U središtu pozornosti gotovo svih austrijskih medija, a za njima ne zaostaju ni oni europski i svjetski ovih dana je “afera Ott”, najveća špijunska afera u poslijeratnoj povijesti Austrije.
Iz Beča piše: Snježana Herek
Glavni protagonist i uhićenik, osumnjičen da je radio, preciznije rečeno špijunirao za Ruse, na štetu Austrije, te zloupotrijebio svoj službeni položaj je Egista Ott, bivši djelatnik austrijskog Saveznog ureda za zaštitu Ustava i borbu protiv terorizma (BVT), koji je rasformiran i više ne postoji.
Očito vješt i rafiniran špijunski znalac, odlično umrežen u međunarodnim obavještajnim vodama, koji je, kako navode mediji, očito pomno pazio da stekne povjerenje svojih domaćih i inozemnih kolega kako bi mogao provoditi svoje špijunske aktivnosti za ruske nalogodavce.
I to navodno sa svojim pomagačima iz bečke “špijunske ćelije” nekadašnjeg BVT-a.
Mediji navode kako je riječ o njegovom tadašnjem šefu Martinu Weissu, koji je pobjegao u Dubai, te je zasad nedostupan austrijskim vlastima, te jednom suspendiranom bivšem austrijskom istražiteljem iz Zemaljskog ureda za zaštitu Ustava i borbu protiv terorizma (LVT), koji je u međuvremenu umirovljen, a čije se ime zasad ne navodi u javnosti.
Za sve navedene osumnjičene osobe vrijedi načelo nevinosti dok im se ne dokaže suprotno, navode mediji.
A navodno je upravo taj neimenovani bečki istražitelj iz tadašnjeg LVT-a, kako piše austrijski dnevni list “Der Standard” u tekstu pod naslovom “Egisto Ott, lov za jednim bivšim ruskim agentom, suspendirani zaštitnik države”, pomogao Ottu da u tom špijunskom lovu za odbjeglim oficirom ruske Tajne službe FSB, dođe do liste putnika na jednoj od jahta koja je plovila hrvatskim Jadranom.
List piše kako je Ott, od djelatnika bečkog LVT-a s kojim se je našao u kolovozu 2017. godine u jednoj od kavana u Beču, navodno tražio da mu nabavi popis putnika na jednoj jahti u Hrvatskoj. Uz izgovor kako se na brodu nalazi i ruski obavještajac, koji je s većom svota novca pobjegao i pod lažnim identitetom, s EU-putovnicom putuje unaokolo.
“Der Standard” navodi kako je navodno osoba iz LVT-a, dakle djelatnik nadležan za zaštitu austrijskog Ustava, a time i države Austrije, Egisti Ottu “stvarno, uz pomoć hrvatskih vlasti, pribavila listu putnika”.
Međutim, kako se može pročitati u nastavku, ruski oficir nije bio na jahti. Ali zato “najmanje jedna osoba iz tog pretpostavljenog okružja”, piše list i potom, pozivajući se na objavu austrijskog lista “Kurier” konstatira kako je vjerojatno to bila “ta prijateljska usluga” zbog koje je djelatnik LVT-a odnosno “listonoša” suspendiran 2. rujna 2022. godine na devet mjeseci.
Nakon istrage kazneni postupak protiv njega obustavljen je i u međuvremenu odnosno u studenome prošle godine je umirovljen. Sve dok prije nekoliko dana nije ponovno isplivao na površinu sumnjivaca, nakon što je uoči Uskrsa krajem ožujka ove godine, Ott uhićen u svojoj kući nedaleko Villacha u Austriji.
“Der Standard” također navodi kako su Ott & Co. na kraju ipak otkrili gdje se nalazi odbjegli ruski agent. I to uz pomoć Ottovog šefa Martina Weissa, nadležnog za austrijske obavještajne operacije. Weiss se je preko svojih kanala pobrinuo da se Ottu dostavi kopija jedne lažne poljske putovnice u posjedu ruskog bjegunca i otkrije njegovo pravo ime i otisci prstiju.
A kako navodi austrijski dnevni list, sve je zapravo i počelo s otiscima prstiju. List opisuje kako je u srpnju 2017. godine snalažljivi Ott, tada nadležan u BVT-u za “tajne istrage”, znajući da ne može samo tako, bez obrazloženja i naloga austrijskih organa, u lov na ruskog agenta, poslao je E-Mail na Ured za kriminalističke poslove austrijske policije zatraživši “hitnu pomoć” u usporedbi otisaka prstiju.
Kao razlog hitnosti je naveo kako se radi “o jednoj ekstremističkoj ili terorističkoj akciji ometanja jedne međunarodne konferencije”, a iznad je velikim crvenim slovima napisao “Zaključano”, što je bila mudra Ottova „finta“, kojom je primatelje kriminaliste upozorio da se radi o najvišem stupnju osjetljivosti podataka, napominje “Der Standard”.
List tvrdi, na temelju dokumenata u čijem je posjedu, kako se je radilo konkretno o otkrivanju “lažnog identiteta” odmetnutog ruskog obavještajca i lociranju njegovog boravka.
Također navodi izjavu nakon nekog vremena otkrivenog i saslušanog ruskog agenta koji je rekao kako je Ott njegove otiske prstiju mogao dobiti jedino iz Banke podataka ruske Tajne službe FSB, gdje su bili pohranjeni kada je počeo svoju agentsku karijeru.
Prema njegovom mišljenju, kako piše Der Standard “Ott je bio FSB agent”.
List navodi da je Ott i u Turskoj imao dobre veze, te kao primjer navodi da se kako je i u jednom od turskih hotela tražio i dobio liste gostiju, a kod Turkish Airlinesa listu putnika, koje su mu trebale za njegove špijunske aktivnosti.
Prije nego li je Ott počeo raditi za austrijsku obavještajnu službu BVT, od 2001. do 2012 je bio obavještajac u Turskoj i Italiji, što mu je otvaralo mnoga vrata u njegovim poslovima za ruske nalogodavce, ističu mediji.
Kako je danas za austrijsku televiziju ORF III rekao glavni urednik austrijskog časopisa “Falter” Florian Klenk, Ott je bio odlično međunarodno umrežen i uvijek predočavao svoju službenu iskaznicu austrijskog Ministarstva unutarnjih poslova, te je tako “zavaravao” svoje kolege u “Njemačkoj, Italiji, Turskoj, Hrvatskoj i drugdje po Europi”, koji nisu znali da radi za Ruse.
Ott je već 2017. godine postao sumnjiv da radi za Ruse. Britanska obavještajna služba je Austriji proslijedila važne informacije. Međutim uspio se je izvući.
Sumnja da špijunira za Ruse pojavila se je ponovno 2021. godine kada je šest mjeseci bio u Istražnom zatvoru. U nedostatku dokaza pušten je na slobodu, što je iskoristio i navodno nastavio s daljnjim špijuniranjem i slanjem podataka u Rusiju.
I tako sve do 29. ožujka ove godine kada je Ott uhićen u Austriji nakon što ga je razotkrila britanska obavještajna služba MI 5. I to u istrazi protiv skupine bugarskih državljana osumnjičenih za rusku špijunažu, čiji su podaci s mobitela istražitelje doveli prvo do Jana Marsaleka, Austrijanca u bjekstvu kojeg traže zbog sumnje u prijevaru nakon propasti njemačke financijske tvrtke Wirecard 2020. godine, na čijem je bio čelu, a za kojeg mediji pišu da je ruski špijun i da se je navodno skrasio u Rusiji, te potom i do njegovog sunarodnjaka i suradnika Egista Otta.
Ono što je sada prioritetno za austrijski politički vrh i Austriju je, kako ističu mediji je, što je moguće prije i preciznije utvrditi radi li se “samo” o špijunaži u “aferi Ott”, ili su ruski špijuni kroz sve te godine već infiltrirani u austrijski politički sustav, što bi značilo sigurnosno slabljenje neutralne Austrije.
A upravo to je sinoć bila glavna tema hitno sazvanog Vijeća za nacionalnu sigurnost ove alpske zemlje, koje je sazvao konzervativni kancelar Karl Nehammer.
U svakom slučaju Austrija se je nakon “afere Ott” i navodno razotkrivene bečke “špijunske ćelije” u bivšem BVT-u našla i međunarodno u nezavidnoj situaciji. Uz, onu tešku i na unutarnjem političkom planu, gdje je počelo međusobno optuživanje iz različitih političkih tabora i traženje krivaca da je uopće do svega toga došlo.
Sve to, kako ističu dobri poznavatelji austrijskih (ne)prilika moglo bi imati veliki utjecaj i na rezultat kako lipanjskih europskih izbora, tako i parlamentarnih u jesen ove godine u Austriji.
Fenix-magazin/SIM/Snježana Herek
