Čitateljica Ana K. iz Švicarske je za Fenix-mgazin magazin otkrila što joj se nedavno dogodilo prilikom čišćenja terase. Iako će joj događaj ostati u sjećanju kao smiješna anegdota, u početku joj nije bilo nimalo lako, a ni smiješno.
Piše: Daniela Škegro
Ana je u kanti u kojoj je bio pribor za pranje poda pronašla šišmiša, što ju je prestravilo. Brzo je pozvala Društvo za zaštitu životinja koje je odmah reagiralo jer je riječ o strogo zaštićenoj vrsti u Švicarskoj. Uz pomoć susjeda šišmiš je zbrinut do dolaska stručne ekipe, a Ana danas kroz smijeh komentira svoje sve češće susrete s „neobičnim gostima“ na terasi.
– Tog jutra, ništa ne sluteći, izašla sam na terasu po kantu i pribor za čišćenje. Plan je bio jednostavan: brzinsko čišćenje stana. No, umjesto toga doživjela sam prizor koji neću tako lako zaboraviti. Na vrhu kante bilo je malo lišća. Kada sam to krenula istresti, začula sam neki čudan zvuk. U prvi trenutak nisam bila sigurna dolazi li iz kante ili iz žive ograde koja okružuje terasu, prisjeća se Ana.
Stala je, nagnula glavu i osluškivala. Sve je, nekako, upućivalo na to da zvuk dolazi baš iz kante. Iako nije bila sigurna, odlučila ju je okrenuti i istresti.
A onda je doživjela šok. Pred nju je, iz same kante, ispao šišmiš.
– Instinktivno sam bacila sve iz ruku, vrištala sam i potrčala u stan. Nisam ni vidjela gdje je završio, samo sam pobjegla, govori.
Prva misao bila je pozvati društvo za zaštitu životinja da uklone životinju.
No telefonski razgovor završio je potpuno drugačije nego što je očekivala.
– Bila sam sva u panici, a oni se uopće nisu trudili umiriti me. Umjesto toga, zabrinuli su se isključivo za šišmiša. Rekli su mi da je to najzaštićenija životinja u Švicarskoj i da moram s njim postupati nježno, jer je povređivanje ili ubijanje kažnjivo, govori Ana.
Ana im je ponovila da je previše prestravljena da bi mu se uopće približila, pa su joj savjetovali da pozove susjeda ili prolaznika da provjeri u kakvom je stanju životinja.
– Tu me uhvatila nova panika, sada se više nisam bojala šišmiša, nego da mu se nešto dogodilo i da ću ja zbog toga biti kažnjena, kaže.
Srećom, susjed s trećeg kata bio je kod kuće i odmah se ponudio pomoći. Sišao je, pažljivo provjerio šišmiša, smjestio ga u kartonsku kutiju, zatvorio poklopac i probušio rupice za zrak.
A onda je uslijedilo nešto još neobičnije.
Svakih desetak minuta stiže novi poziv iz udruge. – Neprestano su se raspitivali kako je šišmiš, gdje je, je li miran, diše li, govori Ana.
Obavijestili su je da je njihova ekipa već na putu prema njezinom stanu kako bi ga zbrinuli i pružili odgovarajuću njegu.
– Moram priznati, zaboravila sam na vlastiti strah. Samo sam se nadala da je šišmiš dobro, kaže Ana.
Nakon otprilike sat vremena, ekipa je stigla, preuzela malog neželjenog gosta i odvela ga na sigurno. Ani je ostala samo prazna kartonska kutija i zadatak da je baci u smeće.
A ovo joj, kaže, nije ni prvi susret s neobičnim stanarima na terasi. Ne tako davno, po istoj toj terasi šetala je lisica. – Iz udruge su mi i tada rekli da ostanem smirena jer je to, navodno, sasvim uobičajena pojava, u nevjerici je Ana.
Smije se dok zaključuje: – Ne znam što je sljedeće.
Što bilo da bilo, čini se, kako se u Društvu za zaštitu životinja polako navikavaju na Anine pozive.
Fenix-magazin/MD/Daniela Škegro
UZALUD BAČENI MILIJUNI EURA: Jeli trebao biti sagrađen most za šišmiše u Bavarskoj?
