„Hrvatski skladatelji i njihovi suvremenici na Walterovu fortepijanu iz Kneževa dvora u Dubrovniku“, naziv je nosača zvuka kojeg je u srijedu navečer u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču predstavila Ivana Jelača, mlada hrvatska pijanistica i fortepijanistica iz Dubrovnika.
„Nosač zvuka rezultat je dugogodišnje suradnje Ivane Jelače s Dubrovačkim muzejima“, rekao je Domagoj Marić, savjetnik za kulturu u Veleposlanstvu RH u Beču, koji je kroz razgovor s dubrovačkom fortepijanisticom predstavio Bečanima ovu svestranu 33-godišnju slobodnu umjetnicu koja kroz projekte i vlastite ideje istražuje, izvodi i promovira klasičnu glazbu u zemlji i inozemstvu.
Predstavljanje CD-a održano je trojezično na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, uz sjajan prijevod Katarine Dorkin-Križ našim austrijskim prijateljima, na njihov materinski jezik.
Na nosaču zvuka čija je autorica i urednica Ivana Jelača, nalazi se sedam djela hrvatskih i drugih europskih skladatelja. Od Luke Sorkočevića, Ivana Manea Jarnovića i Juraja Murata do Josepha Haydna, Domenica Antoniettia, Tommasoa Restia i W.A. Mozarta.
„Želja mi je bila pokazati pripadnost navedenih glazbenika istom europskom kulturološkom krugu, kroz repliku povijesnog instrumenta fortepijano iz radionice poznatog bečkog graditelja instrumenata Antona Waltera iz 1790. godine, koji je restauracijom osposobljen za muziciranje i zaštićen kao nacionalno kulturno dobro“, rekla je Jelača.
Zanimljivo je da je danas u svijetu sačuvano samo desetak Walterovih fortepijana, a jedan od njih je i onaj u Dubrovniku, u vlasništvu Dubrovačkih muzeja. Jedan primjerak posjedovao je i Mozart, a on se danas nalazi u Salzburgu.
Marić je rekao da se je pijanistica Ivana Jelača specijalizirala za izvođenje glazbe na povijesnim instrumentima, završivši poslijediplomski studij specijalizacije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, obradivši temu „Umjetnost izvođenja klavirske sonate u kontekstu kulturoloških promjena“, pri čemu je posebnu pozornost posvetila povijesnom razvoju instrumenata s tipkama i glazbenom izričaju druge polovice 18. stoljeća, odnosno razdoblju od 1770. do 1830. godine.
Jelača je napomenula kako fortepijano nije preteča klavira, nego prvi, drveni klavir, pojasnivši razlike u odnosu na suvremeni pijano.
„Jelena Pucić Sorkočević, prva je hrvatska glazbenica koja je svirala na fortepijanu, koji je 1949. godine otkupljen od obitelji Vujnović“, dodala je, uz opasku da su na takvom tipu instrumenata svirali i tadašnji vodeći glazbenici, Bachovi sinovi, Joseph Haydn i W.A. Mozart.
Osim nosača zvuka, Bečanima je audio-vizualno predstavljen i impozantni dubrovački fortepijano.
„Na taj smo način pokušali njegov zvuk, vrijednost i izgled, približiti svima zainteresiranima za glazbu i povijesne instrumente“, rekla je dubrovačka fortepijanistica, koja je jedna od rijetkih umjetnica koja je imala priliku svirati na njemu.
Marić je istakao kako je Ivana Jelača istražujući kulturološki aspekt nastanka i izvođenja glazbe u drugoj polovici 18. stoljeća osmislila i dva važna hrvatska glazbeno-povijesna projekta: o Dori Pejačević i o Vatroslavu Lisinskom.
Napomenuo je da je Jelača i predsjednica i umjetnička voditeljica udruge „Sve je ostalo glazba“, utemeljene 2012. godine, kroz koju radi na približavanju klasične glazbe, posebno mladim naraštajima, te promicanju izvedbenih umjetnosti.
„Sretna sam da sam mogla i Bečanima predstaviti CD s hrvatskim glazbenicima i njihovim suvremenicima na Walterovom fortepijanu kao poveznici Grada Dubrovnika i Dubrovačke Republike s Bečpm“, rekla je za Večernji list Jelača.
Ovoj sjajno organiziranoj umjetničko-promotivnoj večeri bila je nazočna i hrvatska veleposlanica dr. Vesna Cvjetković. Organizatori su bili Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Austriji i Hrvatsko-austrijsko društvo (HAD) iz Dubrovnika na čelu s predsjednicom Brankom Martinović Vuković, koja je također bila nazočna bečkoj promociji.
Za Večernji list Martinović Vuković je rekla kako HAD potpomaže mlade umjetnike pa tako i pijanisticu Ivanu Jelaču koja svoje glazbeno-kulturne projekte promovira već drugi put u Beču, a jednu je promociju imala i u Željeznom (Eisenstadt), glavnom gradu austrijske pokrajine Gradišće.
Zahvalila je hrvatskom Veleposlanstvu u Beču na suradnji te Gradu Dubrovniku, Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Ministarstvu kulture RH i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH te Turističkoj zajednici Grada Dubrovnika i Društvu dubrovačke starine na potpori ovom i ostalim projektima.
Fenix-magazin/Snježana Herek
