14 godina rada s djecom hrvatskih iseljenika
Ankica Karačić je prošla težak put integriranja u njemačk
o društvo. Rođena je 1951.godine u Inđiji, u malom mjestu u južnoj Vojvodini. Završila je Srednju školu za primijenjenu umjetnost. Po završetku školovanja je radila kao modna kreatorica u Iloku i Vukovaru te kao likovna pedagodinja. Ankica je majka dvoje djece i baka šestoro unučadi, te vlasnica brojnih likovnih nagrada.
Ponekad bi samo plakali
Ratnih devedesetih je s obitelji došla u Iserlohn kod Hagena gdje i danas živi. – Bilo je teško. Nismo znali jezik, samo smo plakali – priča Ankica. Ipak, njen talent su prepoznali Nijemci. Iako je isprva odbijala ponuđeno mjesto profesorice slikanja u njemačkoj školi zbog nepoznavanja jezika, Nijemci je nisu puštali. Rekli su: “samo ti radi svoj posao i sve će biti u redu”. I bilo je. Ankica je puno radila, žrtvovala se, ali i dobivala ponude za rad s djecom u njemačkim školama. Najčešće slika mrtvu prirodu, a najradije slika vodu. Voda je podsjeća na Ilok i Dunav. – Slikala sam na svili Ilok, Vukovar, Golubicu koju sam darovala gradu Vukovaru. I Iloku sam darovala deset slika, među njima i križ na svili kojeg sam darovala svećeniku Marku Maloviću koji je cijelo vrijeme bio u okupiranom Iloku – govori Ankica.
Natječaj za djecu hrvatskih iseljenika
Već 14 godina sa suprugom Antom, diplomiranim ekonomistom, svake godine provodi natječaj likovnih radova za djecu hrvatskih iseljenika iz cijeloga svijeta. Ovogodišnji natječaj će biti završen 11. veljače u Aller WeltHaus u Hagenu. – Ja i suprug smo htjeli napraviti nešto samo za hrvatsku djecu. Krenuli smo s natječajem i doživjeli nešto što nikada nismo ni sanjali. Godišnje sam stigne preko 500 dječjih radova iz 12 zemalja iz cijelog svijeta – priča Ankica. Ove godine tema je “Ja i moja obitelj”. Većina radova stiže, kaže Ankica, iz Hrvatske, Mađarske i Njemačke. Uz dvadesetak projekata vezanih uz djecu, ova slikarica priprema i ciklus autoportreta koji će biti izložen 2015. godine u Dortmundu.
