Danas, u petak 28. srpnja 2023. navršava se 40 godina od mučeničke smrti hrvatskog domoljuba Stjepana Đurekovića, kojega je u Wolfratshausenu u Njemačkoj ubila Udbina krvnička ruka po nalogu jugokomunističkih zločinaca.
U priopćenju koje je u povodu 40. obljetnice ubojstva Stjepana Đurekovića poslano za Fenix-magazin od Hrvatsko-njemačke kulturne zajednice „Stjepan Đureković“ navodi se kako su Zdravko Mustač i Josip Perković u SR Njemačkoj pravomoćno osuđeni na kazne doživotnog zatvora zbog supočiniteljstva u groznom ubojstvu hrvatskog disidenta i pisca Stjepana Đurekovića 28.07.1983. u Wolfratshausenu kod Münchena.
U nastavku priopćenje prenosimo u cijelosti:
Zdravko Mustač i Josip Perković su prema pravnoj kvalifikaciji presude “krivi za supočiniteljstvo u ubojstvu. S namjerom su djelujući zajedno s drugima podmuklo i iz niskih pobuda usmrtili čovjeka. Supočinitelj je onaj koji počini isto kazneno djelo zajedno s drugima (članak 25., stavak 2. njemačkog Kaznenog zakona).“ Zdravko Mustač i Josip Perković su “podmuklo“ i “iz niskih pobuda“ sudjelovali u likvidaciji Stjepana Đurekovića. Niske pobude “postoje kada motivi ubojstva s gledišta općeg ćudoređa zaslužuju prezir i kada su na najnižoj razini.“
Pravna kvalifikacija presude kao i obilježja ubojstva pokazuju jasno da je komunistička Jugoslavija bila zločinačka tvorevina i da su jugoslavenske tajne službe bile zločinačke organizacije koje su u Zapadnoj Njemačkoj i diljem svijeta provodile državni terorizam. Sudac dr. Dauster je prilikom izricanja presude Mustaču i Perkoviću rekao da su se na njemačkom tlu dogodila mnoga ubojstva hrvatskih emigranata i da je za ta politički motivirana ubojstva odgovorna jugoslavenska Služba državne sigurnosti. Nakon ovoga procesa u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića realno je za očekivati da će doći i do drugih procesa. Poznato je da ubojstvo u Njemačkoj ne zastarijeva.
Zdravko Mustač i Josip Perković su kao djelatnici komunističke Službe državne sigurnosti (SDS) odgovorni za mnoge likvidacije hrvatskih političkih emigranata. Oni su (su)odgovorni za likvidacije Stjepana Đurekovića, Đure Zagajskog, Mate Kolića, Ante Kostića, Stanka Nižića, Nikole Milićevića-Bebana, Joze Miloša, Brune Bušića kao i za neuspjele atentate na Stipu Bilandžića, Luku Kraljevića i Nikolu Štedula.
Komunističke tajne službe Jugoslavije likvidirale su najmanje 78 hrvatskih emigranata. Najmlađe žrtve imale su samo tri i devet godina! Mnogi počinitelji i organizatori političkih ubojstava hrvatskih emigranata još uvijek nisu poznati i procesuirani. Nitko od obitelji likvidiranih Hrvata ne nosi mržnju u sebi niti traži osvetu. Samo traže istinu i pravdu a to znači da se organizatori i počinitelji svih političkih ubojstava napokon i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini procesuiraju.
Ubojstvo Stjepana Đurekovića
Stjepan Đureković je rođen 8. kolovoza 1926. u Bukovcu kod Petrovaradina. Zahvaljujući radu u INA-i i druženju s poznatim partijskim funkcionarima, npr. Petrom Flekovićem, i njihovim sinovima, primjerice Mišom Brozom i Vanjom Špiljkom, Đureković je saznao mnoge pojedinosti o skrivenoj strani života jugokomunističke nomenklature. Zato je njegov odlazak u emigraciju 24. travnja 1982. uznemirio jugoslavenske političke i obavještajne krugove.
Udbi je trebalo nekoliko mjeseci da prikupi osnovne informacije o pozadini Đurekovićeva bijega i težini posljedica tog čina za jugoslavensku državu. Pala je odluka da se problemi nastali oko Đurekovićeva bijega riješe njegovom likvidacijom. Đurekovića su u petak, 28. srpnja 1983., oko 11 sati, kad je navratio u tiskaru u Wolfratshausenu kod Münchena, dočekale ubojice i ustrijelili s više hitaca u glavu i tijelo. Nakon toga su mu sjekirom raskolili glavu. Ivan Lasić, tadašnji načelnik Druge uprave SSUP-a, u izjavi Vijeću tvrdi da su ubojstvo Stjepana Đurekovića organizirali djelatnici Druge uprave SSUP-a. Ubojicama je, tvrdi Lasić, ulazak u tiskaru omogućio Josip Perković preko svog agenta “Boema” (Krunoslava Pratesa), urednika emigrantskog glasila “Hrvatska država” u Münchenu, koji mu je dao duplikat ključa ulaznih vrata tiskare.
Izvor: KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA – Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu, Zagreb, 30. rujna 1999. godine
Fenix-magazin/SIM/ Dragan Čotić
