Istražili smo što hrvatske zajednice i udruge u iseljeništvu misle o uzimanju honorara iz neprofitnih udruga u Njemačkoj
Neuobičajeno je i nezamislivo u Njemačkoj da u neprofitnim udrugama predsjednici ili članovi užeg predsjedništva uzimaju naknadu za svoj volonterski rad. Još je nezamislivije da naknade i honorare u neprofitnim udrugama primaju njihove supruge, kao što se to dogodilo u Hrvatskom svjetskom kongresu Njemačke (HSKNJ) gdje je predsjednik Mijo Marić i njegov donedavni politički protivnik a sada bliski suradnik Edi Zelić, uz putne troškove, zajedno sa suprugama (Marićeva supruga Dijana pritom koristila djevojačko prezime Tolić) ubirali još i honorare sa računa HSKNJ. Nakon što je Fenix prvi provalio tu “duboko čuvanu tajnu” iz HSK Njemačke, o čemu svjedoče i orginalne liste sa isplatama honorara (bez putnih troškova) za 2011. i 2012. godinu, mnogi su ostali u nevjerici. Koliki su bili honorari u 2013. te s koliko su sve računa isplaćivani još nije poznato, ali zasigurno ni to neće još dugo moći ostati tajna.
Glavni akteri Afere honorara, kojoj se još ne nazire kraj, su na početku sve pokušali prikazati kao novinarske izmišljotine. Uslijedile su najprije njihova negiranja. Nakon što su javnosti plasirani dokazi, okreću priču da su na honorare imali pravo, kao da se radi o privatnoj tvrtki a ne neprofitnoj udruzi. Potom su Marić i društvo očajnički prijetili sudom, premda su svi znali da od toga neće biti ništa, jer su kompromitirajući materijali o honorarima gola istina. Potom su uslijedili pokušaji denunciranja novinara a potom i stvarne prijetnje. Međutim, činjenice sa dokazima (listama honorara) su ostale i istina se više nije mogla sakriti.
U anketi sa predstavnicima najznačajnijih i najpoznatijih hrvatskih udruga u Njemačkoj pokušali smo doći do odgovora: isplaćuju li oni za svoj rad u neprofitnoj udruzi ikakve naknade ili honorare. Zajednički zaključaci svih su da je nezamislivo uzimati naknade i honorare za svoj i rad svojih supruga. Za razliku od onih koji ponavljaju da “krvare za Hrvatsku” a zapravo ubiru pozamašne honorare na svoja i imena svojih supruga, predstavnici anketiranih hrvatskih udruga za svoj rad, kojeg obavljaju sa zadovoljstvom, kažu ne isplaćuju honorare niti dobivaju bilo kakvu naknadu.
[divider]
Dr. Veselko Jovanović: Njemačko-hrvatsko društvo za Rursko područje
Ne pada nam na pamet uzimati honorare!
Bavimo se uglavnom kulturnim radom kao što je predstavljanje knjiga, obilježavanje obljetnica, glazbene večeri , druženje u ime boljeg razumijevanja među Njemcima i Hrvatima, učenjem jezika i slično. Djelujemo kao neprofitabilna udruga i financiramo se od članarine ili donacija.
Putne troškove nismo nikad naplaćivali. Meni kao predsjedniku nije mi nikada palo na pamet uzimati honorare. Najčešći problemi u radu su šire mase pokrenuti da se bave neprofitabilnim djelatnostima (ehrenamtlich).
[divider]
Daniel Glunčić – Njemačkohrvatsko društvo Bonn (u Njemačkoj, kod Općinskog suda u Bonnu se ova udruga vodi kao isključivo njemačka udruga)
Ne isplaćujemo honorare!
Taj smo status dobili krajem 90-tih na temelju obavijesti Policijske uprave Bonn tako da ne podliježemo nadzoru nadležih njemačkih ustanova, osim Porezne uprave i navedenog Općinskog suda u Bonnu (Vereinsregister) kojem moramo uvijek javiti odgovarajuće promjene u vodstvu udruge. Stoga, smatram upitnik bezpremetnim jer se ne odnosi na njemačke udruge.
Ali, kao opću informaciju mogu reći da je Njemačko-hrvatsko društvo dobrotvorna udruga koja je kao takva i priznata kod nadležne porezne uprave u Bonnu, svojim članovima ne isplaćuje nikakve hororare. Namiruju se stvarni troškovi koji nastaju npr. u organizaciji odgovarajućih projekata, manifestacija, putni troškovi ili slično ali honorari ne.
[divider]
Elizabeta Kopić, dopredsjednica Zavičajnog kluba “Brođani” Berlin
Ne isplaćujemo honorare!
Naš klub je humanitarnog karaktera, priznati smo od strane Finanzamta kao Udruga od opće koristi(Gemeinnutzige Verein) Finanziramo se sami tako da osim članarine u visini od 20,00 eura godišnje, prodajemo naša pića na štandovima i to za vrijeme Wein und Winzer -Fest kao i za vrijeme Adventa-Weinachtsmarkt. Tu naravno moramo platiti štand, dozvolu za prodaju alkoholnih pića, i moramo kupiti piće koje prodajemo (kruškovac,šljivovicu,pelin kovac,julišku i naša vina). Kuhanu rakiju pravimo sami. Dva puta u godini organiziramo dvije humanitarne zabave. Jedino što od Bezirksamta dobijemo dvoranu besplatno, sve ostalo plaćamo i brinemo se o dobroj ponudi kako o grupama koje dolaze iz domovine, tako i o ponudi hrane ,kolača i pića. Kolače pravimo sami, tombolu također sami, jedino što nam se ponekad javi koji sponzor. Npr. Touringreise nam je uvijek glavni sponzor sa poklon bonom . Kada podmirimo sve izdatke sve što nam ostane kao dobitak rasporedimo u humanitarne svrhe. Imamo i svoj prostor i prostor za održavanje sastanaka i druženja,i to naravno mjesečno plaćamo.
Putnih troškova mi nemamo, a ako idemo negdje zajednički, npr. u Švedsku ili kada smo predstavljali svoju knjigu u Slavonskom Brodu radi što manjih troškova platili smo samo gorivo iz blagajne kluba, ostalo smo sve snosili sami kako bi imali što više sredstava za potrebite u domovini i onima koji dolaze na liječenje u Berlin. Naknade i honorari ne isplaćuju se nikome. Kada bi dobili bilo kakovu financijsku pomoć bilo bi nam naravno lakše, ali do sada nismo za sve vrijeme našega rada dobili niti jedan cent. Probleme u klubu nemamo, osim što nedostaje pomladak,a to je čini mi se problem nas sviju.
[divider]
Ivica Košak, predsjednik HKZ Wiesbaden
Mi smo neprofitna organizacija i ne isplaćujemo honorare!
Hrvatska kulturna Zajednica iz Wiesbadena postoji već 24 godine. Pregled našega rada je vidljiv na portalu Zajednice: http://www.hkz-wi.de Uz djelatnosti kulturnog ili humanitarnoga karaktera, veseli nas da naš javni nastup u internetu prati redovno više od tisuću posjetitelja dnevno. Časopis Riječ, u pripremi je broj 45, također se nalazi, digitaliziran u Internetu: http://www.rijec.hkz-wi.de Pored godišnjih članarina (30 eura godišnje), privatnih novčanih donacija, naša zajednica se natječe i za dotacije općina (Wiesbaden, Idstein), pokrajine Hessen te Republike Hrvatske. Pored novčanih doprinosa u redoslijedu ovdje nabrojenih instancija i institucija, naša Zajednice ostvaruje i zaradu na javnom nastupu u okviru Interkulturnih manifestacija gradova Wiesbadena i Idsteina.
Samo po sebi razumljivo, Hrvatska kulturna Zajednica iz Wiesbadena je neprofitna organizacija s priznanjem poreznog ureda o općoj koristi, koja ne isplaćuje svojim suradnicima nikakvu naknadu za njihov volonterski rad. U našoj se zajednici redovno ispituju i analiziraju stavovi i mišljenje članova i prijatelja zajednice. Uz javno objavljeni protokol godišnjeg sabora, nalazi se i posljednja evaluacija ispitivanja mišljenja te prijedlozi za rada u društvu.
Posebno osvrćemo pažnju na izvorni rad o raspoređenosti društvenih krugova Hrvatica i Hrvata u (njemačkoj) migraciji.
[divider]
Katica Vraneša, predsjednica Hrvatske kulturne zajednice Mainz
Zajednica u svojih 23 godine postojanja nikad nije isplatila honorar niti jednom članu predsjedništva!
HKZ Mainz osnovana je 1991. godine. Zajedniči je cilj nestranački okupljati sve prijatelje hrvatske kulture, te Hrvate i Hrvatice svih svjetonazora Svrha i cilj Zajednice su: Čuvanje i razvijanje hrvatske kulture i jezika. Podupiranje njemačko-hrvatske kulturne razmjene.
Podupiranje razumijevanja među narodima. Podrška pri promicanju vjerskih i narodnih tradicija i djelatnosti. Pripomoć potrebitim osobama.
Svrha zajednice postiže se raznim djelatnostima kao npr. okupljanjem na razgovore, potpora uzajamnog upoznavanja, razumijevanja te prijateljstva među narodima, sudjelovanjem na zajedničkim priredbama i organiziranju istih. Izdavačka djelatnost, onivanje radnih krugova kao npr. folklornih, pjevačkih, tamburaških, literarnih itd.
Zajednica služi neposredno i isključivo dobrotvornim svrhama u smislu poreznih odredbi i kao takova priznata od poreznog ureda. Članovi zajednice ne dobivaju nikakva novčana primanja iz sredstava zajednice. Financijski izvori zajednice su razni nastupi pjevačkog zbora i tamburice, članarina, razne priredbe, iznajmljivanje prostorija drugim udrugama i ponekad donacije. Naša zajednica u svojih 23 godine postojanja nikad nije isplatila honorar niti jednom članu predsjedništva niti ostalim članovima. Rad u zajednici je dobrovoljan i bez naknada.
Do danas još niti jedan član nije za svoje putne troškove tražio naknadu od zajednice. Ne bi mogla reci da imamo probleme, jer oni članovi koji su tu vrlo lijepo surađuju, no bilo bi dobro da nas ima više i da se mladi naraštaji udružuju i uključuju u rad zajednice. Također bi bilo dobro da postoje financijska sredstva od strane grada sa kojim bi se moglo redovito računati i planirati. Za sada je to samo eventualno za pojedine projekte.
[divider]
Toni Matković, predsjednik Zajednice Hrvatskih klubova Njemačke
Ne isplaćujemo nikakve honorare!
Zajednica Hrvatskih Nogometnih Klubova Njemacke (ZHNK-NJ) registrirani je pred sudom grada Frankfurta na Main kao neprofitna udruga.
– Ne isplaćuju se naknade ni honorari predsjedniku kao ni članovima predsjedništva ZHNK-NJ. Isplaćuju se samo putni troškovi za turnire TOP12, Europsko i Svjetsko prventstvo Hrvatskih nogometnih klubova u iseljeništvu, za sjednice Vlade SRNJ u Berlinu i sastanke sa HNS-om u Zagrebu. Problema u radu uvijek ima jer nedostaje mlađih ljudi spremni za dobrovoljni rad. Fali nam sponzora kao i našim klubovima jer je sve teže financirati rad naših klubova. Probleme imamo i sa onima koji bi nam se htjeli nametnuti kao krovna udruga i platfroma i za sport. Mi to niti želimo a niti trebamo.
[divider]
Aleksandra Brnetić, predsjednica AMA Croaticae – Deutschland e. V. (Almae Matris Alumni Croaticae – Deutschland e. V. -Udruženje bivših studenata i prijatelja hrvatskih sveučilišta)
Od prvih smo dana, a AMAC D je osnovan u ožujku 1992. u Frankfurtu na Majni, dio velike akademske zajednice zagrebačkog Sveučilišta kojoj je cilj „povezivanje bivših studenata i diplomanata, kao i prijatelja Sveučilišta u Zagrebu, radi promicanja ugleda i dobrobiti Sveučilišta… promicanja hrvatske kulture i jezika …“. Hrvatskih je alumnija gotovo na svim kontinentima pa je logično da su AMAC/AMCA udruge, osnovane izvan Hrvatske, u sastavu AMAC Mundus (hrv. svijet), a svi zajedno u zagrebačkom Savezu AMAC/AMCA, pa tako i mi, AMAC – D.
Financijska sredstva nam pritječu iz članarina (godišnja pojedinačna 50 €, a obiteljska 75 €), dobrotvornih priloga članova, povremenih dotacija iz državnih kulturnih fondova za dio pokrića materijalnih troškova iz prijavljenog projekta. Sasvim je po sebi razumljivo da djelujemo po načelu neprofitnosti, a to znači da smijemo obavljati djelatnosti kojima se ostvaruju naši ciljevi utvrđeni našim statutom, kao i one djelatnosti kojima stječemo prihod, ali ne da bi naši članovi svojim volonterskim radom na taj način stjecali bilo kakvu dobit. Svake tri godine dužni smo nadležnom poreznom uredu predati poreznu izjavu o općekorisnom djelovanju udruge.
Osim što članovima ne isplaćujemo honorare za njihova predavanja ili projekte, u nas nikada nijedan člana predsjedništva, pa tako ni predsjednik ili predsjednica, nisu dobili financijsku naknadu za društvenopolitički ili administrativni posao, pa im se ne plaćaju ni putni troškovi.Demografski problem je naše strateško pitanje. Nalazimo se na pragu demografskog slom – članovi su svakim danom sve stariji, mlađi jesu blagonakloni ali se drže po strani. Očito smo se kao udruga začahurili i podmladku nismo otvorili prava vrata.
Fenix-magazin/MD
