U povodu obilježavanje 50. obljetnice Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu 25. i 26. travnja organiziran je znanstveno-stručni skup.
Pokrovitelji skupa su Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, a u organizaciji skupa, uz Ravnateljstvo, sudjeluju Hrvatsko katoličko sveučilište i katolički bogoslovni fakulteti Sveučilišta u Zagrebu i Univerziteta u Sarajevu.
Otvorenju skupa nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, potpredsjednik BK BiH vojni biskup Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar, sisački biskup Vlado Košić, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac, tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj mons. Janusz Stanislaw Blachowiak, rektor Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima Bože Radoš, predsjednici konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica iz Hrvatske fra Jure Šarčević i iz BiH fra Miljenko Šteko, generalni tajnik HBK don Petar Palić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Željko Tanjić i područni delegati Hrvatske inozemne pastve. Otvorenju skupa nazočili su i potpredsjednik Vlade RH ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, v.d. ravnateljica Hrvatske matice iseljenika Mirjana Ana-Maria Piskulić, kao i ravnatelji za pastoral stranaca u Njemačkoj Stefan Schohe i Austriji preč. Laslo Vencser, piše IKA.
U pozdravnoj riječi ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić pojasnio je kako se za osnutak Ravnateljstva uzima dan imenovanja prvoga nacionalnog ravnatelja u osobi svećenika Prelature Opus Dei don Vladimira Vincea. Njegov dekret datira od 25. lipnja 1966. No, odlučeno je da se proslava jubileja održi uz ovogodišnju sjednicu Vijeća.
Predsjednik HBK nadbiskup Puljić izrazio je radost zbog susreta, te se prisjetio kako je i sam kao nekadašnji predsjednik Vijeća za inozemnu pastvu imao prilike obići mnoga mjesta gdje naši ljudi žive i gdje među njima djeluju naši svećenici.
“Pedeset godina institucionalnoga pastoralnog rada dobra je prigoda Bogu reći iskreni hvala. Najprije za dar vjere kojim je pratio hod naših ljudi u tuđini, kao i za dar njihove ljubavi prema Crkvi koju su očitovali okupljajući se u misijama i pastoralnim centrima diljem svijeta. Ovo je prigoda reći velika hvala Bogu za svećenike, redovnice i redovnike i zauzete vjernike laike koji su dekretom naših biskupa pošli djelovati među iseljeništvo. Svojim radom i brigom za njih oni su ispisali svijetle stranice hrvatske povjesnice i povjesnice Katoličke Crkve. U našu zahvalu želimo uključiti i biskupije domaćine koje su nas u tim teškim vremenima razumjele i pokazale veliko srce prema vjerskim potrebama naših iseljenika, rekao je nadbiskup Puljić, te zahvalu uputio svima koji sada djeluju u inozemnoj pastvi.
„Vaša je uloga nezamjenjiva i velika je pomoć i utjeha našim zemljacima u danima tjeskobe i nostalgije, ali i u neminovnom procesu inkulturacije kada se naši ljudi trude održavati škole i kulturne manifestacije, te okupljati se i slaviti misu na hrvatskom jeziku.”
Nadbiskup Puljić je vrijednim istaknuo godišnje skupove svećenika, đakona i pastoralnih suradnika i suradnica iz Zapadne Europe.
„Ti su se skupovi održavali u različitim mjestima i rado se prisjećam rasprava i misnih slavlja koje smo na tim skupovima imali”, rekao je te još jednom uime svih biskupa sadašnjim pastoralnim djelatnicima zahvalio za sve dobro koje čine na mjestima i službama koje obnašaju.
Biskup Vukšić, prenoseći pozdrave i čestitke kardinala Vinka Puljića, naglasio je kako je to prigoda sa zahvalnošću se sjetiti svih osoba koje su dio svoga života, dušobrižničkoga umijeća i truda uložili za duhovne potrebe hrvatskih iseljenika, kao i za one koji se u naše vrijeme daruju u tu svrhu.
Kratko se osvrnuo na hrvatsko inozemno dušobrižništvo koje je započelo polovicom 19. st. brigom za hrvatske radnike koji su sudjelovati u izgradnji Sueskoga kanala u doba egipatskih apostolskih vikara Hrvata biskupa Vujičića i njegova nasljednika Čurčije, a koji traju do naših dana do – kako je rekao – Sudara i Markića. Govoreći pak o dušobrižništvu posljednjih pedeset godina, biskup Vukšić naglasio je kako je taj veliki projekt „bilo moguće ostvariti zahvaljujući dobroti, suradnji i otvorenosti partikularnih Crkava i civilnih vlasti u zemljama, u koje su naši iseljenici dolazili. Stoga njihovu plemenitost nikako ne smijemo zaboraviti. Ona je bila ogromna i također danas je takva, bez obzira što bismo ponekad možda željeli više”.
Biskup Vukšić upozorio je kako nove prilike traže nove oblike dušobrižništva, a novi doseljenici trebaju i dosadašnji način.
„Stoga će i ubuduće biti delikatna zadaća njihovih dušobrižnika, a organizirana briga za njih velika obveza domovinske Crkve. No, stoljeće i pol postojanja suvremenoga dušobrižništva obvezuje također na propitivanje njegove dosadašnje duhovne učinkovitosti i pastoralnih plodova. Hrabri potrebu da se nastavi u dobru, ali i da se popravlja ono što treba biti bolje. U tom smislu, čini se da bi od velike koristi bilo ako bi službena državna predstavništva bolje radila svoj posao, posebice na kulturnoj razini, i time se oslobodio prostor i energija kako bi hrvatske katoličke zajednice i njihovi dušobrižnici po svijetu na još vidljiviji način djelovali kao personalne župe, koje bi još više bile usmjerene pastoralnom smislu, i koje bi bile u stanju, same sebi osigurati također barem dobar dio svećeničkih i redovničkih zvanja”.
U pozdravu Zvonko Milas istaknuo je neizreciv značaj Crkve u domovini i izvan nje, jer u „Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini upravo je Crkva majčinski uzela hrvatski narod i odgojila ga na vrijednostima europske kršćanske civilizacije, dala mu identitet, kulturu, znanost, umjetnost, i najvažnije tradiciju čovjekoljublja. Crkva je s hrvatskim narodom dijelila sve strahote, i patnje, ratova, totalitarizama, siromaštva, ne ostavljajući ga nikad samoga na križu. Moralni uzori novije povijesti poput sv. Leopolda Mandića, bl. Alojzija Stepinca, bl. Ivana Merza i mnogih drugih koji su svojim primjerom odgajali naraštaje u iščekivanju uskrsnuća hrvatske slobode i državne suverenosti”.
Ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier na vrlo dojmljiv način iznio je vlastito iskustvo značenja hrvatske inozemne pastve.
“Katolička Crkva u hrvatskom iseljeništvu djelovala je i prije osnutka ravnatelja. Sjećam se, ne samo priče moga oca, nego i onoga što je kao dječak od četiri godine kada je morao napustiti Hrvatsku ponio sa sobom do daleke Argentine. On je u izbjegličkom logoru u Italiji dobio Katekizam Katoličke Crkve na hrvatskom jeziku, to je čuvao cijeli život i to je meni prenio. To je nešto što čuvam kao dragu uspomenu na pokojnog oca. Od tog trenutka pa nadalje, ne samo u mojoj obitelji nego i toliko ljudi našli su u Katoličkoj Crkvi i inozemnoj pastvi koju je organizirala Crkva u Hrvata mjesto gdje mogu biti povezani s Domovinom, ali i mjesto okupljanja”.
U tom je kontekstu Stier naglasio kako je Katolička Crkva odigrala ključnu ulogu u očuvanju ne samo vjere, već i nacionalnog identiteta u vrlo teškim vremenima.
„Osim tih aspekata, Crkva je bila i mjesto okupljanja za Hrvate u iseljeništvu koji su bili pripadnici različitih političkih opcija, različitih regionalnih pripadnosti, međutim imali su jedno mjesto barem jednom tjedno na misi gdje su svi bili prihvaćeni, gdje su se svi mogli okupiti. Crkva je imala uključiv pristup, toliko potreban ne samo hrvatskome iseljeništvu, nego hrvatskome narodu općenito”.
Nakon pozdravnih govora ravnatelj Markić kratko se osvrnuo na djelovanje Hrvatske inozemne pastve, posebnu pozornost posvećujući četvorici ravnatelja u proteklih 18 godina. Posebno je istaknuo važnost djelovanja mons. Vladimira Stankovića na temelju čijeg se djelovanja u inozemnoj pastvi i dalje gradi pastoralna aktivnost.
U Hrvatskoj inozemnoj pastvi djelatno je u 187 hrvatskih misija i centara trenutačno 197 svećenika od čega su dvije trećine redovnici, pet je trajnih đakona, 50 redovnica i 44 pastoralna suradnika i suradnica laika, te 49 tajnika i tajnica, rekao je dr. Markić, istaknuvši da je Ravateljstvo pokrenulo i mrežnu i facebook stranicu kako bi povezalo hrvatske katoličke misije i centre i izvijestilo javnost o njihovu djelovanju na korist hrvatskih katoličkih iseljenika.
Otvaranje je uveličao Zagrebački bogoslovni oktet, a program je vodila Tanja Popec.
Fenix-magazin/IM/IKA
