Film „Dara iz Jasenovca“ srpskog kandidata za Oscara Petera (Predraga) Antonijevića je užas Jasenovca samo pretvorio u propagandu, napisao je u svojoj recenziji o filmu Jay Weissberg, jedan od glavnih kritičara Variety.com, najutjecajnijeg američkog magazina.
Variety.com je objavio cijelu recenziju u kojoj Weisseberg piše:
– Nismo li već odavno trebali razgovarati o tome zašto ima toliko filmova o holokaustu. Jedni pripadaju kategoriji – da se ne zaboravi! – no mnogi drugi postoje samo zato što su njihovi tvorci shvatili da se holokaust dobro prodaje. Oni koji pripadaju ovoj drugoj kategoriji trivijaliziraju i senzacionalistički naglašavaju svoju temu. Sudeći po njoj, srpska kinematografija baš nije izabrala najboljeg kandidata za Oscara, jer je ocjena filma porazna, piše Weissberg, inače direktor uglednog festivala nijemog filma u talijanskom Pordenoneu.
Weissberg je, kako sam piše, počeo recenziju s činjenicama.
– Hrvatska fašistička vlada za 2. svjetskog rata, ustaše, bili su ubilački siledžije podržani od moćnih članova katoličke crkve. Ozloglašeni po svom neumjerenom sadizmu, ustaše su uzele za metu Srbe, Židove i Rome, ugledajući se na svoje nacističke saveznike, propagirajući politiku ‘mi protiv njih’ čije je sjeme opet proklijalo u punoj snazi nakon raspada Jugoslavije devedesetih. Jednako neosporno, jasenovački kompleks bio je ozloglašen među logorima smrti po krvoločnosti njegovih zapovjednika i njihovih podanika. Oko 80 tisuća logoraša, uglavnom Srba, tamo je ubijeno između 1941. i 1945., i premda je samo ime tog logora u srpskoj psihi ostavilo trajni trag, o njemu nikad nije snimljen igrani film – piše Weissberg i nastavlja:
– Film se otvara s obiteljima koje marširaju prema stočnim vagonima, a 10-godišnja Dara (Biljana Čakić) pita svog starijeg brata Jovu (Marko Pipić) zašto i njihovi hrvatski susjedi nisu s njima, kad izgledaju poput njih. Na željezničkoj stanici ukrašenoj svastikama otac Miroslav Filipović-Majstorović (Vuk Kostić) izdvaja starije i nemoćne, i kad vlak krene užasnuta Dara gleda kako svećenik ustrijeli svakoga od njih. Uskoro po dolasku u Jasenovac, komandant Maks Luburić (Marko Janketić) organizira zabavu za njemačkog oficira: logorašima koji su se našli na udaru ustaškog službenika Ante Vrbana (Igor Đorđević) prerezani su grkljani. Istodobno, Maksovu polusestru Nadu (Alisa Radaković) i njezinog ljubavnika Dinka Šakića (Durvidić) tako je uzbudilo sve to klanje da se u obližnjem automobilu upuštaju u nesputani seks, a njihov klimaks podudara se sa Antinim aktivnostima. Suptilnost očito nije Antonijevićeva jača strana.
Da nema suvremenog konteksta tog filma, bila bi to samo još jedna nesuvisla drama o holokaustu, koja koristi nasilje kao što se to radi u žanru o serijskim ubojicama. No kontekst je nemoguće ne uzeti u obzir, a u ovom slučaju to je kako srpski nacionalisti koriste Jasenovac kao bojni poklič i pretvara film u propagandu. Znanstvenik Jovan Byford trijezno je analizirao kako se srpske patnje pokušavaju povezati s holokaustom i tako se nastoji legitimizirati njihova težnja za teritorijalnom ekspanzijom: to je točno karta na koju igra film. Već sama činjenica da je dom male Dare smješten u Mirkovce, poslužit će kao crvena krpa antihrvatskim brigadama, jer je to mjesto bilo prijeporna točka hrvatsko-srpskih sukoba. Da danas napravite film o holokaustu koji bi trebao potaknuti mržnju prema Nijemcima, bio bi odmah izopćen: ne shvatiti da se ovdje radi o istom problem, svjedoči o potpunom sljepilu – napisao je Jay Weissberg.
Više o ovoj temi može se pročitati na portalu Jutarnji list.
Fenix-magazin/MD
