače voditeljica Katedre za hrvatski jezik na Pedagoškoj visokoj školi u Željeznom (Eisenstadt), glavnom gradu austrijske pokrajine Gradišće.
I ono što se mora također istaći je da je prof. Kinda Berlakovich sjajno, bolje rečeno, izuzetno znalački približila bečkim Hrvatima, tu ne baš jednostavnu, stručnu materiju.
Zanimljiva je činjenica bila i to da se je na bečkog promociji okupilo neočekivano mnogo Hrvata, kako bi iz prve ruke čuli o istraživačkim aktualnostima hrvatskog jezika izvan domovine.
Pri predstavljanju autorice, prof. Kinda Berlakovich je istaknula kako je prof. Sanja Vulić, naša poznata dijalektologinja i povjesničarka jezika s jezikoslovnog aspekta obradila hrvatsku dijasporu u cjelini, dakle suvremene hrvatske iseljenike i manjinske zajednice, što do sada još nitko nije učinio.
Napomenula je, da uz sve gore već navedeno, autorica vodi i Ljetnu školu hrvatskog jezika i kulture za nastavnike i studente hrvatskog jezika u dijaspori, te isto takvu Zimsku školu u Mađarskoj.
Posebni osvrt skrenula je na stvaralački opus višestruko nagrađivane prof. Vulić: 16 knjiga, među kojima kod promoviranih pozornost plijeni i ona filološka “Jedinstvo različitosti”, zatim više od 200 znanstvenih radova, više od 300 stručnih radova i preko 550 tekstova, znanstveno-popularnog sadržaja.
K tome treba još pribrojati preko 250 javnih predavanja u zemlji i inozemstvu. Ukratko, kako je rekla Kinda Berlakovich, “jedno ogromno znanstveno, književno i publicističko blago prof. Vulić, za koje treba ne samo puno znanja nego i vremena i strpljenja”.
Promotorica knjige se je kroz nekoliko pozitivnih primjera, osvrnula i na autoričino istraživanje koje je pokazalo sveprisutnu želju Hrvata u inozemstvu da hrvatski jezik i kulturu ne prepuste potpunom zaboravu, pri čemu je, uz ostalo, posebno istaknula Crkvu u Hrvata, kao neizostavni čimbenik očuvanja hrvatskoga jezika i identiteta izvan domovine.
Prof. Kinda Berlakovich je već uvodno pojasnila kako se prva knjiga dvoknjižja o jeziku Hrvata u dijaspori odnosi isključivo na hrvatsko iseljeništvo, dok je jezik hrvatskih manjinskih zajednica posebno analiziran u drugoj knjizi. I da je glavni zadatak istraživanja bio istražiti i analizirati očuvanost hrvatskog jezika , ne samo u Europi, nego diljem svijeta.
“U prvoj knjizi prof. Vulić daje cjelovit pregled, počev od prvih iseljeničkih valova od druge polovice 19. stoljeća do kraja 20. st. Knjiga je podijeljena u tri poglavlja: Očuvanost hrvatskog jezika u hrvatskom iseljeništvu do kraja 20. st. , i to u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji i Novom Zelandu, u Južnoafričkoj Republici te u zapadnoj Europi, Primjeri očuvanja hrvatskog jezika u pripadnica prve i treće generacije Hrvata u Sydneyju i Hrvatska pisma iz tuđine u kojima autorica razmatra pisma poznatog hrvatskog znanstvenika, filozofa i književnika Ruđera Boškovića”, rekla je Kinda Berlakovich.
“U drugoj knjizi autorica analizira hrvatski jezik autohtonih hrvatskih manjinskih zajednica u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Ova druga knjiga sastoji se od dva dijela. U prvom autorica daje povijesni pregled i jezičnu analizu svih migracijskih manjinskih zajednica do zaključno početka 19. st. kao što su Moliški Hrvati, gradišćanski Hrvati, bunjevački Hrvati, šokački Hrvati, manje hrvatske skupine u Mađarskoj, te karaševske Hrvate, ostale Hrvate u Banatu, kao i Hrvate na Kosovu.
U drugom dijelu, druge knjige, analizira jezik hrvatskih nemigracijskih zajednica tj. zajednica koje su postale manjine kada su uspostavljanje u pojedinim povijesnim razdobljima nove državne granice. U tu skupinu spadaju pomurski i podravski Hrvati u Mađarskoj, Hrvati u Boki Kotorskoj i Baru u Crnoj Gori, Hrvati u Beloj krajini u Sloveniji, te u istočnom Srijemu”, istaknula je promotorica dvoknjižja “Blago rasutih”, posebno naglasivši “izuzetno vrijedan doprinos autorice hrvatskoj filologiji, njenim povjesno-kulturološkim analizama”.
Prof. Vulić je rekla kako je izuzetno sretna da je promocija druge knjiga “Blago rasutih – jezik Hrvata u dijaspori” o manjinskim zajednicama bila upravo u Beču, “jer je Beč grad u kojem žive kako hrvatske iseljeničke zajednice tako i gradišćanski Hrvati kao manjinska zajednica”.
“Ovo je danas dvostruka premijera, jer je i prvi put da su obje knjige, i I. i II. zajedno predstavljene publici”, napomenula je autorica dvoknjižja i povjesničarka jezika.
Ono, na što također treba ukazati pozornost je glazbeni okvir promocije knjiga, koji je svojim sjetnim glasom i svirkom na gitari uveličao kantautor i vođa ansambla “Dubrovački kavaljeri” Josip Čenić. Njegove pjesme “Sve nas život baca po bijelome svijetu”, pjesma Dubrovniku, kao i ona posvećena Majkama u Gradišću itd., a posebno ona popularna u zemlji i inozemstvu “Jedna je Hrvatska” koja gotovo da je postala himna iseljenih Hrvata, publiku su podigle na noge.
Preciznije rečeno svi su u jedan glas pjevali zajedno sa njihovim Josipom, koji je, što malo njih znade, i autor te pjesme, koju je pjevala i Vera Svoboda i još mnogi drugi hrvatski pjevači. U svakom slučaju, bila je to ne samo sjajna i poučna znanstveno-književna večer nego i domovinska, isprepletena čežnjom za rodnim krajem.
Fenix-magazin/SČ/ Snježana Herek
