Tradicionalni Novogodišnji koncert Bečke filharmonije održan u srijedu, 1. siječnja u svečano okićenoj Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina, kojim je po prvi puta ravnala kanadska dirigentska zvijezda, maestro Yannick Nezet-Seguin (50). bio je ne samo prvi glazbeni vrhunac (n)ove, 2026. godine nego i glamurozni “vatromet” čarobne glazbe s niz novina.
Piše: Snježana Herek
Obilježili su ga ne samo Bečki filharmoničari bravuroznom svirkom glazbe iz skladateljske radionice obitelji Strauss i njenih suvremenika pod impresivnim, moglo bi se reći (r)evolucionarnim ravnanjem francusko-kanadskog debitanta svjetskog sjaja Nezeta-Seguina nego i pet praizvedbi, između kojih i djela dviju skladateljica Josephine Weinlich i Florence Price, te 80. godišnjica izvođenja popularnog i na bečkom Novogodišnjem koncertu neizostavnog Radetzky marša.
A kada smo kod 50-godišnjeg dirigenta Yannicka Nezeta-Seguina, također se mora napomenuti da je ovaj simpatičan Kanađanin s platinasto obojenom kosom i srebreno nalakiranim noktima, za razliku od većine njegovih znatno starijih prethodnika s dirigentskom palicom iz raznih dijelova svijeta, koji su dosad ravnali Bečkim filharmoničarima, dao neku novu, osobnu “notu” ovom koncertu. U smjeru “otvaranja” Beča svijetu, kako navode austrijski mediji.
Dnevni list “Heute” piše o “(r)evolucionarnom potezu kanadskog dirigenta, koji je “mnogo toga napravio drugačije od ostalih” i “pobrinuo se za iznenađenja”. Kao prvo maknuo je dirigentski pult, ravnajući Filharmoničarima s iste podne razine. I to veselog i uvijek nasmiješenog lica, tražeći blizinu s publikom. Potvrda tome bio je i dirigentovo spuštanje među publiku za vrijeme urnebesnog izvođenja “Radetzky marša”. To još nitko dosad nije učinio, pa austrijska televizija ORF izvještava o “elegiji i velikoj dirigentovoj želji za promjenama”.
Naime, Yannick, koji inače već 15 godina uspješno surađuje s Bečkim filharmoničarima, odlučio je zaobići neke dosadašnje standarde gotovo devet desetljeća starog Novogodišnjeg koncerta i pokušao ga odjenuti u neko novo, suvremenije ruho. U čemu je je očito uspio. Potvrda tome su ne samo ovacije nego i dugotrajan i buran pljesak razdragane bečke publike, nakon svake izvedbe.
Kanađanin Nezet-Seguin , jasno i glasno dao je na znanje da je za otvorenost prema suvremenim glazbenim strujanjima i da se zalaže za raznolikost. Stoga je u ovogodišnji program i uvrstio praizvedbe djela dviju skladateljica iz Straußovog vremena.
Jedno je bila polka-mazurka “Pjesma sirena” Josefine Weinlich, koja je kao 20-godišnjakinja u Beču osnovala prvi ženski orkestar i s violinom u ruci njime ravnala na brojnim svjetskim turnejama.
Drugo je bio “Dugin valcer” iz 1939. godine afro-američke pijanistice i skladateljice Florence Price, koja se je kao samohrana majka i zbog crne boje kože cijeloga života suočavala s diskriminacijom, te je tek posljednjih godina za svoj glazbeni opus dobila zaslužena priznanja. Bile su to premijere, koje su uveličale bečki koncert.
Program ove bravurozne koncertne matineje, koju je prenosilo putem televizije, radija i streaminga uživo oko 150 zemalja svijeta, među kojima i HRT, obilježila su snažno i ove godine remek djela Johanna Straussa sina. Između ostalih, uvertira iz operete “Indigo i četrdeset razbojnika”, kojom je počeo ove godine bečki Novogodišnji koncert, zatim francuska polka “Diplomata” op. 448, velebni valcer op. 388 “Ruže s juga” i “Egipatski marš” op. 335.
Uz djela iz dinastije Strauß, oca i sina Johanna te Eduarda i Josefa Straußa, te dvije prethodno navedene skladateljice Josefine Weinlich i Florence Price izvođena su i djela Carla Michaela Ziehrera, Josepha Lannera, Franza von Suppea i Hansa Christiana Lumbyea.
Službeni program Novogodišnjeg koncerta završio je valcerom Josefa Straußa “Palme mira” op. 207.
Na kraju su, u znaku tradicije i uz ovacije i frenetično ritmičko pljeskanje bečke publike, u već davno rasprodanoj Zlatnoj dvorani Musikvereina, koju su i ove godine krasili prekrasni cvjetni aranžmani Bečkih gradskih vrtova, izvedeni neizbježni valcer “Na lijepom plavom Dunavu” Johanna Straussa sina, nazvanog “kraljem valcera”, te slavni “Radetzky marš” njegovog oca. Popularni marš, koji ove godine slavi 80. godina izvođenja na Novogodišnjem koncertu u Beču.
Na duhovit način, i iznenađenje nazočne publike, maestro Nezet-Seguin odjednom je namjerno prekinuo započetu izvedbu valcera “Na lijepom plavom Dunavu”, kako bi na novi, poseban način, prema već ustaljenom običaju, zajedno s Bečkim filharmoničarima TV auditoriju od oko 50 milijuna ljudi širom svijeta, pa tako i Hrvatima koji su uživo gledali i slušali direktan prijenos Novogodišnjeg koncerta, iz Beča poslali tradicionalni novogodišnji pozdrav “Prosit Neujahr” – poruku nade, prijateljstva i mira. Sve ono, što nam je svima u današnjem turbulentnom svijetu više nego potrebno.
Ono što je također bila novina kanadskog dirigenta je da je nakon službenog završetka koncerta valcerom “Palme mira” op. 207 Josefa Straußa i tradicionalne čestitke svim ljudima diljem svijeta, ubacio u program još i brzu polku “Cirkus”, austrijskog skladatelja Philippa Farbacha mlađeg, koji je je bio suvremenik “kralja valcera” Johanna Straußa sina.
Zanimljivo je bilo i u stanci, između dva dijela koncerta. Gledatelji su imali priliku gledati film “Čarolija umjetnosti”, posvećen znamenitom bečkom muzeju Albertina, u povodu obilježavanja 250. godišnjice njegovog postojanja i izuzetno vrijedne Zbirke, kojom ovaj muzej raspolaže.
U pet epizoda, bolje rečeno slika film je prikazuje razdoblje od impresionizma do modernizma i od danas do nekadašnjeg dvorskog svijeta. Svaka slika otvara vrata u drugačiji filmski i glazbeni svijet.
Film je redateljica Alex Wieser osmislila na način da prati noćnu čuvaricu tijekom obilaska Albertine, te prikazuje susrete s različitim zaposlenicima ovog bečkog hrama umjetnosti – od čistačice do ravnatelja, uz veličanstvenu glazbenu pratnju više komornih sastava Bečke filharmonije. I putovanje kroz svijet fantazija od Moneta do Kandinskyja.
Uz filmski i glazbeni svijet, publika je imala priliku uživati i u plesnim točkama na poznatim bečkim lokacijama, za koje koreografiju potpisuje legendarni američki plesač i koreograf John Neumeier. Članovi Baletnog ansambla Bečke državne opere predstavili su se ove godine publici diljem svijeta u impozantnim kostimima švicarskog dizajnera Alberta Kriemlera, direktora modne kuće AKRIS. Njihova suradnja započela je prije dva desetljeća i to upravo na Novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije u Musikvereinu 2006. godine.
Posebno oduševljenje publike izazvao je Baletni ansambl Bečke državne opere u drugom dijelu programa kada su plesali “Polku diplomata” i valcer “Ruže s juga” Johanna Straußa sina, u kreativnom ruhu “umjetničkog dvojca” Neumeier-Kriemler.
U unaprijed snimljenoj koreografiji plesači su u ritmu valcera svjetski TV auditorij proveli ne samo kroz bečki carski dvorac Hofburg, i to od Švicarskog trakta, preko Stubišta veleposlanika do Radetzkyjevih apartmana nego i kroz bečki Muzej primijenjene umjetnosti (MAK), inspirirani motivima ruže iz bečke bivše carske manufakture porcelana. Bio je to ekspresivan i emocionalno nabijen hommage tzv. “bečkoj ruži”.
Sve u svemu, jedna glamurozna gala predstava, koja je također obilježila 86. Novogodišnji koncert u bečkom Musikvereinu.
Ono što je također ove godine obilježilo ovu svjetski poznatu Novogodišnju matineju u Beču su dosad neviđene mjere sigurnosti. Uključujući i skener tijela kroz koji publika mora proći prije ulaska u Musikverein. Vremena su su se očito promijenila.
Koje će novine biti sljedeće godine zasad je nepoznato. Ono što je već poznato je da će sljedećim Novogodišnjim koncertom Bečkih filharmoničara 1. siječnja 2027., ravnati 48-godišnji Rus Tugan Sokhiev.
Fenix-magazin/MMD/Snježana Herek
