Žrtve nacizma i fašizma dobile su svoju zadovoljštinu odmah iza Drugog svjetskog rata, dok žrtve komunističkog režima u Hrvatskoj još uvijek čekaju tu zadovoljštinu.
Piše: Anita Prka Đurašić
Doduše, spomendan je uveden odlukom Hrvatskoga sabora slijedom Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. godine. No, time se samo deklarativno obilježava taj dan i u najboljem slučaju podiže svijest u javnosti.
Međutim, Europski parlament je 19. rujna 2019. godine donio dodatnu Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP) kojom se “izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola”, te “napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava”.
Štoviše, za razliku od Hrvatske, ostale su države članice EU, a prema EU Rezoluciji iz 2019. koja je obvezujuća za sve njih (nije to samo “preporuka”, nego obaveza!), osudile zločine počinjene pod komunističkim totalitarnim režimom i zabranili njihovu simboliku kao i onu nacizma i fašizma u javnom prostoru.
Stoga nam preostaje još taj korak da se na institucionalnoj razini, a upravo na osnovi Rezolucije iz 2019. godine, bavimo totalitarnim i autoritarnim režimima kako bi žrtve tog režima također dobile svoju zadovoljštinu.
Razriješimo jednom s tim najmračnijim razdobljem naše poslijeratne povijesti i distancirajmo se od njega. Jer njemu je predsjedao i konce vukao mega ubojica Tito. Razne jame i nevine žrtve dozivaju još i danas, opominju. Ne zaboravimo da je pod tim komunističkim režimom naš blaženik Alojzije Stepinac bio nevino osuđen u politički montiranom procesu Jakova Blaževića, a trovanjem preminuo, dok su mu srce iščupali i bacili … O Bleiburgu i Križnom putu da ne govorimo.
Zato dolje s nazivima ulica, trgova koji nose imena protagonista komunističkog totalitarnog režima socijalističke Jugoslavije.
Moramo jednom raščistiti s time. Ima li društvene zrelosti i političke volje?
Fenix-magazin/MD/Anita Prka Đurašić
