Njemačka kancelarka Angela Merkel trebala bi glatko pobijediti na parlamentarnim izborima u rujnu i osvojiti četvrti uzastopni mandat, no neki kritičari joj predbacuju da je depolitizirala njemačku političku scenu i da bi to dugoročno moglo nanijeti štetu zemlji, piše američki časopis za vanjsku politiku Foreign Policy.
Analitičar Paul Hockenos u članku objavljenom u ponedjeljak podsjeća da je predizborni program Merkeline Kršćansko-demokratske unije (CDU) izazvao velike kritike. Mediji su ocijenili da ne donosi ništa novog, ništa konkretnog, da sadrži premalo brojki i sumnjivo podsjeća na program suparničkih socijaldemokrata (SPD), samo je još neodređeniji. Njihov slogan “Za Njemačku u kojoj živimo dobro i rado” smatra posebno šupljim, čak i po standardima za slogane kampanja.
“Program uključuje skup površnih aluzija na prosperitet i sigurnost. Među rijetkim konkretnim obećanjima, konzervativci ističu slabe mamce za mase kao što su porezne olakšice za niže i srednje platne razrede (što nije hrabar potez s obzirom na rekordno visoke porezne prihode); zakasnjelo ukidanje tzv. poreza solidarnosti koji je financirao insfrastrukturu u istočnoj Njemačkoj od ujedinjenja; i povećanje izdvajanja za obitelji, domaću sigurnost i socijalne stanove. Konzervativci su obećali smanjiti nezaposlenost s 5,5 posto, najnižu od 1980., na ispod 3 posto. Ukratko: poruka je: sve je dobro za Nijemce, ali bi moglo biti i bolje. Ponovno izaberite CDU”, navodi.
No u svojem tradicionalnom godišnjem “ljetnom intervjuu” za dvoje najbritkijih njemačkih komentatora, Merkel nije toliko branila stranački program koliko ga je nastojala transcendirati, izbjegavajući neugodna pitanja i ostavljajući dojam da je iznad političkih okršaja i da kontrolira situaciju te da jedina može ostvariti ono što obični Nijemci žele a to je više istoga.
Nijemci taj pristup nazivaju “Merkelina metoda”, navodi Hockenos, na što ona obično nedužno odgovara da ne zna o čemu govore. Istodobno, njezini protivnici gunđaju da žena koju su nedavno neočekivano prozvali novom čelnicom slobodnog svijeta nanosi realnu štetu njemačkoj politici.
Predsjednik socijaldemokrata Martin Schulz, njezin glavni suparnik, kritizirao je na predizbonom skupu u srpnju CDU zbog njegova površnog programa i izbjegavanja okršaja, predbacivši kancelarki da “udara na demokraciju.”
Na tom tragu joj je i njemački tjednik Der Spiegel početkom srpnja kritički poručio: “U demokracijama nije važan samo rezultat nego i proces”. Njezin suzdržani stil čak je ocijenio “skandaloznim”, podsjeća analitičar.
Merkel bi trebala glatko pobijediti na parlamentarnim izborima u rujnu, čime bi dobila četvrti uzastopni mandat. Kršćanski demokrati trenutačno u anketama imaju potporu od oko 40 posto birača, a socijaldemokrati 25 posto, gotovo kao i prije četiri godine. Ispitivanja također pokazuju da bi 60 posto Nijemaca glasalo za Merkel kada bi izbori za kancelara bili izravni, što nisu, dok bi upola manje glasalo za Schulza.
No Merkel je postigla sve to zahvaljujući tome što je, u biti, “depolitizirala” njemačku politiku izbjegavajući poticanje stvarnih sukoba oko bitnih pitanja ili priznavanje da oni uopće postoje, piše Hockenos.
“Ona se pobrinula da ne postoje kvalitetne nacionalne debate. U vrijeme kada se čini da većina Zapada juri prema ekstremima, ona je njemačku politiku pretvorila u jedan velik, topao i mekan centristički pernati krevet. Time možda nanosi trajnu štetu Njemačkoj”, smatra on.
Politička metoda Angele Merkel
Objašnjavajući Merkelinu metodu, Hockenos primjećuje da je ona istisnula socijaldemokrate iz središta predizborne kampanje preuzevši njihove ideje i zauzevši isti prostor. To čini već godinama, u nizu pitanja od minimalne plaće do nuklearne energije. SPD se zbog toga našao na ničijoj zemlji, nesposoban da vodi s njome rasprave o politici CDU-a, koje se tek neznatno razlikuju od njegovih. To samo pogoršava činjenica da SPD vlada Njemačkom u relativno mirnoj “velikoj koaliciji” s kršćanskim demokratima osam od zadnjih 12 godina, čime je suodgovoran za vladine rezultate.
Merkel tom svojom taktikom demobilizira potencijalne SPD-ove birače koji ne vide zašto bi trebali glasati za ljevicu ili se čak pojaviti na biralištima, piše Hockenos, upozoravajući da to ima i dalekosežnije neizravne posljedice. Time, smatra, demobilizira i konzervativne birače, koji od svoje stranke očekuju više strasti i desničarske energije, a ne ples sjena sa socijaldemokratima.
Neki konzervativni glasači odgovorili su na ljevičarske tendencije i otrcane fraze svoje bivše stranke okretanjem krajnje desnoj Alternativi za Njemačku (AfD), koja će na jesen vjerojatno prvi put ući u Bundestag. Neki kritičari u njezinoj vlastitoj stranci krive Merkel za to: skretanjem u centar, tvrde, otvorila je desnicu izbornim ekstremistima prvi put u njemačkoj povijesti. No više ih jednostavno uopće ne glasa, kako pokazuju slabi odzivi birača CDU-a i CSU-a na regionalnim izborima. Na nacionalnoj razini odziv birača cijelog političkog spektra na najnižim je razinama od ujedinjenja.
Uz to, Merkelin uspjeh u toj taktici potaknuo je i druge da je slijede. Socijaldemokrati, i u određenoj mjeri, Zeleni, također su se priključili tom maglovitom centru. Nisu odgovorili na Merkeline poteze svježim, odvažnijim, inovativnijim stajalištima; upravo suprotno, četiri mainstream stranke, koje uključuju Slobodne demokrate, pobornike slobodnog tržišta, sklapaju međusobno šarene koalicije širom zemlje. To je konsolidiralo centristički konsenzus u zemlji koji nikada nije bio jači. Samo se krajnja ljevica i krajnja desnica, koje u anketama dobivaju svaka po 9 posto glasova, izdvajaju kao disonantni glasovi u inače pannjemačkoj harmoniji, navodi analitičar.
“Njemački legendarni kršćanski demokrati, glavna europska konzervativna stranka, nisu uvijek bili tako meki niti su izbjegavali debate. Čvrstom rukom i nepokolebljivo tradicionalnim svjetonazorom, osnivač stranke i poslijeratni kancelar, Konrad Adenauer, uveo je zemlju na Zapad koji predvodi SAD unatoč masovnim prosvjedima širom zemlje protiv njemačke odluke da se 1955. priključi NATO-u i osnivanja stalne vojske, Bundeswehra, iste godine. U to vrijeme, CDU i otvoreno socijalistički SPD bili su stotinama kilometara udaljeni u pogledu niza pitanja od odnosa s Moskvom do jednakih prava za žene”, kaže FP.
“Helmut Kohl je 1980-ih došao na vlast nakon desetljeća vladavine socijaldemokrata i zaustavio političke promjene proistekle iz kulturne revolucije koju je pokrenuo studentski pokret. Odlučno je prebrodio raspoređivanje nuklearnih projektila srednjeg dometa i iskoristio nacionalističke struje kako bi osigurao da CDU dominira na desnom političkom boku. Tada je, nakon kratke crveno-zelene epizode, došla Merkel, koja je gotovo odmah krenula prema centru, gdje se zapravo smjestila većina zemlje. Njemačka kršćanska demokracija okrenuta je naglavce i takva je i danas”, piše Hockenos.
Kao najnoviji primjer Merkeline taktike analitičar ističe legalizaciju istospolnih brakova ovog ljeta, ocjenjujući da bi se Adenauer i Kohl zbog toga okretali u grobu.
Kršćanski demokrati godinama su, naime, blokirali taj prijedlog zakona iako su javnost (i privatno sama Merkel) to podržavali.
Merkel je, međutim, početkom ljeta u razgovoru sa jednim ženskim časopisom koji je prenosila televizija posve neočekivano kazala da ne bi imala ništa protiv da se o tome glasa te da demokršćanski zastupnici mogu glasati po vlastitoj savjesti. Zakon je usvojen tjedan dana poslije, uz potporu triju ljevičarskih stranaka, dok su se demokršćani podijelili i trećina je glasala za. Merkel je glasala protiv kako bi umirila svoje konzervativne kritičare. “Ono što je trebalo biti velika, tipična pobjeda ljevice ispalo je Pirova pobjeda, a Merkel tolerantna i bez predrasuda i jednim je potezom pitanje skinula s dnevnog reda”, navodi.
Schulz je stoga pokušao Merkelinu metodu postaviti kao pitanje u kampanji, optužujući je da je cinična i neprincipijelna. No ono što smeta njemu i drugima u političkoj klasi, čini se da Nijemcima nimalo ne smeta iako većinom shvaćaju bit optužbi, a za to možda imaju dobre razloge, piše analitičar.
“Dok druge zemlje u Europi i na Zapadu naginju ekstremima, Njemačka naginje centru. Zbog toga je stup stabilnosti na kontinentu. Ali to postavlja i gorka pitanja: je li protulijek za iliberalne Orbane i Putine ovog svijeta doista tanka, razvodnjena politička kultura koja izbjegava suštinu? I s obzirom na to da krajnje lijeve i krajnje desne stranke gunđaju da su svi mainstream političari zajedno u krevetu, koliko dugo se to može održati kada Merkel više ne bude?”, pita se on.
Merkelin centrizam nema odgovora na krize niti rješava problem zaostajanja
Politologinja Gesine Schwan, koju su socijaldemokrati i Zeleni nominirali za njemačku predsjednicu, upozorava da Merkel nema odgovor na potencijalne krize.
“Bit je u tome da 80 posto Nijemaca misli da gospodarstvo dobro stoji i da Njemačka održava Europu na površini”, kazala je. “Smatraju da nema potrebe za pravom raspravom o reformi EU-a ili krizi eura ili migraciji jer smo u pravu i to je to, što govori i Merkel. Ali što će se dogoditi kada gospodarstvo krene nizbrdo?”
Ona smatra da u Merkelinoj metodi za to nema odgovora. Naprotiv, metoda nalaže da se ne čini ništa dok ne izbije kriza, a ‘željezna’ kancelarka svojom će čvrstom rukom voditi zemlju kroz nju, kazala je.
Novinar Josh Groeneveld ocijenio je u članku za HuffPost Deutschland da Merkelin pristup “može uspijevati u uskogrudnoj, samoživoj njemačkoj sadašnjosti, ali nije dugoročno rješenje ni za što.”
“Njemačka očajno treba nove ideje. Zaostaje na puno područja: u digitalizaciji, obrazovanju, tržištu rada, modernizaciji gospodarstva”, smatra on, upozoravajući da Merkel nikada nije morala platiti za te manjkavosti, barem ne još.
Uvjeren da će Merkel i CDU osvojiti novi mandat, Hockenos upozorava da ne samo Njemačka nego cijela Europa očekuju od Berlina da zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom pokrene obuhvatne reforme EU-a, riješi pitanje slabašnih gospodarstava južne Europe, pogurne naprijed klimatsku politiku i smisli dugoročne politike za migraciju.
“Njemačku se doživljava kao bedem pred autoritarnošću političara kao što su Trump, Putin i Erdogan kojih je, čini se, sve više i koji postaju sve opasniji. To su teška pitanja, a jedva da su spomenuta u njemačkoj predizbornoj kampanji”, navodi analitičar.
Fenix-magazin/MB/Hina
