„Ostavljeni, zaboravljeni i zanemareni! Ne boli toliko kad ti drugi to rade. Najviše boli kad ti tvoj to radi, pa se pitaš je li imalo smisla ginuti!“ Riječi su ovo iz propovijedi fra Leona Pendića, u povodu 30. obljetnice progona Hrvata Vareša koji se dogodio 02. 11. 1993. Riječi koje se čovjeku urežu duboko u srce i dušu.
Izgladnjeli i bez ičega, zato što postrojbe ABiH ne samo da nisu dopuštale humanitarne konvoje u grad, nego su ih i opljačkali, u noći između 02. 11. i 03. 11. Hrvati Vareša su bili primorani pobjeći iz svoga grada. Znalo se što su postrojbe ABiH učinile po okolnim selima (poput Kopijara, Dobošnice, Planice, Peruna, Karasovine,…), gdje su paljene i do temelja srušene kuće, crkve, gospodarski objekti i u kojima su civili mučki hladnim oružjem ubijani. Znalo se i za improvizirane logore gdje su zatvarani i mučeni zarobljeni branitelji HVO-a. Iz tih razloga, okruženi i izgladnjeli narod Vareša bio je primoran napustiti Vareš i uputiti se u krajnje neizvjestan bijeg preko okolnih šuma u cilju traženja spasa, navodi se u priopćenju Hrvatske republikanske stranke (HRS).
U povodu 30. obljetnice, u organizaciji članova HRS-a Vareš, delegacija HRS-a je obišla spomen obilježja na Kopijarima, Borovici i Pogaru, te sudjelovala na Svetoj misi i obilježavanju obljetnice u samom Varešu, ispred župne crkve.
Prigoda je bila to ponovno susresti se s Hrvatima ovog mjesta. Na popisu 1991. u Varešu je živjelo preko 9 tisuća Hrvata i bili su većina. Prema podacima iz župe, danas Hrvata ima oko 1200.
„Ovdje nema nikakvog suživota kakav se lažno promovira putem medija. Vareš se želi etnički očistiti i to im dobro ide. U prvim periodima povratka, povratnici Hrvati su doživljavali mučenja i prijetnje, danas se to puno suptilnije radi, s razlikom da u tome danas sudjeluju i aktualne hrvatske vlasti. Ja sam kao bivši branitelj otišao na Stupni Do gdje su Hrvati počinili zločin, danas nikoga od predstavnika bošnjačkog naroda na bilo kojem mjestu zločina ABiH. Kudikamo veći zločini u Varešu su počinjeni nad Hrvatima Vareša, nego nad Bošnjacima u Stupnom Dolu. Razumijemo što sve to nije važno sarajevskoj javnosti, ali boli činjenica da niti jedan hrvatski medij, kao ni vladajuće strukture o svemu ovome ne govore već 30 godina!“ – rekli su nam u razgovoru branitelji s kojima smo se susreli na obilježavanju. Na žalost nije se daleko od istine.
Delegacija HRS-a je prezentirala dosadašnje aktivnosti i inicijative po pitanju vareškog kraja.
Jedna od tih je inicijativa koja je upućena ministarstvu prometa i komunikacija FBiH, a tiče se sanacije i asfaltiranja prometnica koje povezuju Vareš s Tuzlom, Kraljevom Sutjeskom i okolnim mjestima. Na žalost, sve su te inicijative odbijene, ali to ne znači da nećemo odustati i ponoviti ih kada bude razgovora o Proračunu Federacije za 2024. godinu.
Uz to, u narednom periodu formalno će se osnovati O. O. HRS-a Vareš, tako da će žitelji Vareša konačno dobiti autohtonu i principijelnu hrvatsku političku opciju koja će se boriti i izboriti za interese svoga naroda u ovome mjestu. Ima još itekako ponosa i prkosa u ovom narodu, navodi se u priopćenju HRS-a.
Fenix-magazin/MMD
