“Ako anđeli uistinu znaju svirati, onda bi im ova moja kompozicija dobro došla. Danas ovo ne bih mogao napisati iz jednostavnog razloga: više ne mogu tako čisto misliti“.
– J.S. Bach
Anna Magdalena je bila mlada sopranistica, a kada je stupila u brak s Bachom, imala je 19 godina i bila je 17 godina mlađa od njega. Iako je prije bilo poznato da je ona prepisivala uratke svoga supruga, dok mu se pogoršavalo zdravlje, stručnjaci su rekli kako rukopis i ispravci sugeriraju da je netko skladao, a ne samo prepisivao.
Marzin Jervis, profesor glazbe na sveučilištu Charles Darwin, analizirao je rukopis na radovima koji se pripisuju Johannu Sebastianu Bachu. Profesor vjeruje da je desetke radova napisala Anna Magdalena, skladateljeva druga supruga. Prva Bachova supruga mlada je umrla i za sobom je ostavila sedmoro djece od kojih je četvoro ostalo živo. S Annom je imao trinaestero djece.
Rad koji je profesor pripisao drugoj gospođi Bach uključuju ariju u Bachovoj poznatoj skladbi Goldberg varijacije kao i šest suita za violončelo. Istraživanje profesora Jarvisa prikazano je u dokumentarcu ‘Written by Mrs Bach‘. Ovo bi istraživanje, zaključuje se u dokumentarcu, moglo promijeniti povjerenje u ženske skladatelje, izazivanjem stajališta da su najveće kompozicije pisali muškarci.
Njemački znanstvenici otkrili su najstariji poznati notni zapis što ga je rukom zapisao Bach. Dva notna zapisa prijepisi su namijenjeni izvedbi na orguljama, zapisani Bachovom rukom, što ih je komponirao orguljaš Dietrich Buxtehude i nastala su oko 1700.
Originalni notni zapisi Johanna Sebastiana Bacha očuvani su jer su bili spremljeni u trezoru u podrumu zgrade.
Izvor: Državna knjižnica u Berlinu
Znanstvenici su notne zapise pronašli u arhivu knjižnice vojvotkinje Anne Amalie u Weimaru, koja se nalazi u palači iz 16. stoljeća, a gotovo je potpuno uništena 2. rujna 2004. u velikom požaru. Najstariji zapis o gradu potječe iz 899. god., a njegovo ime se mijenjalo od “Wimares” (po vinu) preko “Wimari” do “Wimar” i naposlijetku “Weimar”.
Bachova obitelj datira još iz 16. stoljeća, od Veita Bacha, pekara koji je volio svirati na citri. Sve generacije od tada dale su vrsne glazbenike.
Čak i mnogobrojna Johannova djeca (20) glazbeno su nadarena. Vezano uz to, 1735. godine započeo je kroniku o podrijetlu glazbene obitelji Bach sa životopisima 53 člana. Već u najranijem djetinjstvu osjetio je tugu i gubitak jer su mu, kao devetogodišnjaku umrli i mama i tata u roku od devet mjeseci. U početku se brat skrbio za njega i u tom periodu radoznalo i strastveno zavolio je glazbu, te ju je nastojao spoznati. Školovanjem je izrastao u istaknutog orguljaša, čembalista, člana orkestra, skladatelja i stručnjaka za procjenu kvaliteta orgulja.
Kao i u broju potomstva i Bachovo glazbeno djelo zadivljuje svojim opsegom. Jedinstvena i ekspresivna cjelina sačinjena od kantata, zborskih, klavirskih, orkestralnih i orguljaških djela, kanona, fugi, itd., s kojima je zaključio jednu umjetničku epohu i doveo je do vrhunca. Mnogi su uočili matematičke zakonitosti u njegovoj glazbi (A. Speiser). Svugdje se provlači simbolika brojeva, čak i u imenu BACH. Sveobuhvatno izdanje njegovih djela nastalih između 1850. i 1905. godine, sastavio je Wolfgang Schmieder 1950. godine kao Katalog Bachovih djela. Taj katalog, zvan Schmiederov, organiziran je tematski, a ne kronološki.
J. S. Bach izrazio je u svojim djelima duboka, bolna, nadasve iskrena osjećanja u kojima svako ljudsko biće pronalazi dom. Nije težio svjetskoj slavi. Skromno i samozatajno skladao je za potrebe crkve i dvora po njemačkim gradićima gdje je službovao. Kao orguljaš svirao je na glavnom bogoslužju nedjeljom i blagdanima. Živio je i stvarao u Arnstadtu, Mühlhausenu, Weimaru, Köthenu i Leipzigu. Poput brojnih velikih majstora, kipara i slikara i Bach je „izabran“ da prenese ljepotu, u ovom slučaju glazbu, i njegova glazba zasigurno je imala misiju koju i danas prenosi. Ona nam šalje kozmičke poruke. „Baš kao i Mozart, Bach pripada kategoriji skladatelja bez kojih glazbena povijest može, ali glazba ne može.“
Bachova djela uvode nas u neka nepoznata, neotkrivena prostranstva gdje se osjećamo slobodno, voljeno i nadahnuto. Njegovu glazbu možemo opisati kao božansko obraćanje iz najudaljenijeg dijela svemira, kao univerzumski govor kojeg možemo čuti jedino ako prepoznajemo anđeoski kod. Dok slušamo njegovu kristalno čistu glazbu kao da nas sam univerzum dodiruje.
Za veće blagdane, skladana su značajnija djela, kao npr. Magnificat za Božić, Muka po Mateju za Veliki petak itd. Ove su skladbe često zahtijevale sudjelovanje svih glazbenika u gradu.
Opseg i značaj Bachovih sakralnih skladbi donio mu je naslov„petog evanđelista“. Svojom genijalnošću nadišao je i vrijeme i prostor kad je živio i stvarao.
Fenix-magazin/ Autor: Ivan Remeta Johnny
