Na današnji dan prije točno 65 godina umro je velikan Katoličke crkve, ujedno i hrvatski velikan, kardinal bl. Alojzije Stepinac.
Priredio: Pavo Jazvić
U tim teškim vremenima Katolička crkva dala je mnoge velike svjedoke vjere i ljudskosti. Kardinala Alojzija Stepinca koji je uzdignut na čast oltara, pa sve do malih anonimnih ljudi čije je svjedočanstvo kršćanskog života fascinantno.
Proučavajući povijest Crkve, dolazimo do saznanja da je Crkva uvijek duhovno jačala iznutra kad joj vlasti nisu bile naklonjene. Alojzije Stepinac jest najbolji primjer čovjeka, crkvenog velikodostojnika, koji se u tim teškim ratnim vremenima Drugoga svjetskog rata, kad život ništa nije značio, javno zalagao za čovjeka. Daleko je odjeknula njegova propovijed 25. listopada 1942. godine u zagrebačkoj katedrali, kad je rekao: „Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka.“
Stepinac je bio dosljedan čovjek. Bio je domoljub, ali je prije svega bio odan svome poslanju. Neustrašivo je javno osuđivao rasna, ideološka i politička progonstva. Zahtijevao je poštovanje svake osobe, bez obzira na rasu, narodnost, vjeru, spol i dob. Povijesna je činjenica da se kardinal Stepinac, tadašnji zagrebački nadbiskup, za vrijeme NDH snažno zalagao za pomoć u spašavanju Židova i Srba koji su se našli na udaru tadašnjeg režima.
O tome govore mnogobrojne njegove pismene intervencije, pisma zahvale, kao i mnogobrojni svjedoci. O tome je puno već rekla i američka povjesničarka židovskog podrijetla iz Sarajeva Esther Gitman u svojoj knjizi o spašavanju Židova u NDH, kao i poslije u dokumentarnom filmu na tu temu. Kao i u slučaju Židova, ta je povjesničarka više puta naglasila kako treba istražiti na isti način i kakva je bila Stepinčeva uloga u spašavanju Srba u NDH. I o tome postoje njegove pismene zamolbe ustaškim vlastima, sve do poglavnika Ante Pavelića, postoje također i zahvalnice, kasnije su o tome govorili i sami svjedoci, Srbi, srpski crkveni velikodostojnici…
Ali jugoslavenska historiografija od Stepinca je napravila ratnog zločinca i suradnika ustaškog režima jer je Partija na čelu s Josipom Brozom Titom tako odlučila i jer mu je tako presuđeno na montiranom sudskom procesu nakon rata, samo zato što se nije htio pokloniti Titu i komunizmu i nije htio Crkvu u Hrvatskoj odvojiti od Vatikana kako su komunisti tada tražili.
“Ako treba trpjeti, trpjet ćemo; ako u zatvor, u zatvor; ako umrijeti, umrijeti, ali sotonskoj napasti popustiti, a to ne! Ako partija misli da su osudom i zatvorom postigli pobjedu, onda su plitki. Pa tko sam ja? Zar je možda Bog u neprilici da nađe čovjeka koji će me zamijeniti?”
Fenix-magazin/SIM/Pavo Jazvić
