U subotu će se u Bad Homburgu održati 14. po redu finalna večer Večernjakova izbora najpopularnijih hrvatskih iseljenika.
Svojevrsni domaćin najznačajnije hrvatske iseljeničke manifestacije je gospodin Alexander Hetjes, gradonačelnik Bad Homburga, grada prijatelja Dubrovnika koji zbog dolaska brojnih predstavnika hrvatskih zajednica, udruga i klubova na jedan dan postaje glavni grad iseljene Hrvatske.
Tom prigodom Večernji list je objavio razgovor s gradonačelnikom koji je odmah na početku upitan što mu spontano pada na um na spomen Hrvatske?
Hetjes: Tu pomislim, naravno, odmah na naš grad-prijatelj Dubrovnik,ali i na uvijek dobro raspoloženu proslavu za dodjelu Večernjakove domovnice u našem lječilišnom gradu. No, pomislim, naravno i na vrlo srdačne ljude, srčane i čestite, na koje se čovjek može osloniti. I još jednu stvar koju znamo od posljednjeg svjetskognogometnog prvenstva o Hrvatima, da je svakako vrijedno gledati vašu nogometnu momčad na terenu, iako smo mi Nijemci to spoznali na malo bolniji način nakon ispadanja sa svjetskog prvenstva u Rusiji.
Što znači za Vas prijateljstvo gradova koje ste spomenuli?
Hetjes: Ono je svakako dobitak za obje strane. I naravno da smo mi u Bad Homburgu malo i više ponosni na to što smo sa tako jednim izvanrednim gradom poput Dubrovnika, biserom Jadrana, povezani u prijateljstvu. Odlučujuće je bilo to, da je iz formalnog partnerstva brzo nastalo divno i živahno prijateljstvo koje se u međuvremenu ostvaruje na različitim razinama. Tako i naši vatrogasci rade zajedno i razmjenjuju svoja iskustva prilikom međusobnih posjeta. Imamo i razmjene između mladih i redovne posjete glazbenih grupa. Koliko su bliske veze između dvaju gradova, govori i činjenica, da u Dubrovniku postoji „Park grada Bad Homburga“.
Koju ulogu kod partnerstva je igrala gđa Olga Stoss, rođena Hrvatica, koja živi u Bad Homburgu?
Hetjes: Uloga gospođe Stoss je bila pokretačka i odlučujuća snaga koja je stajala iza partnerstva gradova Bad Homburg i Dubrovnik. Ona je unijela život u partnerstvo gradova, jer oba grada poznaje jako dobro i točno zna gdje treba pokucati, kako bi se vrata otvorila. Mislim da nije slučajno što je prije nekoliko godina odlikovana Nagradom Dubrovnika. Upravo Olga Stoss je bila ta koja je početkom 1990. osnovala „Kroatien Hilfe Taunus“ a tijekom rata je u deset godina poslala 419 teretnih vozila sa medicinskim potrepštinama, građevinskim materijalom i namirnicama u svoju staru domovinu. Ona sama je došla 1954. godine sa svojim njemačkim mužem u Bad Homburg.
Koje značenje ima dodjela hrvatske nagrade Večernjakova domovnica za Vaš grad?
Hetjes: Godišnja dodjela te nagrade nije samo najvažniji društveni događaj za Hrvate u Njemačkoj i Europi, nego je i veliki i uzbudljivi događaj za Bad Homburg, kojem se uvijek radujem. Čak i u Bad Homburgu se ne događa često, da se ispred dvorane Kurhaus prostre crveni tepih i da se ugošćuju poznate lica iz svijeta sporta, glume, glazbe i svijeta spektakla. Taj susret držim važnima i na administrativnoj razini. To je uvijek jedna dobrodošla prilika za razgovor o partnerstvu, prijateljstvu i zajedničkoj Europi. Proslava je za mene stoga i jedan važan djelić konstruktivne izgradnje uspješnog partnerstva između gradova.
Hrvati rado dolaze u Bad Homburg jer osjete kako je gostoljubivost važna stavka u Vašem gradu. Odakle to dolazi?
Hetjes: Skoro dvije stotine godina Bad Homburg prima ugledne goste iz inozemstva i tuzemstva. To je naročito intenzivirano od početka djelovanja Bad Homburga kao lječilišnog grada. Godine 1834. je otkriven prvi bunar sa dragocjenom mineralnom vodom, a malo poslije toga je izgrađen i prvi lječilišni objekt. Odlučujući događaj zbio se 1841. kada je vlast u Bad Homburgu dozvolila francuskoj braći Blanc da otvore kockarnicu i to pod uvjetom, da i dalje izgrade lječilišni posjed. To se pokazalo kao jako dobar posao. Homburg se razvio u jedno od vodećih kupališnih mjesta. Izgrađena je bogata lječilišna kuća, pejzažni umjetnik Peter Joseph Lenne je postavio lječilišni park, novi ljekoviti izvori su otvoreni, kao i hoteli i pansioni. Počeli su pristizati i gosti iz cijelog svijeta. Pogotovo onda kada je 1866. ovdašnja grofovija prešla u pruski posjed. Carska obitelj je voljela Homburg i držala je u dvorcu svoju ljetnu rezidenciju. Za njima su došli rodbina, prijatelji i poznanici iz kuća visokog plemstva: npr. princ od Walesa, kasnije engleski kralj Edward VII., koji je izumitelj homburškog šešira, ruski car Nikolaj, koji je postavio kamen temeljac za rusku crkvu Svih Svetih u parku, siamski kralj Chulalongkorn, koji je osnovao Thai-Sal. Od 1912. smo se onda smjeli zvati „Bad Homburg von der Höhe“.
Kockarnica postoji i danas još?
Hetjes: Naravno. Ona spada još uvijek u najveće atrakcije našeg grada. Ovdje spajamo klasičnu igru kockom i igrom na automatu sa jednom izvanrednom kuhinjom i prilikom da se malo i opustite u našem loungu. Ranije je naš casino uvijek privlačio poznate osobe, pa je tako poznati ruski pisac i knez Dostojewski ovdje napisao svoj roman Kockar, a među poznatim gostima bio je Lucien Bonaparte, nećaka cara Napoleona.
Prepoznatljivi simobol grada je Bijeli toranj?
Hetjes: Da, to je točno. On je još dio starog srednjovjekovnog utvrdnog zamka iz 14.stoljeća koje je pokrajinski grof Friedrich II. dao srušiti do temelja, kako bi sagradio dvorac. Njegove karakteristične osnove sačuvala su se do danas. I u gornjem dvorištu zamka je integriran Bergfried, taj „Bijeli toranj“, koji je sada naš znak prepoznatljivosti.
Spomenuli ste, da je posljednji njemački car i njegova obitelj otkrili Bad Homburg za sebe. Postoje li danas neki podsjetnici na ovo razdoblje?
Hetjes: Postoji jako mnogo toga, počevši od dvorca kojeg je carska obitelj uredila sebi za ljetnu rezidenciju. Wilhelm II. i njegova obitelj su često dolazili u ovdašnje lječilište. Sobe u carskom krilu su do danas opremljene sa originalnim namještajem carske obitelji. To je jedinstveno u Njemačkoj. No, postoji još više podsjetnika na cara Wilhelma II. Knežev kolodvor, npr. je bila prijemna zgrada izgrađena samo za cara i njegove goste 1907. zajedno sa javnim kolodvorom. Danas je tamo smješten jedan klub. A, crkva Spasitelja, koja zajedno sa Bijelim tornjem i crkvom Sv.Marije čini vizuru našeg grada, potječe iz carskog građevinskog programa za crkve. Također i rekonstrukcija Saalburga potječe od izdanog dopuštenja Wilhelma II.
Možete li nam kratko objasniti što je Saalburg?
Hetjes: Saalburg je rekonstrukcija rimskog kaštela, koji je izgrađen oko 90 godina nakon Krista na uzvisini Taunusa i služi kao muzej na otvorenom. Danas je kaštel absolutni magnet za publiku, te je kao i okolne Limesanlagen od 2005. dio UNESCO-ve svjetske baštine.
Bad Homburg je dakle i grad ogate prošlosti?
Hetjes: Da, to je točno, ali smo mi grad koji uvijek iznova traži poveznice s modernim. Zato smo mješavina različitih stilova. Središte grada je vrlo omiljeno i kao suvremena shopping zona. A i naš program kulture nema usporedbe u regiji. Nadasve festival poezije i književnosti i Blickachsen – izložba su pravi svjetionici koji privlače posjetitelje. Prije dvije godine je 36 umjetnika izložilo 79 djela, među ostalim i veličanstveni katalanski umjetnik Jaume Plensa. Povijest, kultura i okolica Taunusa, prekrasnog srednjeg brijega, veličanstvena priroda – to je ono zbog čega pozivamo posjetitelje da posjete Bad Homburg.
Fenix-magazin/MD/Stipe Puđa/ Marc Colbe/Večernji list
