Anto Matković-Grgić, poznatiji pod umjetničkim imenom Anto Beko, osvaja slušatelje diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i hrvatskog iseljeništva, svojom novom pjesmom „Dvije domovine“.
Inspiracija za pjesmu “Dvije domovine” proizašla je iz Antinog života između dviju zemalja. Kako ističe, čovjek može promijeniti mnogo toga u životu, ali ne može promijeniti majku ni mjesto rođenja.
– To su vrijednosti koje treba čuvati, kaže Anto i ističe kako je odrastao u vjeri, a obitelj je nakon rata nastavila tradiciju hodočašća u svetišta u BiH, poput Podmilačja, Međugorja, Gospe Kondžilske i Sokolina. Ta svetišta također su prikazana u spotu za pjesmu.
Anto je rođen u Sokolinama kod Kotor-Varoša u Bosni i Hercegovini, gdje je živio s obitelji sve do izbijanja rata 1992. godine. Danas živi na relaciji Austrija (okolica Graza) i Zadara, a njegova glazbena karijera obilježena je emocionalnim i domoljubnim pjesmama koje odražavaju njegov životni put i ljubav prema dvjema domovinama – Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj.
– Zbog ratnih okolnosti 1992. godine nastanili smo se u Velikoj kod Slavonske Požege, gdje sam krajem 1998. godine počeo s glazbom, i to na nagovor prijatelja, iako sam još kao dijete volio pjevati. Paralelno s glazbom, bavio sam se i radom na građevini. Kako je vrijeme prolazilo, publika me počela pratiti, pa sam se 2004. godine odlučio ozbiljnije posvetiti glazbi. Tako da sam snimio 2004. prvi, 2006. drugi i 2010. treći album. Od 2010. pa do 2024. radio sam singl pjesme. Odlučio sam se na veliki korak i 2024. godine snimio domoljubno-navijačku pjesmu Igraj, Hrvatska. Ove godine sam snimio spot za pjesmu “Dvije domovine”, koju sam audio snimio još 2014. godine, kaže Anto.
Anto je početkom 1994. godine otišao u Njemačku kod braće, ali nije se, kaže, osjećao kao da bi u toj zemlji mogao živjeti, pa se, još kao maloljetan, vratio u Hrvatsku, u Slavoniju. S 18 godina prijavio se u vojsku i tako postao ponosni pripadnik Hrvatske vojske, što je njegovu obitelj, a posebno djeda, ispunilo ponosom. U vojsci je vidio ljepotu Hrvatske i shvatio da je to i njegova domovina.
– Godine 2002. odlazim u Austriju, gdje je živjela moja sadašnja supruga, s kojom imam dvije kćeri – naše princeze. Baveći se građevinarstvom i glazbom, kad god bismo imali vremena, putovali bismo u Bosnu i Hrvatsku. To mi je dalo ideju da napišem i snimim pjesmu Dvije domovine – pjesmu o ljubavi prema Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, o njihovim bogomdanim ljepotama, kojima sam se na ovaj način želio odužiti i zahvaliti. Jer to je naš identitet, to smo mi – trebali bismo biti jedno tijelo i jedna duša, govori Anto.
Važno je da naša djeca ne zaborave odakle smo
– Često nailazimo na šaljive situacije, kada kažemo da smo Bosanci ili Hercegovci, kažu nam: „Vi ste Hrvati.“ Kad kažemo da smo Hrvati, pitaju nas: „Zar niste iz BiH?“ No, mi znamo tko smo – katolici iz Bosne i Hercegovine i Hrvati. To je naš identitet i toga se držimo, govori danas Anto Matković-Grgić.
Kaže kako mu pjesma „Dvije domovine“ puno znači jer nosi snažnu poruku. – Važno je da i naša djeca znaju odakle potječemo i da se naši korijeni ne zaborave, ističe.
Teškoće u promociji glazbe
Promocija domoljubnih i vjerskih pjesama nije jednostavna. Anto ističe da je zahvalan pojedinim medijima, ali općenito je promocija izuzetno teška. U BiH je bilo lakše zbog privatnih medija, dok su u Hrvatskoj odgovori često bili negativni ili uopće nije bilo odgovora. Neki su mu čak rekli da pjesma “vuče na narodnjački melos” ili da je “nepodobna za emitiranje”. Ipak, Anto vjeruje da glazba treba spajati ljude, a ne dijeliti ih.
– Kad se samo sjetim koliko sam se borio i molio da ova pjesma dođe do slušatelja, dođe mi zlo. Nešto se pomaknulo kad smo snimili vrhunski spot za “Igraj, Hrvatska”, no i tada je brzo došlo do problema. Spot te pjesme sadrži scene koje pokazuju našu ljubav prema crkvi i vjeri – u njemu se mogu vidjeti rijetka ili možda jedina zvona u Hrvatskoj koja se još uvijek zvone ručno, i to u župnoj crkvi i crkvi u Ražancu. To je, čini se, nekima smetalo, jer je upravo taj dio bio tema razgovora u pojedinim medijima, govori Anto.
Planovi za budućnost
Anto smatra da je važno da se ljudi vrate pravim vrijednostima, a Crkva bi trebala biti jače uključena u takve inicijative, pita se Anto.
Njegova pjesma “Dvije domovine” ima posebno značenje za ljude u iseljeništvu jer budi osjećaje i povezuje ih s korijenima. Anto planira nastaviti s glazbom i snimati nove pjesme, uz podršku svoje obitelji, koja mu je najveći dar.
– Ne planiramo stati – radit ćemo i snimati dalje, ako Bog da, a dat će! Kako je rečeno: „Pokucaj i otvorit će ti se, traži i dobit ćeš.“ Najveća podrška mi je moja obitelj, supruga i naše dvije kćeri, na čemu sam beskrajno zahvalan Bogu. To mi je najveći dar, govori Anto.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
