Zbog gotovo sveopće intelektualne šutnje, Hrvatski liječnički zbor (HLZ) Podružnica Zadar i Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.-1991. – Podružnica Zadar, organizirale su 26. listopada 2021.g., znanstveni simpozij ”Kako i zašto od liječnika dragovoljaca do sudionika Domovinskog rata”. Simpozij je održan u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru s vrlo intrigantnim podnaslovom: „Ogledni model sustavnog uništavanja hrvatske inteligencije progonima, osiromašivanjem, bolešću, smrću i iseljavanjem“.
Zbog duljine materijala, prilog sa znanstvenog simpozija Hrvatskog liječničkog zbora, kojeg su priredili doc. prim. dr. sc. Petar Lozo, dr. med. i prof. dr. sc. Mihovil Biočić, dr. med. objavljujemo u dva dijela.
Prvi dio smo objavili u nedjelju, 14. studenog 2021. Godine, a danas u utorak, 16. studenog 2021, godine objavljujemo drugi dio.
U svom predavanju prim. Ante-Zvonimir Golem, dr. med.: Hrvatske liječničke udruge u službi liječništva ili samopromocije i karijera, uvodno je istaknuo kako liječničke udruge imaju veliku važnost u društvenom i državnom ustroju. To se posebice vidjelo formiranjem Štaba saniteta Republike Hrvatske 19. prosinca 1990., praktički prve “vojne” strukture u državi. Tako je službeno omogućeno uključivanje zdravstvenih dragovoljaca kao sanitetske potpore na prvim crtama bojišnice. Njihov dolazak i spremnost na žrtvu je snažno utjecalo na moral, moć i snagu hrvatskih dragovoljaca, omogućivši najprije obranu i kasnije pobjedu u Domovinskom ratu. Sve liječničke udruge imaju za temeljne ciljeve i zadatke brigu o: unapređenju zdravstvene zaštite pučanstva, stručnom radu i usavršavanju liječnika, njegovanju liječničke etike i zaštiti staleških interesa liječnika. Imaju dovoljno materijalnih i ljudskih kapaciteta! Međutim u proteklih 25 godina nisu pokazali stvarnu volju za završetkom prijelaza liječništva iz poziva u profesiju. Kapaciteti se ne koriste za sustavno istraživanje uzroka krize, niti se na brojnim liječničkim kongresima prikazuju ionako rijetki rezultati takvih istraživanja. Svi kapaciteti su primarno u funkciji s jedne strane zaborava sjajnih rezultata liječnika i svih drugih zdravstvenih djelatnika ostvarenih u Domovinskom ratu. S druge strane se vrši samopromocija upravljačke elite uz građenje uspiješnih liječničkih karijera. Za to vrijeme zdravstveni sustav tone sve dublje u krizu sa sve većim gubitcima ljudskih potencijala. Sve su lošiji pokazatelji medicinske učinkovitosti sustava i sve nezadovoljniji pacijenti i liječnici, usprkos sve većim finacijskim izdvajanjima, ali i dubiozama. Začudo ili ipak očekivano, sva uspješna iskustava i rješenja iz kriznog upravljanja tijekom Domovinskog rata su danas potpuno zaboravljena ili zanemarena. Zdravstveni sustav i upravljačka liječnička elita, suprotno svojim temeljnim ciljevima, polako postaju sve više u funkciji političkih interesa i nadležnosti ministrastva unutarnjih poslova.
Doc. dr. sc. Leonardo Bukmir, dr. med.: Obezvrijeđeni liječnički rad u PZZ kao politički alat socijalnog mira: Liječnici dragovoljci su dali značajan doprinos obrani i pobjedi u Domovinskom ratu. Pokazana spremnost na vlastitu žrtvu s ostvarenim zapaženim rezultatima u ukupnoj medicinskoj skrbi hrvatskih branitelja i cjelokupnog pučanstva su snažno utjecali na moral, snagu i izdržljivost dragovoljaca na prvoj crti i naroda pogođenog ratom. Oporavak nakon rata pokazao se očekivano složen! Međutim, sve je više znanstvenih istraživanja koja dokazuju kako je i namjerno usporen što je naročito izraženo u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Uz evidentnu ekonomsku neodrživost, sustav zdravstva ima velikih organizacijskih, tehničkih, upravljačkih (kadrovskih) problema zbog čega je i prisutan kontinuirani odljev medicinskog osoblja. Usprkos jasnim pokazateljima sve dublje krize, političari na vlasti nisu dozvolili reformu zdravstvenog sustava. Najveće “opravdanje” je kako to čine zbog straha od socijalnog nezadovoljstva naroda nakon “gubitka stečenih prava”. Rezultati znanstvenih istraživanja dokazuju kako su “upravljači” za takav rad nagrađeni moćnim pozicijama, uspješnim karijerama i osobnim blagostanjem, dok je narod sve siromašniji, bolesniji i sa sve većim zaostatkom u prosječno doživljenoj dobi u odnosu na ostale države EU. Posebice su upozoravajuća prikrivanja stvarnih gubitaka ljudskih potencijala u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Kako je riječ o temelju svakog zdravstvenog sustava, otvaraju se i sigurnosna pitanja državne važnosti: zašto se to tako uporno skriva, prikriva i odbija riješiti. Zbog nedovoljnog broja izvršitelja postojećim zdravstvenim potencijalima se nameće prevelik opseg rada i iznimno velika satnica prekovremenog rada. To ne prati i financijsko vrjednovanje, zbog čega je rad liječnika danas obezvrijeđen, a sutra ne osigurava financijsku primjerenu mirovinu, te gura liječnika u siromaštvo. Cijena sata rada liječnika 2-4 puta je manja od cijene sata obrtnika. Prosječan godišnji dohodak liječnika obiteljske medicine (OM) je 4-7 puta manji od prosjeka u pojedinim EU zemljama. Rad se odvija bez stručnih standarda i normativa uz veliko administrativno opterećenje i bez mogućnosti stručnog napredovanja. Politika uz pomoć medija, udruga pacijenata, HZZO-a i liječničke upravljačke elite oblikuje percepciju javnosti i pacijenata kako su liječnici primarne zdravstvene zaštite manje vrijedni, ali i “dežurni krivci” za sve probleme u sustavu. Posljedica je veliko nezadovoljstvo obiteljskih liječnika svojim položajem u sustavu. Sve to uz sramotno financijsko vrjednovanje postojećeg rada izaziva strah od osiromašenja i odbija mlade liječnike od specijalizacija obiteljske medicine. Obezvrijeđeni rad liječnika postao je jedan od najvažnijih alata kojim politika kupuje socijalni mir, sprječava reformu sustava i istovremeno bogati podobne interesne skupine. U sjeni takvih ozbiljnih događaja je zamagljeno puno opasnije uporno i kontinuirano prikrivanje podataka o sve većim gubitcima ljudskih potencijala u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Kako je riječ o samim temeljima zdravstvenog sustava, ovakvo upravljanje uz posljedične gubitke ljudskih potencijala iz sustava, od pitanja državne važnosti- postaje ugroza.
U svom predavanju doc. prim. dr. sc. Petar Lozo, dr. med.: Sramotna šutnja o sustavnim progonima nepodobnih liječnika dragovoljaca, iznio je zanemarene, zaboravljene, slabo ili uopće do sada nepoznate činjenice koji dokazuju postavljenu naslovnu tezu. Citirao je ključne riječi iz nekrologa posvećenog dr. Juliu Piniu, umrlom 11. srpnja 1837.g. Duboke i snažne riječi, činile su se kao iskrena zahvala na iznimnom velikom djelu preuranjeno u 49.g.ž. umrlog liječnika. Zvone kao duboko zrcalno ozračje duše, duha i uma naroda, a ne tek suhoparna činjenica. Tako izgleda u tom izričaju sadašnjice, ali naša prošlost pokazuje sasvim drugo lice hrvatske povijesti: hrvatska politika, akademska zajednica, glavno strujaški mediji i glasna javnost do dan-danas zanemaruju, namjerno prešućuju, skrivaju, zamagljuju i iskrivljuju mnoge takve izvore i djela koja svojom snagom i moći trebaju biti ugrađena u temeljne nacionalne identitetske vrijednosti! Riječ je o vrlo opasnom odnosu državnih institucija i ustanova prema liječnicima dragovoljcima, koji se kontinuirano odvija ispod i izvan “javnog okvira djelovanja” i popratnoj sramotnoj intelektulnoj šutnji iako je riječ o vrlo uznemirujućim događajima. Primjerice, nikako nije slučajno što je ritualno ubijen kolega Ivan Šreter. Nije slučajno to što ni nakon 30 g. još uvijek ne znamo barem za njegov grob. Krizni štab SO Pag i Općinski crveni križ Pag, su odbili dati potporu otvaranju i razvoju ratne bolnice “Šiška” na Pagu 3. listopada 1991.g. Osoblje i ranjenici ratne bolnice “Šiška” su tako u prvom tjednu rada ostavljeni bez hrane, struje i vode. Od gladi osoblje bolnice su spasile časne sestre benediktinke iz samostana “Sv. Margarite” u Pagu. Iako je riječ o prvorazrednom skandalu i otvorenom petokolonaškom djelovanju, cijeli slučaj je ostao prikriven, zamagljen, iskrivljen i “nezanimljiv” unatoč javnoj objavi dokumenta koji to potvrđuje. Isti obrazci su se primjenjivali i kod pojedinačnih otkaza ugovora o radu liječnika dragovoljaca dok su bili na prvoj crti bojišnice. Zakon o pravima hrvatskih branitelja njih nije zaštitio pa su se nisu vratili na radno mjesto s kojega su otišli u rat. Dobro su znanstveno istraženi i dokumentirani slučajevi “zadarsko dvostruko knjigovodstvo”, “Paška dežurstava”, “Hotel Westin” i “zdravstveni Obrovac”! U konkretnim slučajevima riječ je o djelima s najvišim etičkim vrijednostima i najboljim moralnim vrlinama liječnika dragovoljaca koji su upravo zbog tih i takvih djela bili izvrgnuti progonima, osiromašivanju, bolesti i preuranjenim smrtima. Nije slučajno što su uz hrvatske branitelje najranjivija skupina u Hrvatskoj liječnici, koji umiru u 55.-oj god. života. Nije slučajno što je kolega Zlatko Tomašić, liječnik hrvatski dragovoljac umro baš u toj godini svog života. Još su porazniji zatajeni podatci o doktoricama medicine koje preuranjeno umiru u svojoj 52,4 godini, mnoge suicidom. Iako godišnje izgubimo 16 doktora što preuranjenim smrtima ili iseljavanjem, u sustavu gdje zdravstvena upravljačka elita troši gotovo 800 milijuna kuna tjedno, nema niti jedan sustavni alat ili instrument kojim bi se prevenirali takvi očekivani i nenadoknadivi štetni događaji. Sama liječnička upravljačka elita ima više od 2 milijuna kuna tjedno, ali niti organizira sustavna istraživanja uzroka krize, niti radi na prevenciji ovih očekivanih i nenadoknadivo štetnih događaja, jer njih i tako ne pogađaju. Sasvim suprotno, oni potiču ili predvode napadaje na kolege i kolegice koji ukazuju na istinu! Kolegi Goranu Jusupu su oduzeta temeljna ljudska, građanska i radna prava! Ne samo to, oduzeto mu je i pravo osigurane osobe! Bolestan, bespomoćan, bez prihoda i zdravstvenog osiguranja, čovjek je izbačen na ulicu samo zato što je hrvatski liječnik dragovoljac koji je 22 godine činio dobro, radio bez godišnjeg odmora i bez mogućnosti zamjene za neophodno potrebno liječenje! U svakom drugom slučaju oglasile bi se brojne nevladine udruge i drugi koji su plaćeni paziti na zaštitu ljudskih prava i prava pacijenata ili čuvanje prava ugroženih! Dok njihova bogato plaćena šutnja ne iznenađuje, posebno je bolna sramotna šutnja kolega psihijatara, specijalista medicine rada ili kliničkih psihologa, kao i nedostatak hrabrosti, časti i morala i kod druge inteligencije o ovim slučajevima. Nažalost, to je ujedno i najbolji pokazatelj uspješnosti ovog „oglednog modela sustavnog uništavanja hrvatske inteligencije progonima, osiromašivanjem, bolešću, smrću i iseljavanjem“.
Doc. dr. sc. Tado Jurić: Razlozi i razmjeri iseljavanja hrvatskog liječništva. Trenutačna kriza zbog epidemije uzrokovane koronavirusom ponovno aktualizira temu iseljavanja medicinskih radnika, osobito liječnika i medicinskih sestara iz Hrvatske. Bez tako intenzivnog iseljavanja u posljednjih deset godina Hrvatska bi danas imala 50% više zdravstvene radne snage. Nepotrebno je naglasiti da je ovo osoblje ključno u borbi protiv pandemije. Osim toga, više od 15% liječnika specijalista iz Hrvatske je emigriralo. Stoga proces iseljavanja nije samo ekonomsko pitanje nego postaje i sigurnosno pitanje u smislu primjerenog funkcioniranja zdravstvenog sustava.
Hrvatska je najviše pogođena odlaskom medicinskog osoblja u Europu i naročito osjeća negativne posljedice tog iseljavanja tijekom pandemije COVID-19. Zabrinjava što politika upravljanja zdravstvenim sustavom ne reagira na znanstvene rezultate istraživanja uzroka krize sustava, pače, prikriva ih i uporno spriječava reformu. Tako uopće ne rješava pitanja nezadovoljstva pacijenata i liječnika sustavom. Posebno bi nas trebala zabrinuti činjenica što će Njemačkoj u sljedećih 25 godina nedostajati oko 15 milijuna zdravstvenih radnih mjesta. WHO-a poziva zemlje s visokim prihodima da nastoje postići samodostatnost obrazovanjem dovoljno liječnika i medicinskih sestara za potrebe vlastitog zdravstvenog sustava. Bez sustavnog reguliranja ovog pitanja na razini EU-a, trendovi iseljavanja medicinskog osoblja ugrozit će sposobnost svih nacionalnih zdravstvenih sustava s periferije EU odgovoriti na potrebe starenja stanovništva i moguće nove valove pandemije.
Fenix-magazin/SIM/ Priredili: Prim. dr. sc. Petar Lozo i prof. dr. sc. Mihovil Biočić / Foto: Fenix (Ivan Perica Nambe)
