Svi u klubu su dobri ljudi, a to je teško pronaći, tvrdi Balić
Legendarni hrvatski rukometaš Ivano Balić oduvijek je bio svoj. Što je naumio to je i napravio. Mnogi su mu prigovarali zbog odabira klubova za koje je nastupao tvrdeći da može više i bolje, no on se nije zamarao. Uvijek je slušao svoje srce. Stigao je tako i u bundesligaša Wetzlar. Skroman klub u kojem – uživa!
– Ljudi su bili uporni, zvali su me svaki dan. Kad sam razmišljao, pomislio sam da bi bilo dobro nastaviti u momčadi koja ne nastupa u Ligi prvaka kako bih se sačuvao i produljio karijeru za još koju godinu. U Wetzlar me privuklo i to što je imao mnogo mladih igrača kojima sam mogao pomoći, a i nije bilo rezultatskog pritiska. Cijeli život igrao sam pod pritiskom da nešto moram, a ovo je bila opcija koja je pružala opuštenost. Pomalo su se sve kockice posložile i stigao sam u Wetzlar – prisjetio se Balić za Sportske novosti.
– Nije me briga je li Wetzlar klub mojeg renomea ili nije, to je moj klub. Poslušao sam srce jednako kao i kad sam odlučio ići u Pamplonu ili vratiti se u Zagreb. Stvarno mi je sjajno ovdje i za kraj karijere nisam mogao odabrati bolji klub. Svi u klubu su dobri ljudi, a tako nešto teško je pronaći – tvrdi Balić.
Hrvatski rukometaš kaže kako se u Njemačkoj rukomet jako prati i da ga ljudi često prepoznaju na ulici.
– Dobro, tko će te znat u Madridu… Wetzlar ima 50.000 stanovnika i uglavnom te svi znaju, ali naviknuo sam se iz Hrvatske pa mi je praktički svejedno je’l me ljudi gledaju ili ne – kaže Balić i dodaje da je rukomet u Bundesligi fizički zahtjevan zbog puno tempa i puno trke
– Stil je drukčiji, ali to je ipak rukomet, nije balet, tako da dobro plivam u tome. More, riba u moru i to… Gdjegod je bace, ona će plivati, u Jadranskom moru ili Tihom oceanu, tako da je dobro – zadovoljno će 35-godišnji Balić pred kojim je još jedna sezona. Tko zna, možda i posljednja u velikoj karijeri.
