Svatko tko ugovara osiguranje novog automobila ili mijenja pružatelja usluga zna proceduru: stranicu po stranicu – ili naizgled beskonačni klikovi na internetskom portalu. Osiguravajuće društvo želi saznati sve pojedinosti o automobilu, vozaču i više. Prebivalište? Dostupna garaža? Oženjen? Dob svih vozača? Godišnja kilometraža?
No, što ako prijeđete više kilometara od navedenog?
To na kraju može biti još skuplje. Naime, ako se dogodi sudar, a osiguravajuća kuća primijeti krive podatke – ako, primjerice, vještak pregleda automobil. Vlasnik automobila tada je podosiguran, a davatelj može odbiti ili umanjiti isplatu štete u kasko osiguranju. Ako u sklopu svoje obveze plati štetu drugoj strani u nezgodi, od osiguranika će tražiti povrat barem dijela iznosa. Nekoliko stotina kilometara obično nije problem, ali lažni podaci iznad četveroznamenkastog raspona mogu imati neugodne posljedice.
Stoga je važna iskrena izjava. No, trebate li ograničiti svoju kilometražu kako biste dobili nižu cijenu?
Većinu vremena zapravo se ne isplati. Zato što osiguravajuće kuće ne računaju točno na kilometar, već u rasponima: 10.000, 15.000 ili 20.000 kilometara godišnje popularne su granične vrijednosti. Svejedno je hoće li netko prijaviti ili voziti 12.000 ili 14.000 kilometara.
Osim toga, mnogi vlasnici automobila već odavno imaju popust , tako da je razlika između dva kilometražna razreda praktički beznačajna.
Važno je znati: Ako se godišnja kilometraža promijeni, možda zbog preseljenja ili novog posla, to morate prijaviti osiguravajućem društvu. Naravno, to može biti malo skuplje – ali obrnuto s manje kilometara može biti i jeftinije.
Fenix-magazin/IK
