Akademski slikar iz Karlovca, Ranko Ajdinović, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor je osebujnog rukopisa, kreator kompleksnog opusa, čest izlagač na samostalnim izložbama, osobite artističke dosege postigao u apstrakciji.
Za Fenix-magazin: Miroslav Pelikan
FM: Od samoga početka svoga uspješnog djelovanja u umjetnosti, njegujete apstrakciju. Kako je došlo do Vašeg susreta s apstrakcijom?
Ajdinović: Prvi susret s apstrakcijom bio je kao povratak samome sebi, povratak onome iskonskom i dječjem. Prve apstrakcije koje sam stvorio ispunile su me neopisivim osjećajem radosti i sreće. Slikajući ih i promatrajući kao gotove cjeline, osjećao sam se cjelovito. Upravo taj osjećaj bio je ključan razlog zbog kojeg sam se odlučio profesionalno baviti slikarstvom.
FM: U Vašem se opusu osobito ističe ciklus Unutarnjih prostora. Što je njegova ključna karakteristika?
Ajdinović: Kako sam započeo s apstrakcijom od samog početka, tako je kroz to spontano, slobodno i prepušteno slikanje paralelno započelo i moje unutarnje poniranje.
Kroz to poniranje, svaki ciklus koji započnem odnosi se na unutarnju pojavnost stvari koje me okružuju. U tom opusu posebno se izdvaja ciklus Unutarnjih pejzaža – prostora.
Na neki način, svaka slika koju naslikam postaje moj osobni unutarnji slikovni dnevnik. Slikam osjećajima ono što doživljavam.
Ponekad su to unutarnje spoznaje, zapisi trenutaka koje sam doživio ili osvijestio, a ponekad ono što naslikam unaprijed prethodi nečemu što ću tek kasnije spoznati ili shvatiti.
FM: Realizirali ste s apstraktnim motivima specifičan opus. Što je važno u Vašem pristupu motivu i slici?
Ajdinović: Važan mi je pristup unutarnjem značenju slike. Svako moje djelo plod je dubokog poniranja i povezivanja s mojom unutarnjom biti. Unutarnju i vanjsku dimenziju težim povezati s onim suštinskim, stvaralačkim Izvorom svega vidljivog i nevidljivog. Proces slikanja za mene je oblik meditacije.
FM: Zanimljivi su odnosi ploha na Vašim slikama, površine vibriraju, žive uistinu.
Ajdinović: Moje slike nastaju kroz prepuštanje stvaralačkom Duhu, ali istovremeno postoji i onaj racionalni dio u kojem promatram sliku i duboko se udubljujem u odnose boja, ploha, tekstura.
Dok stvaram, želja mi je unijeti u sliku život i osjećaj pokreta.Kroz bojne kontraste i odnose među plohama unosim dinamiku koja nije samo iluzija kretanja – već energija koju slika prenosi. U svojoj koncepciji težim tome da slike na neki način nadilaze prostor i vrijeme. Promatrač koji je u određenoj frekvenciji može to i osjetiti.
FM: Njegujete odmjeren, ali istodobno i živahan kolor. Što nam možete reći o tome?
Ajdinović: Boje su moj jezik – od toga ne mogu, niti želim pobjeći. Kroz njih najbolje izražavam svoju unutrašnjost. One su moje riječi kojima slikam.
Ponekad koristim izraženije bojne kontraste, a ponekad se prepuštam blagim tonskim varijacijama. Paleti i odabiru boja uvijek pristupam spontano, vođen osjećajem.
FM: Slikate na različitim formatima služeći se s raznovrsnim tehnikama. Koja je opcija najbolja?
Ajdinović: Nastojim raditi u različitim tehnikama i medijima, ali najčešće kao osnovu koristim akrilne boje. One mi omogućuju brže sušenje, što mi je bitno jer volim raditi slojevito. Tako lakše i preciznije bilježim ključne trenutke visokih inspiracija u kojima završavam sliku.
Iako najviše preferiram slikanje na većim platnima, često radim ina manjim formatima. Ta tranzicija s velikog na malo pomaže mi kada poželim precizniji i fokusiraniji rad. Volim taj osjećaj kada iz serije manjih formata naglo prijeđem na veća platna – ti trenuci stvaralačke eksplozije i slobode uvijek donose nove uvide i perspektive.
FM: Što je novo u atelijeru?
Ajdinović: U travnju imam izložbu u sjajnoj galeriji u prostoru Aquatike u Karlovcu, tako da trenutno radim na slikama koje će biti izložene.
FM: Planovi, izložbe, monografije…?
Ajdinović: U planu mi je ove godine slikati više nego prethodne. Imam mnogo ideja, a želim se posvetiti i izradi skulptura te se ponovno vratiti radu na kinetičkom op-art ciklusu, koji mi je posebno blizak. Planiram izlaganja u inozemstvu, kao i samostalne izložbe u Hrvatskoj. O monografiji intenzivno razmišljam, razvijam koncept i vjerujem da će uskoro ugledati svjetlo dana.
FM: Kako doživljavate suvremenu umjetnost?
Ajdinović: Suvremenu umjetnost doživljavam kao sublimnu. Smatram da “suvremeno” ne mora nužno značiti nešto potpuno novo i dosad neviđeno. Ključna je esencija – srž kojom umjetničko djelo zrači– bilo da se radi o slici, skulpturi, instalaciji ili performansu. U današnje vrijeme često se forsira ideja da umjetnost mora biti inovativna pod svaku cijenu zbog čega imamo mnogo hladne i distancirane suvremene umjetnosti. No, naravno ne želim generalizirati, i dalje postoji mnogo sjajnih suvremenih umjetničkih djela koja zrače snagom i iskrenošću.
FM: Jeste li oduvijek htjeli biti samostalni umjetnik, slikar?
Ajdinović: Ideja da budem slikar razvijala se postupno. No, ključan trenutak bio je onaj unutarnji bljesak, potpuno prepuštanje slikanju u kojem sam pronašao sebe.
Kad sam počeo slikati iz nutrine, otkrio sam neki dublji, istinski dio sebe – došao sam do svog unutarnjeg izvora. Slikajući na taj način, osjećao sam se potpunim kao nikada prije. Vođen tim osjećajem, odlučio sam krenuti putem slobode i samostalnog slikarstva – i nikada se nisam osvrtao.
Fenix-magazin/SČ/Miroslav Pelikan
