Dr. Ana Mijić / Foto: Fenix (Privatni arhiv)

ANA MIJIĆ IZ AUSTRIJE: Nije dobro da stalno imamo osjećaj kako smo pod promatranjem!

Državljani Austrije poštuju strogo „zaključavanje“, ali situacija je napeta. Iako su danima prije uvođenja strogih mjera za suzbijanje pandemije koronavirusa znali što ih čeka, građani se i dalje uglavnom bave prilagođavanjem novonastaloj situaciji i organiziranjem.

 

O trenutačnoj situaciji u Austriji razgovarali smo s dr. Anom Mijić, profesoricom na Institutu za sociologiju Sveučilišta u Beču. Sociologinja kaže kako oni koji mogu raditi od kuće moraju ponovno postaviti radno mjesto u vlastitom stanu, školarci i njihovi roditelji se pripremaju za učenje na daljinu, mnoga poduzeća razmatraju načine da svoje proizvode ponude na internetskoj mreži, ljudi koji žive sami razmišljaju o tome tko bi im mogla biti „kontakt osoba“ tijekom sljedećih nekoliko tjedana, itd.

FM: Trebamo li više brinuti zbog širenja korone ili zbog ekonomskih i socijalnih posljedica?

– Sadržaj pandemije trenutačno je prioritet. Nužno je da se zdravstveni sustavi spase od propasti. Ovdje se ne radi samo o ljudima koji obole od bolesti COVID-19, već i o činjenici da svaka osoba koja treba medicinsku pomoć zbog nesreće ili druge bolesti, tu pomoć mora i dobiti. Istodobno, ne smijemo isključiti potencijalnu „kolateralnu štetu“. Mnogi ljudi ostaju bez posla ili se bore održati ekonomski egzistenciju. Kulturne ustanove i kulturni radnici podjednako su pogođeni time, kao i poslovni ljudi. I posljednje, ali ne najmanje važno: zatvaranje škola ovdje također igra važnu ulogu, ne samo zbog činjenice da se roditelji (a posebno žene!) nalaze u situaciji organiziranja rada i obrazovanja za svoju djecu od kuće, već i zbog činjenice da neka djeca kod kuće nemaju dobre uvjete za učenje. Pismo Ministarstva obrazovanja roditeljima kaže: „Pokušajte stvoriti zasebno, tiho radno mjesto za svoju djecu, koje im je dostupno cijelo vrijeme. Ako je moguće, područja za učenje i igru trebaju biti odvojena.“

Ovo je dobar savjet, ali čak je i u prosječnom domu s prosječnim brojem djece ovaj savjet teško provesti, pogotovo ako roditelji također moraju raditi od kuće. Uz to, nemaju sva djeca potrebne digitalne uređaje i mnoga ne mogu računati na podršku svojih roditelja koji često moraju raditi izvan kuće ili nemaju dovoljno jezičnoga znanja. Vlada sada više puta naglašava da će poraditi na sigurnosti djece u školi tijekom zaključavanja, ako bude potrebe. Nadam se da će to iskoristiti svi kojima je to potrebno i da se roditelji zbog toga neće osjećati krivima. Djeca imaju pravo na obrazovanje, kao i sva djeca bez obzira iz kojeg i kakvog doma dolaze!

Teška situacija

FM: Kako su građani Austrije prihvatili ponovno „lockdown“? Od čega najviše strahuju?

– Situacija u proljeće bila je malo drugačija jer smo znali da uskoro dolazi ljeto i da će se tada brojke vjerojatno smanjiti. Sad se vidimo pred dugu zimu. To je sigurno teška situacija. Međutim, istodobno postoji tračak nade da će cjepivo uskoro biti dostupno.

FM: Prema Vašem mišljenju, čija vlada bolje postupa u ovoj koronakrizi, hrvatska ili austrijska?

– Definitivno mislim da je bolje da su škole u Hrvatskoj (još uvijek) uglavnom normalno otvorene. Voljela bih da je tako i u Austriji.

FM: Možemo li uopće predvidjeti što će se dogoditi u bližoj budućnosti s tvrtkama, poduzetnicima, ugostiteljima…?

– Situacija sigurno neće biti lagana, ali uz opsežnu državnu financijsku potporu, tvrtke će se također oporaviti u doglednom roku, u što sam uvjerena.

Psihičke posljedice

FM: Koje su najveće posljedice trenutačne situacije?

– Teško mogu na to odgovoriti, pogotovo jer su dugoročne posljedice, primjerice djece i mladih kod kuće, što je teško predvidjeti.

FM: Mnogi stručnjaci su mišljenja kako ovakva situacija izaziva depresiju kod ljudi. Što Vi o tome mislite?

– Definitivno vjerujem da je ovakva situacija nerijetko za neke ljude psihološki vrlo stresna. Ne radi se samo o usamljenosti samaca ili starijih ljudi koji zbog vlastite zaštite često više nemaju nikakvih socijalnih kontakata. Riječ je i o pitanju: što se događa s mladim ljudima koji dulje vrijeme moraju biti praktički zatvoreni bez socijalnog kontakta i bez prijatelja? Što se događa s djecom koja neprestano čuju da se moraju držati na distanci? Osobito se u proljeće još uvijek pretpostavljalo da su djeca pridonijela većem širenju koronavirusa. Ovdje se postavlja pitanje, što to čini djeci ako oni vjeruju da postoji opasnost, primjerice portretirati za njihove bake i djedove? Također se može pitati u cjelini: što nam donosi to što stalno imamo osjećaj da smo pod prismotrom – mogu li sada izaći ili ne? Mogu li svoju djecu poslati u školu ili ne? Mogu li se upoznati sa starijim roditeljima ili ne?

Beč i dalje tuguje!

FM: Nakon posljednjeg napada u Beču, kako „dišu“ građani? Od čega najviše strahuju?

– Beč i dalje tuguje. Iako smo mogli pretpostaviti da će se takav napad jednom dogoditi i u Beču, nekako to zapravo nismo željeli priznati. Možda smo uvijek mislili: Beč je drugačiji! Beč nije Pariz ili Manchester.

Međutim, Bečani su vrlo brzo odlučili pružiti otpor. Mnogi su ljudi naglasili: „Ne možemo se podijeliti. Držimo se zajedno!“. Da Beč sada padne u antimuslimanski stav, to bi bilo upravo ono što žele džihadisti Islamske države, čiji je podupiratelj bio atentator: Oni žele takvim napadima poticati stanovništvo na Islam, kako bi potom sami pronašli što više pristaša.

Fenix-magazin/Marijana Dokoza

Pogledajte drugo

Nizozemci ne žele dati suglasnost za primitak Hrvatske u Schengen

Nizozemci ne žele dati suglasnost za primitak Hrvatske u Schengen jer Nizozemska ima tehničku vladu, …