Kroz cijeli životni put od rođenja do starosti svi smo mi ovisnici o nekome i nečemu. Smisao puta jeste prepoznati čovjeka u nevolji, kako bi drugi mogli prepoznati nas.
Za Fenix piše: Lucija Koturić
Čovjek je fizičko, psihičko, socijalno i duhovno biće. Ako jedna komponenta nedostaje, biće može patiti. Obuzetost ubrzanim životom, ovisnost o digitalnim pomagalima i materijalnim dobrima, trčanjem za novcem dovelo je do socijalne otuđenosti. Živimo pod istim krovom, ali ne komuniciramo, ne postoji pojedinac u društvu nego se čovjek ujedinio u masu. Suvremeno društvo atributima, odnosom i vrednovanjem starijih osoba potiče negativan stav prema njima. Takav stav zasluga je nepovoljnog odnosa okoline prema starijim osoba (beskorisni, senilni, teret društva), zatim političkoj naklonjenosti prema njima (zadnji prioritet u zbrinjavanju), te medijskim prikazivanjem primjerice reklame za kozmetičke proizvode koji obećavaju produženu mladost. Nepravedan odnos prema starijem pučanstvu razvija u njima osjećaj otuđenosti od društva, od samoga sebe, čovjek kao socijalno biće zbog ne prihvaćenosti može patiti. „Stara i siromaha najviše preziru“ (Marie Heny Belye Stendhali).
Predrasude, diskriminacija i stigmatizacija
Međuljudski odnosi ključni su za nastanak predrasuda. Predrasude nastaju zbog fizičkog izgleda i inteligencije, iz neznanja, pogrešnih informacija, stvaranju zajedničkih uvjerenja, nedostatka kontakta s starijim osobama. Razvija se negativan stav i osjećaj prema njima. Iz predrasuda nastaje diskriminacija. Uzrok diskriminacije su neusmjerenost mladi prema starijim, neadekvatan odgoj i odnos prema starijim, ali i obrnuto (Silvia Rusac, Ana Štambuk, Jelena Verić).
Atributi mladi svi su stari i potrošeni, a tvrdnje starijih da su mladi lijeni i ništa ne znaju treba zamijeniti međusobnim poštovanjem. Mladi trebaju respektirati njihovu starost i mudrost, a stariji poštovati njihovu mladost i nezrelost. Obadvije generacije ne bi se niti osobno trebale tako predstavljati.
Prof. dr. sc. Zlatko Miliša ovako objašnjava pojmove diskriminacije i stigmatizacije starijih osoba. Predrasuda ne mora imati diskriminirajući stav. Njih je potrebno razbijati kako ne bi došlo do ageizma. Ageizm je naziv za diskriminaciju stariji ljudi. Diskriminacija je glavna prepreka socijalne uključenosti starijih ljudi. Stigmatizacija proizlazi i predrasuda i diskriminacije. Stigmatizacija je isključenost i izbjegavanje određene skupine ljudi.
Japanski ministar Taro Aso svojevremeno je izjavio ” stari ljudi prevelik su teret državne financije” pa bi trebalo dopustiti ” da požure i umru”, kako bi smanjili troškove socijalne i medicinske skrbi. Gospodin Aso dodaje kako bi se on ” osjećao” sve gore kada bi znao da vlada plaća njegove zdravstvene troškove. Ministar je tada imao 73 godine, i mogao si sam plaćati potrebne troškove, dok je siromašne nagovarao na eutanaziju (Narodni.hr, Miliša: Humanost u društvu se najbolje ogleda u odnosu prema starijim). „Čovječe sjeti se da si čovjek“ (Đuro Šušnjić).
Starije pučanstvo je “problem” države beskorisni su, ne zarađuju, teret su obitelji istovremeno zdravstvene i socijalne skrbi, isplata mirovina slama državni proračun.
Odnos zdravstvenih djelatnika prema starijim osobama
Prof. dr. sc. Jasminka Despot Lučanin provela je istraživanje o stavovima rada zdravstvenih djelatnika s starijim osobama. Došlo je do zaključka da zdravstveni djelatnici imaju loše mišljenje o starijima životne dobi, prema tome rad u staračkim domovima zaobilaze. Domovi za starine i nemoćne kao ustanove izloženi predrasudama i diskriminaciji. Predrasude rada s starijim osobama (starački domovi, njega u kući) se ” ruše” iseljavanjem medicinskih sestara u Njemačku. Njemačka sustavno i planski uzima našu mladu populaciju za skrb o svojim starih osoba. Njemačkoj zapravo migracija odgovara, i nema potrebu da ju zaustavi. Pitanje tko će brinuti o našim starijim osobama? (Tado Jurić).
U istraživanju providnom na Hrvatskom katoličkom sveučilištu na temu Motivacija Hrvatskih zdravstvenih djelatnika za odlazak u inozemstvo obuhvaćeno je pet zagrebačkih učilišta za prekvalifikaciju i osposobljavanje odraslih osoba. Rezultati provedene studija pokazuju 83% polaznika čine žene, a 15,7% muškarci, 49,0% polaznika upisuje tečaj njegovatelja starijih od 50 godina s ciljem odlaska u Njemačku na rad kako bi si osigurali u budućnosti bolje uvjete mirovine i kvalitetu života. Nakon pet godina od provedene studije ponavljam istraživanje, ali ovaj puta biti će obuhvaćena učilišta iz svih veći gradova Hrvatska.
Za starost nema nauke
Za starost nema pripreme i savjeta niti literature. Ona dolazi s vremenom prirodno i ne možemo je zaustaviti. Starost ne bira, nikog ne zaobilazi, u starosti nema privilegiranih. Stah od starosti naziva se gerontofobija. Gerontofobija nastala je uslijed društvene stigme i medijskog pritiska kako zaustaviti starenje, produžiti mladost i ostati vitalan. Čovjek je mlad onoliko koliko ima mašte, kreativnost, radoznalosti, planova koje može završiti. Starost nije za mekušce, učite i radite da bi ostali mladi. Čovjek je mlad sve dok ne uroni i ne ukopa se u svoje godine, postane talac tjelesne promjene svoga bića, fizičkog izgleda i bolesti. Prema ovome mnogi su odrasli već postali starci. Bore na licu su samo znak uspomena i iskustva, a duša još žudi i traži radost. Duša posjeduje razum i emocije. Ona je pokretač našeg života, i vodi nas kroz život, To ne čini naše tijelo. Brinemo o starosti tijela i kako je zaustaviti, a zanemarujemo njegovati i hraniti svoju dušu, emocije i um. Duša nahranite krepostima, vrijednostima, dobrim djelima te čiste savjesti dođite pred Stvoritelja. Razmišljajte o smrti. Ne bojte se umrijeti. Za nju pripremite najljepše odijelo i posteljinu. U dijelu Fadeon opisna je Sokratova priprema, iščekivanje i razmišljanje o smrti. Sokrat je izrekao: „Sve svoje nosim s sobom“, misleći na znanje. Isus se na svoju muku i smrt na Križu pripremao cijeli život. Krist se odupro svim kušnjama Sotone i opredijelio se za Očev plan, za novi Božji svijet. Otkupljenje svoga naroda smrću na Križu. Isus govoreći o smrti poručuje: „Ne boj se! Samo vjeruj!“
Budi unikat odi s bakom i djedom van
Picasso je izrekao mladost počinje u šezdesetima, mudrost je društveno bogatstvo, kasno je samo ako je mladi odbace. Bake i djedovi dok su unuci maleni budu iskorišteni za njihovo čuvanje. Međutim kada oni odrastu bake i djedovi postanu suvišni i zanemareni. Ignoriraju se njihove potrebe opravdanjem kako nemaju vremena i sredstava. Svjedočimo zapravo da stari roditelji financijski pomažu svoju djecu. Srednja generacija (35 – 54 godina) pucaju pod pritiskom posla, dnevnih obaveza, brige za djecu i roditelje. Mladi slobodno vrijeme provode na digitalnim pomagalima, i sve potrebne „instant“ savjete pronalaze na internetu. Zato je neopravdano govoriti o važnosti povezanosti starijih i mladi. Mladost ne treba biti ludost, niti starost žalost. Mladost i starost proizvod je mašte. Maštom rušite stereotipe. Bake i djedovi su „cool“. Ne sramite se svojih baka i djedova, budite ponosni. Budite unicath odite s bakom i dedom van. Izvedite ih u šetnju, u dućan, u kupovinu na plac, zajedno posjetite frizera, razmijenite ukuse u odijevanju. Danas to budi ti, sutra će isto tvoj vršnjak. Predrasude pretvorite u smijeh.
Picasso je izrekao mladost počinje u šezdesetima, mudrost je društveno bogatstvo, kasno je samo ako je mladi odbace. Mladi pitajte i tražite znanje od starijih i mudriji, postanite pametniji i ukradite im znanje. Iako postoji razlika u godinama na istoj smo frekvenciji (Z. Miliša).
Fenix-magazin/MD/Lucija Koturić
