U petak, 25. srpnja, u crkvi Sv. Petra i Pavla u Briševu, filijali župe Stara Rijeka, banjolučki biskup mons. Željko Majić predvodio je sv. misu zadušnicu za briševačke mučenike u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Antom Ljuljom i još nekoliko svećenika.
Pokolj u selu Briševu je ratni zločin počinjen početkom rata u BiH 24. i 25. srpnja 1992. nad Hrvatima u župi Stara Rijeka, četiri kilometra južno od Prijedora, prenosi Nedjelja.ba
Iako danas, trideset i tri godine nakon stradanja nedužnih civila, u selu Briševo gotovo više nitko ne živi, na sv. misi okupilo se oko 200 raseljenih župljana, koji se redovito vraćaju na svoja ognjišta. Među nazočnima, bili su i generalni konzul RH u Banjoj Luci Zoran Piličić, dopredsjednik Republike Srpske dr. Davor Pranjić, zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić, delegat u Vijeću naroda RS-a Mirko Pandža te delegacija iz Ureda za Hrvate iz Republike Hrvatske.
U prigodnoj propovijedi biskup je istaknuo kako „put istinskog, pravog i potpunog života u miru jest put oproštenja“, te naglasio kako je njegov „poziv da kao vjernici očistimo svoje sjećanje od mržnje, zavade i želje za osvetom“.
Zvjerski ubijeno 67 Hrvata
U selu “izbrisanoga” imena kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade iz Sanskog Mosta, što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine. Smaknute su čitave obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero…
U pokolju su npr. ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: strariji maloljetnik Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.
Preživjeli svjedoci tvrde da su zločini strašni i da su u njima stradale cijele obitelji. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, ušiju…te drugim neopisivim načinima mučenja…
Najmlađa žtrtva imala 14 godina
Najmlađa žrtva bio je Ervin Matanović (14), a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač i, nažalost, može se slobodno reći kako nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike.
Danas, 33 godine poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja, a posebice hrvatskih medija i službene hrvatske politike u BiH. Proporcionalno gledano koliko medijske pozornosti dobiju drugi zločini u BiH, a posebice pojedini zločini nad Bošnjacima i Srbima, može se slobodno reći da Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.
Fenix-magazin/SIM/Nedjelja.ba
