Bivši saborski zastupnik i hrvatski branitelj Petar Škorić odao je počast hrvatskim žrtvama Bleiburga i Križnog puta
U tekstu pod naslovom “U spomen na hrvatske žrtve Bleiburga i Križnog puta” poslao je poruku kako je svaka žrtva zaslužuje istinu i kako je dosta šutnje.
-Danas smo se na splitskom Lovrincu, u molitvi i tišini, poklonili sjenama desetaka tisuća nevinih Hrvata, vojnika i civila, koji su prije točno 80 godina, postali žrtve partizanske i komunističke odmazde, masovno ubijeni bez suđenja, protivno svim pravilima međunarodnog prava.
Nekoliko dana nakon završetka Drugog svjetskog rata, na Bleiburškom polju hrvatski narod, koji se pokušao skloniti pod zaštitu zapadnih saveznika, bio je izdan od strane britanskih vojnika. Izbjeglički val predan je i isporučen partizanima te od tog trenutka započinje krvava kalvarija hrvatskog naroda na brojnim skrivenim stratištima diljem Slovenije, Hrvatske i BiH.
Nakon što su kod Bleiburga izbjegli hrvatski narod i vojska predani partizanima, započela je višemjesečna krvava kalvarija znana kao Križni put, kroz masovna smaknuća i mučenja bez suda, bez prava, bez istine.
Tisuće su završile u jamama Teznog, Macelja, Kočevskog Roga, ali i u “oslobođenim” hrvatskim gradovima, uključujući i sam Split, gdje su ubijani svećenici, intelektualci, ugledni građani i to samo zato što su bili Hrvati.
U današnjem komemorativnom programu okupila su se brojna izaslanstva stradalničkih i braniteljskih udruga iz Domovinskog rata, udruge pripadnika Domovinske vojske iz Drugog svjetskog rata, kao i predstavnici Splitsko-dalmatinska županija na čelu sa županom Blaženko Boban, te izaslanstvo splitskog HDZ-a na čelu sa predsjednikom Tomislav Šuta, zastupnikom u Hrvatski sabor, te brojni drugi javni dužnosnici i predstavnici društvenog života.
Poseban doprinos dao je glumac Pere Vitez Eranović, sin poginulog hrvatskog branitelja, koji je u dojmljivom i emotivnom govoru pročitao osvrt na dan bleiburške tragedije i Križni put hrvatskog naroda.
Prigodnu molitvu za sve stradale predvodio je don Tomislav Ćubelić, koji je u nadahnutoj poruci naglasio važnost istine, praštanja i dostojanstvenog sjećanja.
ISTINA O KOMUNISTIČKOJ ODMAZDI
Poslijeratni zločini koji su se dogodili nisu bili borba protiv okupatora, već sustavna represija i odmazda nad vlastitim narodom. Masovne egzekucije, likvidacije bez suđenja, mučenja, logori i zatvori ostavili su iza sebe tisuće nevinih žrtava.
Istina o ovim zločinima godinama je bila zabranjena, prešućivana, iskrivljena. Dok su zločini ustaškog i nacističkog režima, osuđeni i istraženi, partizanski zločini nad Hrvatima i dalje nemaju svoje pravo ime, ostaju neistraženi i nepriznati.
Prema službenim podacima, između dva popisa stanovništva 1931. i 1948. broj Hrvata u bivšoj Jugoslaviji smanjen je za preko 880.000, dok se broj Srba povećao za gotovo milijun. Ove činjenice jasno pokazuju razmjere počinjenih zločina i sustavnog etničkog i ideološkog čišćenja provedenog od partizana i komunističke partije pod partijskom petokrakom.
Frankfurter Allgemeine Zeitung i njihov ugledni novinar Michael Martens jasno zaključuje: “Da je postojao međunarodni sud 1945., Josip Broz Tito bi bio osuđen kao ratni zločinac.” S druge strane Hrvatska još uvijek nije provela lustraciju, niti zakonski zabranila simbole totalitarnih režima.
Umjesto toga Hrvatska i dalje relativizira komunističke zločine. Crvena zvijezda, pod kojom su masakrirani deseci tisuća Hrvata, i dalje se bez srama nosi, dok se pozdrav pod kojim su hrvatski branitelji branili zemlju 1990-ih Za dom spremni proganja i kriminalizira.
Zločini koji su se dogodili po završetku Drugog svjetskog rata, predstavljaju najmračnije poglavlje suvremene hrvatske povijesti. Danas, osam desetljeća kasnije, većina tih zločina još uvijek nije službeno istražena, njihovi počinitelji nisu procesuirani, a njihove žrtve nisu dostojno komemorirane.
Posebno zabrinjava činjenica da se u suvremenom javnom prostoru i dalje nameće jednostrani, politički i ideološki obojen narativ u kojem se hrvatski narod nastoji prikazati kao isključivi nositelj povijesnih zločina, kroz:
– inflaciju jasenovačkih brojki bez ikakvog znanstvenog utemeljenja,
– mitomaniju „srpskog sveta“ koja doseže neslućene razmjere,
– te pokušaje kriminalizacije Domovinskog rata, uključujući i legitimnu i pravednu oslobodilačku operaciju Oluja.
U isto vrijeme, u javnom prostoru i institucijama vlada šutnja o zločinima koje je počinila tzv. Nedićeva Srbija, kao i o četničkim i partizanskim zločinima nad civilima i nesrbima, osobito Hrvatima i Židovima, te je prva u Europi “riješila židovsko pitanje”, što znači da su skoro svi srbijanski Židovi bili ubijeni, uz aktivnu ulogu srpske žandarmerije, lokalne vojske i uprave.
Nedopustivo je da se u današnjoj demokratskoj Hrvatskoj, zemlji koja se izborila za svoju slobodu i državnu samostalnost u pravednom i obrambenom Domovinskom ratu, komunističke parole, simboli i ideologija i dalje otvoreno promoviraju, dok se istodobno proganjaju simboli iz vremena hrvatske borbe za slobodu i neovisnost. Iako Ustav RH jasno odbacuje komunistički režim, izostala je stvarna lustracija, obrazovna reforma i politička volja da se Hrvatska oslobodi ostataka tog totalitarnog mentaliteta.
Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata jedini su istinski antifašisti hrvatske povijesti. Borili su se ne pod tuđom zastavom i tuđe interese, već za vlastiti narod i slobodu, protiv nove agresije pod zvijezdom petokrakom koja je prijetila ponovnim porobljavanjem.
Zato danas, s ovog mjesta pijeteta i istine, poručujemo:
Dosta je šutnje.
Dosta je selektivne istine.
Svaka žrtva zaslužuje istinu, dostojanstvo i pijetet.
Domovinski rat ostaje jedini istinski antifašistički i oslobodilački rat hrvatskog naroda.
Bleiburg i Križni put nisu zatvorena poglavlja, to su rane koje još krvare, koje hrvatsko društvo mora izliječiti priznavanjem pune istine, pravde i sjećanja. To je dug prema svim hrvatskim žrtvama koji im povijest, pravda i narodna čast duguju.
Fenix-magazin/MMD
