Pred obilježavanje 28. obljetnice Bijelog puta za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, koja će se održati 19. prosinca u Novoj Biloj i na koju stiže i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, valja podsjetiti na nekoliko činjenica koje pokazuju u kakvoj situaciji se našao hrvatski narod u Lašvanskoj dolini te prijedloge za suradnju koju je predsjednika Izetbegovića potpisao i koju su Hrvati i Bošnjaci trebali imati.
Kao što je poznato, Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu bio humanitarni konvoj koji se sastojao 99 kamiona i 143 članova medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja, a za cilj je imao prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj. Konvoj je putovao 14 dana, od 10. do 24. prosinca 1993. godine.
Radi shvaćanja cijelog stanja oko tog konvoja, ovom prigodom objavljujemo arhivski dokumenti, tj pismo koje je predsjednik dr. Franjo Tuđman pisao predsjedniku Predsjedništva RBiH Aliji Izetbegoviću 23.prosinca 1993. u kojem dr. Tuđman uz ostalo pita Aliju Izetbegovića zašto je ubijen Ante Vlaić i zašto je Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu doživio kalvariju bez presedana u povijesti humanitarnih akcija.
Hrvati u okruženju 248 dana
Valja također dodati kako je “Konvoj Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ predstavljao inicijativu kojom su vlasti RH i kasnije njegovi sudionici željeli skrenuti pozornost međunarodne javnosti u kakvim uvjetima se našao hrvatski narod Središnjoj Bosni koji je bio u potpunom vojnom okruženju snaga bosanskih muslimana.
Sam konvoj, ali i ta humanitarna situacija svjedoči nešto posve drugačije odnose i prilike koje su vladale u Središnjoj Bosni između muslimanskog i hrvatskog naroda u periodu od 1992.-1994. godine u odnosu na logiku Haškog suda ali i domaćih sudova koji su svojim presudama krivotvorili ratnu povijest u Središnjoj Bosni.
Sporni vremenski okvir od 1992.-1994. na poseban način je zanimljiv iz razloga što je Republika Hrvatska na čelu s predsjednikom Tuđmanom zajedno s Hrvatima u BiH optužena i osuđena za tzv. udruženi zločinački poduhvat (UZP) prema Bošnjacima s elementima međunarodnog sukoba, odnosno agresije na državu BiH.
Široj javnosti, a posebice hrvatskoj javnosti u Središnjoj Bosni svaka priča o humanitarnom konvoju za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu budi posebne emocije. Splet dobrih i loših sjećanja o tome što je taj konvoj značio za opkoljenu Lašvansku dolinu gdje su Hrvati u potpunoj izolaciji i blokadi proveli 248 dana.
Tuđmanovo pismo Izetbegoviću
Predsjednik Tuđman u svom pismu upućenom Predsjedniku Izetbegoviću, postavlja pitanja, koje i mi danas možemo postaviti, a ključno pitanje, osporavajući logiku Haškog tribunala jeste jesu li Hrvati koji su bili u izolaciji i potpunoj blokadi 248 dana, nasuprot mnogostruko brojnijem protivniku, mogli učiniti udruženi zločinački poduhvat nad Muslimanima, te može li narod kojemu se šalje humanitarni konvoj biti u stanju napraviti agresiju? Očito da ono što je bilo nemoguće postalo je moguće po logici Haškog tribunala.
Predsjednik Tuđman u svojoj reakciji konstatira određene činjenice koje se osporavaju i danas te upućuje predsjednika Izetbegovića na suradnju koju je potpisao i koju bi trebali imati.
Arhivske dokumente kojeg donosimo u nastavku, a radi boljeg razumijevanja konteksta, a posebice vremenskog okvira koji se odnosi na godinu UZP-a (1993.) po logici haškog Tribunala ovdje samo naglašava nekoliko važnih konstatacija iz pisma hrvatskog predsjednika. Tumačeći poslane poruke kao i “narav jezika“ i odnosa Tuđmana prema Izetbegoviću koji nije imperativan i ucjenjivački, kao niti neprijateljski ni huškački već opetovani poziv na uspostavljanje suradnje i prijateljstva na bazi potpisanih sporazuma.
…ne samo o okončanju rata i uspostavi mira u BiH nego i o budućoj suradnji i prijateljstvu hrvatskog i muslimanskog naroda, kao i njihovih državnih zajednica… – dakle Tuđman zagovara partnerstvo (prijateljstvo) naroda i država, dakle Tuđman ne dovodi u pitanje državnost BiH, a prema logici tužiteljstva Tuđman je zagovarao nestanak muslimana i države BiH.
… dobro su vam poznati ciljevi akcije “Bijeli put“, a poznata vam je i činjenica da je sličan konvoj u organizaciji Veleposlanstva RBiH u Zagrebu, stigao u Maglaj bez i jednog incidenta…-dakle Aliji su poznati ciljevi humanitarne akcije, čija namjera je probiti blokadu i izolaciju njegove vojske, u Zagrebu glavnom gradu države koja je počinila UZP, Veleposlanstvo RBiH, tada je Bisera Turković bila veleposlanik BiH organizira humanitarni konvoj za Maglaj, za Muslimane.
… za put od 100tinjak kilometara trebalo je je više od 10 dana, sudionici konvoja 50 sati su ostali na otvorenom polju na bosanskoj zimi bez valjana razloga…liječnicima nije dopušteno da ranjenicima u Novoj Biloj pomognu…pucalo se po običnim vozačima, liječnicima, svećenicima, časnim sestrama i novinarima.
…želio bih čuti objašnjenje zašto je otvorena vatra na prazne kamione pri povratku
…zašto je ubijen vozač Ante Vlaić i nekoliko osoba ranjeno
…zašto je oteto 30 praznih kamiona i zašto su korišteni u vojnim operacijama protiv HVO-a…sve se to događalo dok su vođeni pregovori o miru i budućnosti i Vašeg i mog naroda.
…počela je jedna od dosad najžešćih ofanziva muslimanskih postrojbi na preostala hrvatska područja u središnjoj Bosni..
…uhvaćena je poruka dozapovjednika 3 korupusa ABiH Džeme Merdana…uništiti svu živu silu, uključivši žene, djecu i starce na prostoru …u tu svrhu upotrijebiti sva raspoloživa sredstva…u slavu uzvišenog All*aha dž.s…samo nekoliko sati prije stupanja na snagu primirja u BiH…
…postupci vaših vlasti i zločinačke akcije vojnih postrojbi uključujući i brojne strane plaćenike suprotni su našim uzajamnim dogovorima i sporazumima …a položaj muslimanskih izbjeglica u RH uvelike ovise od raspoloženja naše vlasti ali i hrvatske javnosti
…ovim postupcima raspirujete neraspoloženje prema politici muslimanskog vodstva i produbili ste nerazumijevanje za dubinu tragedije BiH…oni su suprotni stvaranju prijateljstva između muslimanskog i hrvatskog naroda
…pozivam vas da vojnim postrojbama naredite trenutni prekid vatre i napadačkih djelovanja kao korak da se pregovori nastave u dobroj vjeri… , stoji uz ostalo u pismu dr. Franje Tuđmana Aliji Izetbegoviću.
Fenix-magazin/SIM/A. S./ Priredio S.I. Mandić
