O trenutačnoj situaciji u amaterskom nogometu, a time i svih hrvatskih klubova u Švicarskoj, razgovarali smo s Andrijom Šljivićem, sportskim voditeljem (Spiko-Präsident) NK Posavine iz Basela.
Iz Basela: Josip Mijić
Šljivić je rodom iz Kraljeve Sutjeske, oženjen je i otac je troje djece (13,11,8). Ima trenersku diplomu do 2. lige (C+). Od 2007 godine je u upravi NK Posavine gdje je zadužen za planiranje utakmica, kontakte prema nogometnom savezu i općini, te sve što se tiče terena i registracije igrača. Uz sve to je i igrač seniorske momčadi (30+) Posavine Basel. .
FM: Kakvo je sadašnje stanje s amaterskim nogometom u Švicarskoj?
-Ovu 2020. godinu ćemo svi dugo pamtiti zbog nepojmljive situacije sa Covidom-19. Svi znamo kako je završena prošlogodišnja nogometna sezona. Sezona 2020/21 je počela u kolovozu 2020. godine, odigrala se skoro cijela jesenska polusezona, s nadom da je sve prošlo. Međutim, korona ne samo da nije nestala nego je počelo bivati sve gore i gore. Došlo je do odluke o zabrani svih sportskih aktivnosti i natjecanja. Odluka je stupila na snagu 29.10.2020 godine i odnosila se na sve uzraste starije od 20 godina, bolje rečeno nije se odnosila na juniorski pogon (do A-Juniora). Time su bili zabranjeni i treninzi. Kasnije je došlo do zabrane i za sve dječje uzraste. Nogometni tereni su bili mjesecima doslovce zaključani.
FM: Za razliku od Njemačke, kod vas u Švicarskoj su počeli treninzi?
-Za razliku od susjednih zemalja danas u Švicarskoj i nije tako loša situacija što se tiče amaterskog nogometa. Od početka mjeseca ožujka mlađim uzrastima je dozvoljeno treniranje i igranje utakmice (bez gledatelja). Što se tiče natjecanja za odrasle (prve i veteranske momčadi) mjere koje su bile dosta stroge, su malo olabavljene početkom travnja. Treninzi su dopušteni, ali bez tjelesnog kontakta. Kako znamo da je nogomet sport u kojem je nemoguće igrati bez kontakta, bio je to velik izazov za trenere.
FM:U nekoliko riječi opišite najaktualniju situaciju?
-Na otvorenome ne smije biti više od 15 osoba. Iz toga se da zaključiti kako se ne mogu igrati utakmice (11:11) za odrasle uzraste i da su treninzi ograničeni. Kod djece je malo drugačije, smiju se igrati utakmice ali kako sam već rekao, bez gledatelja. A i to je prilično velik hendikep, jer na primjer, ja svog osmogodišnjeg sina mogu odvesti na utakmicu, ali ga ne mogu gledati.
FM: Ima li kod vas regionalnih (kantonalnih) razlika u tom pogledu?
-Vlada (Bundesrat) donese određene mjere i o tome informira Švicarski nogometni savez, a nogometni savez to proslijedi regionalnim savezima. Na regionalnoj razini mjere mogu biti samo strožije, a nikako blaže od saveznih. Bitno je reći i da od nogometne organizacije imamo veliku podršku, posebno što se tiče koncepta zaštite. Postoje gotovi koncepti koji su nama predloženi i koje moramo akceptirati. A to je i dobro, ne moramo ništa izmišljati i improvizirati, a time smo i ispunili zakonske obveze.
FM:Jesu li dva hrvatska kluba u Baselu, NK Posavina i NK Alkar isto počeli sa treninzima?
-Da, počeli su prije nekoliko tjedana. Posavina trenira utorkom i petkom, a Alkar ponedjeljkom i petkom. Naravno da su se nakon ovako duge stanke i dečki zaželjeli sporta, lopte i općenito druženja. Zato je odaziv treninzima dobar. A dobra vijest je da se od prije nekoliko dana smije igrati i sa tjelesnim kontaktom, ali uz obvezu nošenja maski. Malo apsurdno zvuči kad se kaže da je dobro što se može igrati nogomet uz nošenje maski, ali tako je kako je. Nakon ovako duge stanke fokus je prije svega na fizičkoj spremi, a naravno i mentalni i taktički dio ne smiju biti zaboravljeni. Sreća je da imamo dobre trenere koji su se prilagodili situaciji, koliko je to moguće. NK Alkar je u malo kompliciranijoj situaciji. Naime njihov matični teren se nalazi na francuskom tlu te su se morali preseliti na zamjenski teren (Bachgraben).
FM: Znate li hoće li se prvenstvo uopće nastaviti? Ako da, po kojem modelu i što bi to značilo za naša hrvatska dva kluba?
-Tu informaciju svi jedva čekamo. Ja dnevno više puta idem na stranicu od Saveza (iako sve važnije informacije automatski dobivam mailom) u očekivanju da ću nešto saznati. Plan je sljedeći: ako Bundesrat ili bolje rečeno Alain Berset, ministar zdravstva, odluči da se krajem svibnja može igrati, onda će se preostale utakmice odigrati i to će biti uvaženo kao kompletno prvenstvo jer odigrana polovina utakmica. Time bi bilo riješeno pitanje prelaska u viši i niži rang. Ako se prvenstvo ne nastavi krajem svibnja, sve se poništava i u kolovozu počinje nova sezona. Naravno i tada ako sve bude u redu sa pandemijom.
Nama u Posavini to i ne igra veliku ulogu jer nismo u situaciji da ispadnemo niti da idemo u viši rang. Jedino bi šteta bilo za momčad 30+ (veterani), jer smo došli do četvrtfinala kupa. Našim prijateljima iz Alkara prekid sezone ne bi ni malo odgovarao, jer bi im to po drugi put pokvarilo planove povratka u 3.ligu. Naime NK Alkar je na prvom mjestu, kao i prošle godine kod prekida natjecanja. Nadamo se da će se prvenstvo nastaviti i da će NK Alkar opet igrati u 3. ligi. Možda i u grupi sa Posavinom.
FM: Kroz ovu dugu stanku klubovi su u sve većim novčanim problemima. Kako se snalaze klubovi koji moraju plaćati klubske prostorije, kao na primjer NK Posavina Basel?
Za mene je NK Posavina mjesto gdje imam dobrih prijatelja i mjesto gdje čuvamo nacionalni identiteti. Integracija u švicarsko društvo je jako bitna, ali to samo po sebi ne znači zaboravljanje vlastitog nacionalnog identiteta. Iako sam i ja relativno mlad, volio bih to već sada prenijeti na svoju djecu. Jedna od prvih i najbitnijih stvari da djeca nauče jezik svojih predaka. Naravno da bih volio da i moja dva sina jednoga dana zaigraju za NK Posavinu. U amaterskom nogometu je sve teže i teže zadržati financijsku stabilnost. Kao i svi drugi klubovi o naš klub ima troškove, a jedan od najvećih je plaćanje klupskih prostorija. Imamo dobar ali i skup klubski prostor. Kako je korona skoro pa uništila cijeli gastronomski sektor, tako smo i mi tu oštećeni. Najamnina se plaća, a prihoda od prodaje jela i pića nema. Ali, ako se klub voli i ako je uprava kreativna, onda se puno toga može riješiti.
Ostatak razgovora pročitajte u sljedećem broju tiskanog izdanja Fenix Magazina
Fenix-magazin/SIM/ Josip Mijić
